Svjetska zdravstvena organizacija ove godine, Svjetski dan zdravlja posvetila je borbi protiv dijabetesa. Šećerna bolest ili Dijabetes melitus obuhvaća grupu metaboličkih bolesti karakteriziranih hiperglikemijom, koja je posljedica poremećaja stvaranja, lučenja i/ili djelovanja inzulina.

Šećerna bolest velik je javnozdravstveni problem, prema procjeni IDF-a prevalencija šećerne bolesti za dobnu skupinu od 20 do 79 godina starosti u svijetu u 2013. godini iznosila je 8,3%, a u Europi 8,5%.

Prema podacima CroDiab registra u Republici Hrvatskoj 2014. godine bilo je 254.296. oboljelih odraslih osoba. Važno je naglasiti da 50% bolesnika nije otkriveno tako da se ukupan broj oboljelih procjenjuje na više od 400.000.

Šećerna bolest nalazi se na devetom mjestu vodećih uzroka smrti u 2014. godini s 2,48% udjela u ukupnoj smrtnosti na 100.000 stanovnika (za muškarce ona iznosi 2,07%, a za žene 2,85%).

Tablica 1 – Standardizirana stopa smrtnosti od dijabetesa na 100.000 stanovnika – usporedba 2008. i 2014.

Tablica 2 – Standardizirana stopa smrtnosti od dijabetesa na 100.000 stanovnika – usporedba muškarci žene.

Analizom trendova standardizirane stope smrtnosti od dijabetesa u Zagrebu, s obzirom na podatke iz 2008. godine i podatke za 2014. godinu, registrira se lagani pad od 0,45% smrtnosti od dijabetesa. Analizom je također utvrđeno da veću stopu smrtnosti za 0,78% od dijabetesa imaju žene nego muškarci. Problem u evidentiranju umrlih od šećerne bolesti je velik jer je bolest često skrivena iza kardiovaskularnih i drugih kroničnih bolesti te mortalitetna statistika podcjenjuje smrtnost vezanu uz dijabetes.

Tablica 3 – Broj pacijenata otpuštenih iz zdravstvene ustanove sa dijagnozom Dijabetes melitus -2015. godina

Pokazatelji za stacionarnu zdravstvenu zaštitu ukazuju da dijabetes melitus (E10-E14) zauzima visoko mjesto među javnozdravstvenim problemima s 14.303 bolnički liječenih osoba u zagrebačkim bolnicama. Prosječno trajanje liječenja iznosilo je 2,4 dana u 2015. godini. Od toga je 54,87% dijabetes melitus neovisan o inzulinu (E11), a 44.14% dijabetes melitus ovisan o inzulinu (E10).

S obzirom na veliki broj oboljelih, ali i izraženi trend daljnjeg porasta, šećerna bolest predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Najčešće komplikacije šećerne bolesti su kardiovaskularne bolesti, nefropatija, retinopatija, neuropatija, dijabetičko stopalo i posljedična amputacija donjih ekstremiteta i oni su glavni uzrok mortaliteta i sve većeg opterećenja zdravstvenog proračuna.

Danas se oko 85 posto sredstava utrošenih za dijabetes utroši upravo na liječenje komplikacija te bolesti. Trošak liječenja šećerne bolesti i njezinih posljedica u Hrvatskoj iznosi 2,5 milijarde kuna godišnje, odnosno 11,5% proračuna Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Rizični čimbenici pojave Dijabetesa tipa 2:

• pretilost ili prekomjerna tjelesna težina;
• nedostatak tjelesne aktivnosti;
• netolerancija na glukozu;
• neuravnotežena prehrana;
• starija životna dob;
• povišen krvni tlak i kolesterol;
• slučajevi dijabetesa u obitelji;
• gestacijski (trudnički) dijabetes;
• etnička pripadnost - zapažena je učestalija pojavnost dijabetesa kod Azijaca, Latinoamerikanaca, domorodaca (SAD, Kanada, Australija) te Afroamerikanaca.

Prevencija

U primarnoj prevenciji, najvažnija je edukacija o dijabetesu: od prepoznavanja rizika do postavljanja realnih ciljeva u unaprjeđenju zdravlja, a time i sprječavanja pojave šećerne bolesti. Dijabetes tipa 1 se ne može spriječiti. Još uvijek se istražuju čimbenici koji se smatraju uzročnicima uništavanja stanica koje proizvode inzulin. Dok se dijabetes tipa 2 može spriječiti održavanjem primjerene tjelesne težine, redovitom tjelesnom aktivnošću i uravnoteženom prehranom.

Međunarodna dijabetička federacija (IDF) predlaže jednostavan plan od tri koraka za prevenciju dijabetesa tipa 2 kod ljudi s povećanim rizikom od obolijevanja. IDF preporučuje prepoznavanje ljudi iz rizične skupine oportunističkim probirom ili samotestiranjem.

Ljudi s povećanim rizikom obolijevanja od dijabetesa lako se mogu prepoznati uz pomoć jednostavnog upitnika koji procjenjuje čimbenike rizika kao što su: dob, opseg struka, povijest dijabetesa u obitelji te povijest kardiovaskularnih bolesti i gestacijskog (trudničkog) dijabetesa. Osobama za koje se utvrdi da pripadaju rizičnoj skupini zdravstveni djelatnik trebao bi provjeriti razinu glukoze u krvnoj plazmi kako bi se otkrila eventualna povišena razina glukoze natašte (IFG) ili oštećena tolerancija glukoze (ITG) jer oboje upozorava na povećan rizik od dijabetesa tipa 2. Prevenciju treba usmjeriti prema onima kod kojih postoji rizik kako bi se odgodila ili izbjegla pojava dijabetesa tipa 2.

Sekundarna prevencija podrazumijeva rano otkrivanje bolesti kroz preventivne preglede, odnosno osnovne mjere primarne zdravstvene zaštite.

Javnozdravstvene postavke

Šećerna bolest kao jedan od vodećih javnozdravstvenih problema zahtjeva veliku pozornost javnozdravstvene struke i svih struktura društva:

• svaka vlada treba provoditi učinkovitu zdravstvenu strategiju i politiku u prevenciji i kontroli šećerne bolesti;
• svakoj oboljeloj osobi mora biti omogućena edukacija koja bi joj pomogla u kvalitetnoj kontroli bolesti;
• cjelokupna, rizična i ciljana populacija trebale bi biti educirane o znakovima šećerne bolesti, načinima sprječavanja pojave bolesti i načinima sprječavanja komplikacija.

Na sjednici Vlade RH, 24. lipnja 2015. godine, usvojen je Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću 2015. – 2020. Nacionalni program zdravstvene zaštite osoba sa šećernom bolešću usmjeren je na unapređenje zdravlja osoba sa šećernom bolešću uz provođenje učinkovitih mjera ranog otkrivanja, praćenja, liječenja i sprječavanja komplikacija same bolesti.