Dijabetes je multifaktoralno uzrokovana bolest na čiju pojavnost utječu genetska predodređenost i različiti čimbenici iz okoline. U Hrvatskoj je prevalencija dijabetesa izraženija u osoba starijih od 65 godina (između 15 do 20%) za razliku od mlađih dobnih skupina od 18 do 64 godina (oko 6%). Razlog tome je visoki udio dijabetesa tipa 2 (do 90%), koji je dominantno zastupljen u starijih osoba.

Porast prevalencije dijabetesa tipa 2 poglavito bilježe zemlje u razvoju, zbog povećanja populacije starije životne dobi, nezdravog načina prehrane, debljine i sedentarnog načina života. Dijabetes tipa 2, iako je preventabilna bolest, postaje sve izraženiji gerontološko javnozdravstveni problem. Pravilna prehrana je, uz primjerenu tjelesnu, psihičku i radnu aktivnost, značajna mjera primarne prevencije nastanka dijabetesa u starijoj dobi.

ŠTO JE PRAVILNA PREHRANA U STARIJOJ DOBI?

Pravilna prehrane starijih osoba je usmjerena primjerenom uzimanju esencijalnih hranjivih tvari i zadovoljenju energetskih potreba, uz istodobno smanjenje rizika obolijevanja starijih osoba od kroničnih bolesti povezanih s načinom prehrane. Gerontološki nutricionisti preporučuju Osam prehrambenih pravila za starije osobe i model korisne mediteranske prehrane modificirane za uravnoteženi unos hrane u starijoj dobi. Zdravo starenje i dugovječnost se povezuje s tradicionalnom mediteranskom prehranom, koja je bogata esencijalnim hranjivim tvarima, a siromašna kalorijama.

Primjena tzv. korisne mediteranske prehrane je osobito primjerena za starije osobe jer se starenjem fiziološki javljaju promjene u funkciji probavnog trakta. Bazalni metabolizam se u starijoj dobi snižava, što implicira na ograničene energetske potrebe odnosno dnevni unos hrane (do 1500 kcal.). Također se smanjuje i sadržaj vode u tijelu, što utječe na češću pojavnost dehidracije u odnosu na mlađu dob.

U Osam prehrambenih pravila za starije osobe, koje je objavio Referentni centar MZ RH za zaštitu zdravlja starijih osoba – Centar za zdravstvenu gerontologiju, istaknuto je ograničenje unosa soli, šećera, bijelog brašna, bijele riže, masnoća u hrani (“5B”).

OSAM PREHRAMBENIH PRAVILA ZA STARIJE OSOBE

1. Primjeren unos hrane do 1500 kcal dnevno uz umjerenu trajnu tjelesnu aktivnost.

2. Svakodnevno jesti što raznovrsniju hranu, doručkovati voće i mliječne proizvode (s minimalnim postotkom masti), ručati što više povrća i ribe uz najviše jedan dcl crnog vina, a večerom unositi što manje namirnica, najkasnije tri sata prije spavanja, po mogućnosti uvijek u isto vrijeme.

3. Dnevno uzimati osam čaša vode od 2 dcl ili negazirane i nezaslađene tekućine koji se umanjuje unosom tekuće hrane.

4. Sezonsko voće, povrće, klice i integralne žitarice unositi u povećanoj količini.

5. Crveno meso djelomično zamijeniti s bijelim mesom peradi bez kožice i osobito plavom ribom.

6. Primjeren unos mlijeka (s minimalnim postotkom masti), sira, jogurta, kefira, tofua, orašastih plodova.

7. Maksimalno ograničiti 5B: unos soli, šećera, bijelog brašna, bijele riže, masnoća u hrani (zamjenska masnoća ulje buće, masline ili suncokreta).

8. Povećati unos brokule, cvjetače, prokulice, cikle, crvenog i bijelog luka, sojinih proizvoda te bučinih koštica u cilju sprječavanja bolesnog starenja

KAKO PRAVILNO PRIPREMATI HRANU U STARIJOJ DOBI?

Hrana u starijoj životnoj dobi se po geronto-nutricionističkim smjernicama u pravilu priprema lešo (što kraće kuhana). Za starije osobe nisu preporučljive zaprške, niti pohana ili pržena hrana. Preporuke pravilne pripreme hrane u starijoj dobi usmjeravaju na korištenje svježe hrane, juha, variva, sirovog povrća i voća, umjesto odstajale ili prigrijane hrane. Nerijetko je potrebno starijim osobama koje ne mogu dobro žvakati hranu učiniti obrok kašastim.

