Povijest uzgoja

Industrijska konoplja pripada u skupinu najstarijih kultiviranih biljaka. Porijeklom je iz ravnica središnje Azije i prije više od 10 000 godina je u Kini korištena u prehrambene svrhe, za proizvodnju vlakana i papira, te u medicinske svrhe. Prvi pisani trag o medicinskom djelovanju konoplje potječe iz 2740. godine prije Krista, iz doba cara Šen-Nunga u kojem se spominje kao pomoć oboljelima od malarije, reume i konstipacije. Poznavale su je i ostale drevne kulture poput Asiraca, Babilonaca i Palestinaca. Smatra se da su je u Europu donijeli Skiti oko 1500. god. pr. Kr.

Proizvodnja papira od konoplje je bila dobro čuvana tajna. Njegova kvaliteta bila je znatno bolja od papirusa kojeg su proizvodili Egipćani. Tijekom 9. stoljeća Arapi su usvojili tehnologiju proizvodnje papira i donijeli je u Europu na svoje posjede na Pirinejskom poluotoku. Nakon toga se proizvodnja proširila prvo u Italiju, a zatim u Njemačku i Veliku Britaniju. Uzgoj i prerada konoplje za proizvodnju vlakana i živežnih namirnica bila je prisutna u Europi dugi niz godina. Bila je nezamjenjiva u brodogradnji jer su brodska užad i jedra od konopljinih vlakana najbolje podnosila vodu i slanu atmosferu.

Prvi pisani podaci o uzgoju konoplje u našim krajevima datiraju iz 15. i 16 stoljeća. Intenzivnija proizvodnja počela je nakon 1745. godine i kolonizacije populacije iz njemačkih i slovačkih područja, gdje je proizvodnja bila puno razvijenija. Sredinom 18. stoljeća konoplju su počeli uzgajati veleposjednici iz naših krajeva i konoplja je predstavljala značajnu gospodarsku kulturu. Proizvodnja je rasla i nakon 1935. god. kada je počelo zatiranje proizvodnje konoplje u SAD-u i nakon II. svjetskog rata Jugoslavija se izdigla među glavne proizvođače konoplje u svijetu, sve do 1970-tih kada se i kod nas zabranjuje proizvodnja. Posljednja kudeljara u Črnkovcima kod Osijeka zatvorena je 1996. godine, kada se u svijetu ponovno rađa interes za proizvodnju industrijske konoplje. Obnavljanje proizvodnje je započelo 2012. godine donošenjem Pravilnika o uzgoju konoplje i maka prema kojemu se smiju uzgajati samo sorte kojima udio ?-9-tetrahidrokanabinola ne prelazi 0,2%. Proizvodnja je te godine bila na oko 100 ha da bi se do 2015. godine povećala na 1660 ha i predviđa se daljnji rast.

Morfološka obilježja konoplje

Porodicu Cannabinaceae čine dva roda: konoplja (Cannabis) i hmelj (Humulus). Podjela konoplje na niže sistemske jedinice nije jedinstvena: neki smatraju da postoji samo jedna vrsta Cannabis sativa s dvije podvrste: C. sativa L. subsp. sativa (industrijska konoplja) i C. sativa subsp. indica Lam. (indijska ili medicinska konoplja). Dok neki autori spominju i C. ruderalis Janischevski (divlju konoplju) o kojoj se dvoji da li je posebna vrsta ili ne.

Glavna karakteristika konoplje je prepoznatljiv oblik listova. Prvi par listova je jednostavan i po obodu nazubljen. Drugi par listova sastoji se od tri segmenta. Cvjetovi su skupljeni u gornjoj trećini biljke i čine cvat. Glavna razlika između industrijske i medicinske konoplje u izgledu je biljke. Industrijska može narasti i preko četiri metra i ima krupnije listove. Medicinska konoplja je visine oko jedan metar, stabljika je niska i razgranata, a listovi su sitniji, prugasti i brojniji. No najbitnija je razlika u količini psihoaktivnog kanabinoida ?-9-tetrahidrokanabinola, čiji udio u medicinskoj može biti i oko 20%, dok udio u industrijskoj, prema Pravilniku, smije biti do 0,2%.

