Pravo djeteta na zdravlje jedno je od temeljnih prava djece čije ostvarenje mora biti omogućeno u svim trenucima dječjeg života pa tako i tijekom boravka u školi. Osobita pažnja pri tome mora biti posvećena učenicima kod kojih je zbog prisustva kronične bolesti, zdravlje dijelom već narušeno.

Prevalencija kroničnih bolesti u djece, u svijetu, a i kod nas ,kreće se od 10 do 15%. Najčešće se radi o respiratornim bolestima (opstruktivni bronhitisi, astma, alergijske bolesti), slijede neurološke (epilepsija), kardiovaskularne ,urogenitalne te bolesti senzornih organa.

Šećerna bolest se ubraja u rjeđe kronične bolesti dječje dobi, a predominantna forma bolesti u toj dobi je takozvani tip1. Razina incidencije od 8,7na 100 000 u dobi od 0 do 14 godina, ubraja RH u skupinu zemalja s umjerenim rizikom, no istraživanja ukazuju na zabrinjavajući godišnji porast incidencije od 9%. Uzimajući u obzir činjenice da šećerna bolest ima moguće akutne (vitalno ugrožavajuće) komplikacije te da je u cilju sprječavanja kasnih posljedica potrebna kontinuirana regulacija razine šećera u krvi, kao i činjenicu da je tijekom boravka u školi oboljeli učenik izložen čimbenicima koji mogu dovesti do povišene (obroci, stres) ili snižene (tjelesna aktivnost, uzimanje terapije) razine šećera u krvi, iznimno je važno osigurati za takvog učenika tzv. sigurnu školsku okolinu. U cilju osiguravanja sigurne školske okoline za oboljelog učenika, ali i pomoći prosvjetnim djelatnicima, Služba za školsku i adolescentnu medicinu NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ izradila je „Protokol o postupanju u školi s učenicima oboljelim od šećerne bolesti“. Protokol je odobren od UO Hrvatskog društva za školsku i sveučilišnu medicinu i ponuđen je svim školama u Republici Hrvatskoj.

Protokolom su definirane sve aktivnosti i njihovi provoditelji, a podijeljene su u tri razine.

Aktivnosti prve razine djelovanja se odnose na osiguravanje osnovnih preduvjeta za pružanje podrške oboljelom učeniku. U prvom redu to je obveza roditelja da na vrijeme obavijeste školu i nadležnog školskog liječnika o zdravstvenom stanju svog djeteta. Školski liječnik potom provodi edukaciju učitelja i učenika, dogovara osiguravanje primjerenih obroka u školskoj kuhinji te po potrebi kontaktira pedijatra-endokrinologa. Školsko povjerenstvo za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta ( stručni suradnici, učitelj, školski liječnik) redovito prati učenika te ako postoji potreba, predlaže primjereni oblik školovanja.

Druga razina djelovanja su aktivnosti svakodnevnog praćenja oboljelog učenika, a provodi ih učitelj ili predmetni nastavnik. Njima se osiguravaju uvjeti privatnosti učenika prilikom kontrole razine šećera u krvi ili uzimanja inzulinske terapije te sigurno odlaganje infektivnog materijala. Oboljelom učeniku se mora omogućiti uzimanje obroka ili tekućine, kao i korištenje toaleta, prema potrebi (neovisno o odmorima i sličnom). Učitelji trebaju tijekom dana imati uvid u vrijednost izmjerenih razina šećera, a osobito je važan pojačani nadzor nad učenikom tijekom satova TZK te u situacijama povećanog stresa (ispitne situacije).

Aktivnosti treće razine su postupci koji se primjenjuju u slučaju akutnih komplikacija: hiper- ili hipoglikemije. Cilj je rano prepoznavanje mogućih simptoma, ali i pružanje brze i pravilne pomoći već u trenutku kad učenik izmjeri „upozoravajuće“ vrijednosti GUK-a od 4 mmol/l tj.15 mmol/l bez obzira što se još nisu razvili vidljivi simptomi hipo- odnosno hiperglikemije.

Usporedno s pružanjem prve pomoći, obavještava se roditelj, a u slučaju progresije simptoma poziva se hitna medicinska pomoć.

Implementacija Protokola u škole u kojima ima učenika oboljelih od šećerne bolesti, omogućuje njihovo sigurno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu, ravnopravno s drugom, zdravom djecom. Protokol regulira ne samo postupke u hitnim stanjima nego se njime osiguravaju uvjeti za kvalitetnom kontrolom bolesti tijekom dugog razdoblja školovanja.

Regulacija glikemije osobito je važna u periodu puberteta i adolescencije, jer je to razdoblje karakterizirano burnim fiziološkim zbivanjima (ubrzanje rasta, spolno sazrijevanje, povećanje TT) kod kojih promjene u hormonalnom statusu zahtijevaju pomno određivanje inzulinske terapije. Razdoblje puberteta obilježeno je i emocionalnim promjenama te se i kod djece s kroničnim bolestima javlja želja za samostalnim donošenjem odluka, kao i nastojanje da se ne razlikuju od svojih vršnjaka, a što ponekad negativno utječe na njihovu suradljivost u liječenju te time dovodi do lošije kontrole bolesti.

Cilj ovog Protokola je upravo senzibilizacija cjelokupne školske okoline (učitelji, vršnjaci) kako bi se učenik sa šećernom bolesti osjećao potpuno sigurno, ugodno i prihvaćeno. Tako se uz podršku obitelji, stvara još jedna podržavajuća sredina neophodna za liječenje, ali i za realizaciju svih tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih potencijala oboljelog djeteta.