Prosječnom potrošaču do prije nekoliko godina prvenstveno je bilo važno da hrana koja se kupuje bude zdravstveno ispravna, pri čemu je za njega ambalaža, posuđe, pribor i oprema u kojoj se hrana priprema imala samo marketinški utjecaj kod izbora. U posljednje vrijeme taj trend se mijenja te se hrana s ambalažom u koju je upakirana promatra kao cjelina, odnosno kao kompletan proizvod čiji su ključni zahtjevi sigurnost i kvaliteta.

Taj trend, kao i važnost područja materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom, potvrđuje i veliki broj EU propisa koji se stalno evaluiraju od strane specijaliziranih stručnjaka Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) i u skladu s najnovijim toksikološkim spoznajama.

Na području Europske unije materijali i predmeti koji dolaze u kontakt s hranom (ambalaža, posuđe, pribor, oprema i uređaji za hranu) definirani su Uredbom (EZ) br.1935/2004 Europskog parlamenta i vijeća koja se temelji na načelu da svi materijali ili predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom moraju biti dovoljno inertni da se isključi prijenos tvari na hranu u količinama koje mogu ugroziti zdravlje ljudi ili prouzročiti neprihvatljive promjene u sastavu hrane ili mijenjati njena organoleptička svojstava.

U nacionalnom zakonodavstvu su materijali i predmeti koji dolaze u neposredan dodir s hranom definirani kao dio predmeta opće upotrebe, regulirani Zakonom o predmetima opće uporabe (NN 39/13; 47/14) i Zakonom o materijalima i predmetima koji dolaze u neposredan dodir s hranom (NN 25/13) te spadaju pod nadležnost Ministarstva zdravlja.

Za materijale i predmete koji dolaze u neposredan dodir s hranom, a izrađeni su od plastike, keramike, kao i aktivne inteligentne materijale i regeneriranu celulozu u potpunosti je prihvaćena EU regulativa (Uredbe (EU) br.1935/2004, br. 1895/2005, br. 282/2008, br.450/2009, br. 10/2011, br.284/2011) te kao takva primjenjiva i u nacionalnom zakonodavstvu. Međutim, veći dio materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (papir, karton, staklo, drvo, pluto, metali i slitine, tekstil, ljepila, ionsko izmjenjivačke smole, printerske boje, silikoni, lakovi i premazi i voskovi) nisu regulirani ni u Europskoj uniji pa stoga postoji isključivo nacionalno zakonodavstvo, odnosno Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom (NN 125/09 i 31/11).

Posuđe, pribor, oprema i uređaji prije stavljanja u promet moraju imati glatke površine, bez udubljenja i pukotina i moraju biti izrađeni tako da se mogu lako i uspješno čistiti, prati i dezinficirati. Rubovi moraju biti zaobljeni. Posuđe, pribor, oprema i uređaji namijenjeni za pripremu, izdavanje i prijevoz hrane ili ako su namijenjeni za pohranu i prijevoz mlijeka moraju biti izrađeni tako da se mogu sterilizirati.

Zabranjeno je stavljati u promet posuđe, pribor, opremu i uređaje koji su s unutarnje strane toliko okrnjeni ili oštećeni, ili su nedovoljno obrađeni, da mogu utjecati na zdravstvenu ispravnost hrane odnosno na zdravlje ljudi, ili su zbog nedorađenih dijelova opasni za uporabu.

Posuđe i pribor za jednokratnu uporabu koje se prije uporabe ne čisti, ne pere, ne dezinficira, niti sterilizira mora zadovoljavati zakonom propisanu mikrobiološku čistoću.

Gotovo da ne postoji potpuno inertan materijal i predmet u kontaktu s hranom. Evidentirano je preko 6000 supstanci koje se koriste u proizvodnji posuđa i ambalaže za hranu. Neki od njih su: amino spojevi, esteri, lako hlapivi spojevi, fenoli, epoksi spojevi, nanočestice, alkani, antioksidansi, sulfati, glikoli, kiseline, anorganski spojevi poput teških metala...Uz ove spojeve u gotovom proizvodu mogu se naći i produkti razgradnje, nečistoće, produkti sporednih reakcija, onečišćivači iz procesa recikliranja, a to su i nenamjerno dodane tvari (NIAS - Non-intentionally added substances). Svi ovi spojevi mogu migrirati u hranu pod određenim okolnostima, kao što su nepoštivanje pravila dobre proizvođačke prakse (GMP), nepravilnog korištenja u smislu namjene predmeta i vremena korištenja (na primjer višekratno korištenje PET ambalaže od krajnjeg korisnika iako je namijenjena za jednokratno korištenje).

