Kardiovaskularne bolesti predstavljaju velik javnozdravstveni problem u cijelom svijetu. U razvijenim zemljama su vodeći uzrok smrtnosti, a u nerazvijenima je sve više zamjetan njihov udio u ukupnom mortalitetu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će od posljedica tih bolesti do 2030. godine godišnje umirati više od 23 milijuna ljudi. Ta skupina bolesti se dijeli u nekoliko podgrupa, a najznačajnije i najčešće su ishemijske bolesti srca, cerebrovaskularne bolesti te hipertenzija.

I u Hrvatskoj su, također, kardiovaskularne bolesti na prvom mjestu uzroka smrtnosti u oba spola i čine 47,4% ukupnog mortaliteta ( podaci HZJZ-a za 2014 godinu). Poznato je da za razvoj bolesti srca i krvnih žila postoje dvije skupine čimbenika rizika: skupina na koju ne možemo utjecati (dob, spol, genetska predisponiranost) te skupina na koju se može djelovati i time smanjiti potencijalne rizike za razvoj bolesti (pretilost, pušenje, povišen krvni tlak, povišene razine serumskih lipida, povišene razine glikoze u krvi). Učinak svakog čimbenika je kumulirajući, a postojanje više njih istodobno povećava rizik za razvoj bolesti.

Do sedamdesetih godina 20. stoljeća se smatralo da nema potrebe za procjenom rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti u djece i mladih. Međutim, tijekom rata u Koreji i Vijetnamu patolozi su prilikom obdukcija mladih, poginulih vojnika otkrili aterosklerotske promjene i tada je prvi puta postavljena sumnja da se rizici za razvoj bolesti srca i krvnih žila mogu javiti i u djetinjstvu.

Sumnje su potvrđene brojnim longitudinalnim istraživanjima (npr. Bogalusa heart study) koja su potvrdila povezanost postojanja čimbenika rizika u djetinjstvu s razvojem kardiovaskularnih bolesti u odrasloj dobi. Zadnjih dvadesetak godina u razvijenim zemljama značajno se povećao broj djece i mladih s prekomjernom tjelesnom težinom i nezdravim navikama, kao što su konzumacija „brze“ hrane, tjelesna neaktivnost te uživanje alkohola i nikotina.

U Hrvatskoj smo također suočeni s tim problemima - podaci govore da 26,4% djece u dobi od sedam do četrnaest godina ima prekomjernu tjelesnu težinu, od toga je 11% pretilo. U generaciji djece koja se školske godine 2010/11 godine upisivala u prvi razred gotovo 20% djece je dnevno pred televizijskim ekranom provodilo duže od dva sata.

Sve navedene činjenice su alarm, ne samo za zdravstvene radnike, nego za širu društvenu zajednicu - obrazovni sustav, medije, farmaceutsku industriju i zakonodavstvo, a sve u cilju promocije zdravog načina života, te time i prevencije kardiovaskularnih bolesti.

Služba za školsku i adolescentnu medicinu Zavoda svojim svakodnevnim preventivnim i specifičnim mjerama i postupcima djeluje u tom cilju. Kao mjera primarne prevencije provodi se zdravstveni odgoj u trećim razredima osnovne škole gdje se učenicima govori o zdravoj prehrani te ih se kroz radionice uči slagati jelovnik i prepoznavati namirnice sa „skrivenim“ kalorijama. Kroz tematsku jedinicu o pubertetskom razvoju (peti razred osnovne škole) se napominje značaj tjelesne aktivnosti na pravilan rast i razvoj, kao i štetan učinak alkohola i pušenja.

Timovi školske medicine provode redovite sistematske preglede tijekom cijelog školovanja (upis u prvi, treći, peti i osmi razred osnovne škole, prvi razred srednje škole i prva godina studija) u cilju praćenja rasta i razvoja, ali i ranog otkrivanja poremećaja i bolesti.

Mjerenjem visine, težine, određivanjem BMI-a, mjerenjem tlaka te uzimanjem anamnestičkih podataka o tjelesnoj aktivnosti i navikama moguće je utvrditi koja djeca imaju određene rizične čimbenike za razvoj kardiovaskularnih bolesti. Daljnji postupak podrazumijeva pozivanje roditelja kako bi se upotpunila obiteljska anamneza te se i dijete i roditelj savjetuju o mijenjanju navika. Dogovara se daljnje praćenje i kontrole, a po potrebi se dijete upućuje na laboratorijske pretrage ili pregled pedijatra odgovarajuće subspecijalnosti.

Važan dio preventivnih aktivnosti timova školske medicine je i nadzor nad jelovnicima u školskim kuhinjama te redovna suradnja s nastavnicima tjelesno-zdravstvene kulture u cilju uključivanja u tjelovježbu i učenika s kroničnim bolestima.

Obzirom da je adolescencija obilježena neurovegetativnom nestabilnošću, a istraživanja pokazuju da je stres izuzetno važna komponenta u progresiji i održavanju povišenog arterijskog tlaka, kao poseban izazov se pred školske liječnike stavlja savjetodavni rad i s učiteljima i nastavnicima, a sve kako bi se izloženost stresu učenika sveo na najmanju mjeru.

Sve preventivne aktivnosti koje se provode u djetinjstvu, dokazano su najbolji način prevencije bolesti i poremećaja u odrasloj dobi i zahtijevaju dugotrajan rad i motiviranost svih sudionika. Taj oblik zdravstvene djelatnosti nema brzo vidljiv učinak, a za njegov potpuni uspjeh potrebna je interdisciplinarnost i podrška cijele zajednice.