DEBLJINA – RIZIČNI ČIMBENIK ZA NASTANAK DIJABETESA

Debljina je metabolička bolest po MKB (E66) s negativnim implikacijama na zdravlje u starijoj životnoj dobi uz pojavnost multimorbiditeta i funkcionalne onesposobljenosti te mortaliteta u ranijoj starosti. Uzroci nastanka debljine su nasljedni i stečeni čimbenici (poput povećanog unosa hrane i sedentarnog načina života) zbog čega treba poticati pravilnu prehranu i programiranu tjelesnu aktivnost s individualnim gerontološkim pristupom. Slijedom toga, prevenciju debljine u starijih osoba treba započeti u što ranijoj životnoj dobi posebno s edukacijom o zdravoj prehrani, u cilju otklanjanju uzroka nezdravog povećanja tjelesne težine.

Negativna zdravstvena ponašanja u starijih osoba povezana su s rizičnim čimbenicima nastanka bolesti. Zbog toga su značajne vlastite odluke o primjeni pozitivna zdravstvena ponašanja koje nastaju već u mlađoj dobi. Debljina je česta u gerijatrijskih bolesnika s dijabetesom melitusom tipa 2. Geronto-antropometrijska obilježja koja se najčešće koriste pri dijagnosticiranju debljine u starijih osoba su: tjelesna težina i BMI (indeks tjelesne mase), opsezi ekstremiteta (nadlaktice i potkoljenice) i trupa te kožni nabori (leđa i nadlaktica). Dobar pokazatelj abdominalne debljine je opseg struka, koji se smatra rizičnim za nastanak bolesnog starenja ako je veći od 102 cm za muškarce i 88 cm za žene.

Debljina s izraženim nakupljanjem masnog tkiva u području trbuha (tzv. oblik jabuke) se povezuje s pojavom inzulinske rezistencije. Inzulinska rezistencija i neodgovarajuće lučenje inzulina se smatraju uzrokom dijabetesa tipa 2, a u starijoj dobi se smanjuje tolerancija glukoze. Međutim, gerijatrijski bolesnici s dijabetesom tipa 2 često nemaju karakteristične simptome. Povišeni šećer u krvi ili urinu starijih osoba se najčešće slučajno otkrije prilikom laboratorijske dijagnostike uslijed drugih bolesti, rutinskih sistematskih liječničkih pregleda ili čak kod nastanka dijabetičkih komplikacija (na primjer infarkta miokarda, retinopatije ili dijabetičkog stopala).

Pravilna prehrana je za sve oboljele od dijabetesa nezaobilazna komponenta liječenja. Od osobitog je značaja za bolesnike s dijabetesom tipa 2 jer se smatra da ih gotovo trećina može kontrolirati svoju bolest samo s pravilnom prehranom i primjerenom tjelesnom aktivnosti. Nužan je individualni gerontološki pristup pri osposobljavanju gerijatrijskog bolesnika s dijabetesom (ili članova njihove obitelji) o samopraćenju i samozbrinjavanju, što uključuje edukaciju o pravilnoj prehrani.

Referentni centar MZ RH za zaštitu zdravlja starijih osoba izradio je Program mjera primarne, sekundarne i tercijarne prevencije za starije osobe koji je usmjeren sprječavanju pojavnosti negativnog zdravstvenog ponašanja, funkcionalne onesposobljenosti u osoba starijih od 65 godina te smanjenju morbiditeta i mortaliteta zbog preventabilnih bolesti u ciljnim skupinama starije životne dobi. Primjena gerontoloških smjernica pravilne prehrane u starijoj dobi je značajna mjera prevencije dijabetesa u starijih osoba.

OSNOVNA LITERATURA

1.Tomek-Roksandić S, Tomasović Mrčela N, Smolej Narančić N, Šostar Z, Duraković Z, Fortuna V, Lukić M, Vučevac V. Osnove iz zdravstvene gerontologije. U: Puntarić D, Ropac D, Jurčev Savičević A, ur. Javno zdravstvo. Zagreb: Medicinska naklada; 2015, str.256-83.

2. Tomek-Roksandić S, Perko G, Mihok D, Radašević H, Ljubičić M i sur. Živjeti zdravo aktivno produktivno starenje - 4. knjižica uputa za očuvanje funkcionalne sposobnosti u dubokoj starosti. Zagreb: CZG ZJZGZ; 2005

3.Vranešić Bender D, Krznarić Ž, Reiner Ž, Tomek-Roksandić S,Duraković Z, Kaić-Rak A, Smolej Narančić N, Bošnir J. Hrvatske smjernice za prehranu osoba starije dobi, dio I.Liječ Vjesn. 2011;133: (7-8):231-240.

4. Tomek-Roksandić S, Fortuna V, ur. Gerontološki centri 2004.zagrebački model uspješne prakse za starije ljude.Zagreb: CZG ZJZGZ;2004.

5.Poljičanin T, Metelko Ž. Epidemiologija šećerne bolesti u Hrvatskoj i svijetu. Medix.2009.Broj 80/81: 82-88.