Bez obzira na savršen način proizvodnje materijala i predmeta u neposrednom dodiru s hranom, može doći do migracija. Vrsta migracije uvjetovana je vrstom materijala od kojeg je predmet izrađen pa tako razlikujemo migracije kod:

• Plastike - dolazi do difuzije niskomolekularnih tvari;
• Keramika, emajl i lijevano željezo – dolazi do difuzije uzrokovane otapanjem;
• Metali i slitine – dolazi do otpuštanja uzrokovanog elektrokemijskom reakcijom;

Migracije ovise o inertnosti materijala, vrsti materijala, vrsti hrane koja je u kontaktu, temperaturi skladištenja, pokretljivosti tvari u materijalu, vremenu kontakta sadržaja s ambalažom, prirodi kontakta s hranom, namjenom i kontaktnoj površini materijala te sastavu i količini tvari u materijalu.

Kod plastike trebamo razlikovati globalne migracije, odnosno ukupne migracije (OML =10 mgdm-2 ili 60 mgkg-1) i specifične migracije, a to je otpuštanje monomera, aditiva i kontaminanata (npr. tereftalatna kiselina, 1,3-butadien, Bisfenol A, primarni aromatski amini, ftalati, migracija epoksidiranog ulja soje( ESBO), formaldehid, acetaldehid, teški metali...).

Kod metalnih materijala i predmeta koji dolaze u neposredan dodir s hranom govorimo o otpuštanju – SRL (Specific release limit) koje ovisi o vrsti metala u kontaktu s hranom.

Tablica 1. Opasnosti iz materijala u kontaktu s hranom

Materijali i predmeti koji su namijenjeni da dolaze u neposredan dodir s hranom, a stavljaju se na tržište Republike Hrvatske moraju u okviru obavijesti o proizvodu ili deklaracije sadržavati sljedeće podatke:

• pisanu oznaku „za hranu“ ili posebnu oznaku prema mogućoj namjeni (poput aparata za kavu, boca za vino, žlica za juhu) ili slikovnu oznaku
• ako je potrebno posebne upute za sigurnu i odgovarajuću uporabu
• naziv ili trgovačku oznaku, naziv i adresu proizvođača, prerađivača i/ili pravne ili fizičke osobe koja proizvod stavlja na tržište, naziv i adresu sjedišta uvoznika te zemlju podrijetla ako se materijali i predmeti uvoze
• oznaku kojom se osigurava sljedivost materijala i predmeta kao mogućnost ulaženja u trag materijalu ili predmetu kroz sve faze proizvodnje, preradbe i distribucije
• u slučaju aktivnih materijala i predmeta, obavijest o dozvoljenoj uporabi

Svi materijali i predmeti u neposrednom dodiru s hranom moraju imati pisanu Izjavu o sukladnosti (DoC) u kojoj se navodi da su sukladni propisima koji se na njih odnose. Odgovarajuća dokumentacija kojom se dokazuje sukladnost mora biti na raspolaganju, dostavljena nadležnom tijelu na zahtjev, a detaljni zahtjevi za DoC diktirani su vrstom materijala iz kojeg je proizvod izrađen.

Sve veći broj znanstvenih studija ukazuje na prisutnost migrirajućih toksičnih tvari iz ambalaže u hranu (Semikarbazid (SEM), Benzophenon, Melamin, 2-izopropil tioksanton (ITX) i druge), zbog čega je nužna redovita kontrola od strane nadležnih institucija, kao i samih proizvođača materijala i predmeta u kontaktu s hranom, prije stavljanja u promet. Sukladno tome neophodna je primjena Uredbe (EZ) br. 2023/2006 koja određuje pravila dobre proizvođačke prakse za materijale i predmete koji dolaze u dodir s hranom i definira elemente kontrole kvalitete kojima se osigurava da su materijali i proizvodi proizvedeni na standardiziran način te da udovoljavaju svim zakonskim uvjetima koji se na njih odnose.

Uzorci koji se proglase nesukladnim u Republici Hrvatskoj prijavljuju se na Rasff sustav tj. sustav brzog uzbunjivanja koji osigurava nadležnim tijelima učinkovit nadzor te služi kao sredstvo za razmjenu informacija o poduzetim mjerama kako bi se u što kraćem vremenu moglo reagirati na ozbiljne rizike otkrivene u hrani (materijalima i predmetima u kontaktu s hranom). ec.europa.eu