Nutritivne karakteristike prehrambenih proizvoda od sjemenki industrijske konoplje

Industrijska konoplja se uzgajala prvenstveno za proizvodnju tekstila zbog dobrih karakteristika vlakana dobivenih preradom stabljike. U novije vrijeme, zbog karakterističnog kemijskog sastava, sjemenke se sve više upotrebljavaju za proizvodnju ulja sjemenki industrijske konoplje i drugih prehrambenih proizvoda. Sjeme sadrži 20-25% proteina, 20-30% ugljikohidrata, 10-15% vlakana i 25-35% ulja. Udio ulja u sjemenkama može znatno varirati s obzirom na sortu konoplje i na agroekološke uvjete uzgoja. Proteini sjemena industrijske konoplje sadrže osam esencijalnih aminokiselina, naročito metionina i cisteina. Odmašćena pogača konoplje koja se dobiva nakon cijeđenja ulja sadrži do 11% vode, oko 9% ulja, 29% proteina i 8% pepela. Ista se može koristiti za proizvodnju konopljinog brašna i za daljnje povećavanje udjela proteina u namirnicama. Konopljin protein tako može sadržavati i do 45% ukupnih proteina.

Ulje sjemenki industrijske konoplje proizvodi se uglavnom hladnim prešanjem sjemenki, pri čemu temperatura ne prelazi 50°C. Jedan od osnovnih kriterija pri odabiru načina proizvodnje ulja je udio ulja u sjemenu. Kao što je već spomenuto, sjeme konoplje sadrži 25-35% ulja, a to ekonomski opravdava odabir procesa proizvodnje ulja metodom prešanja na pužnim prešama. Na taj način moguće je ekstrahirati 60-80% ulja iz sjemena, što je u usporedbi s proizvodnjom drugih prešanih ulja (djevičansko maslinovo ulje, repičino ulje) izuzetno dobro iskorištenje. Proizvedeno ulje podvrgava se mehaničkim postupcima (taloženje, filtriranje), kako bi se uklonile nečistoće prije punjenja u odgovarajuću ambalažu. Valja napomenuti da zbog svog kemijskog sastava ovo ulje ima slabu oksidacijsku stabilnost te se stoga tijekom proizvodnje i skladištenja mora poduzeti sve da se ono očuva od ubrzanog kvarenja. Ulje bi na tržište trebalo plasirati u bočicama od tamnog stakla malog volumena kako bi se što prije potrošilo. Naime, navodi se da ovo ulje nakon dva mjeseca skladištenja u otvorenim bočicama više nije pogodno za prehranu. Ulje sjemenki konoplje koristi se kao salatno ulje, u onim jelima koja tijekom pripreme ne zahtijevaju izlaganje visokim temperaturama. Odlikuje ga zelena boja (različitih intenziteta) i ugodan okus po orašastim plodovima kojeg ponekad prati blago gorkast okus. Ukoliko je došlo do oksidacijskog kvarenja, javlja se miris koji može podsjetiti na lak, linoleum ili kit.

Ulje sjemenki konoplje jedno je od rijetkih ulja koja imaju omjer omega-6/omega-3 masnih kiselina koji iznosi 3-5:1. Sadrži oko 80% višestruko nezasićenih masnih kiselina, od kojih je najzastupljenija esencijalna linolna (ω-6) kiselina s udjelom do 60%, a zatim α-linolenska (ω-3) kiselina s udjelom do 20%. Osim toga, ulje sadrži do 0,5-4,5% γ-linolenske kiseline i do 0,3-1,6% stearidonske kiseline koje nisu sadržane u biljnim uljima koja se uobičajeno koriste u prehrani. Hladno prešano ulje sjemenki konoplje sadrži i druge sastojke kao što su tokoferoli, tokotrienoli i fitosteroli koji prirodno sprečavaju procese oksidacije ulja tijekom čuvanja. Ukupni udjel tokoferola je 600-800 mg/kg od čega oko 90% čini γ-tokoferol, α- i δ-tokoferoli čine do 5% a β-tokoferol oko 1% od ukupne količine tokoferola.

Osim navedenih prehrambenih proizvoda u novije vrijeme razvijeni su mnogi novi proizvodi npr. pekarski proizvodi s dodatkom konopljinog brašna, namazi od sjemenki, grickalice i slatkiši. Osim toga na tržištu se nalaze bezalkoholna i alkoholna pića koja sadrže industrijsku konoplju.

Udio kanabinoida u prehrambenim proizvodima od industrijske konoplje

Sjemenke konoplje sadrže THC i ostale kanabinoide na površini zbog toga što su bile u kontaktu s dijelovima biljke koji ih sadrže u većoj količini. Najveća je koncentracija THC-a na vanjskoj površini sjemenke. S obzirom na to da se ulje konoplje na tržištu nalazi uglavnom kao hladno prešano ulje, proizvođačima se preporuča da obrate pažnju na pažljivo čišćenje sjemenki od zelenih sjemenki, vanjskih ljuskica i dijelova biljke prije prerade jer će taj postupak, kao i upotreba sjemenja sorti s niskim udjelom THC-a, omogućiti proizvodnju ulja sa smanjenim udjelom THC-a. Ukoliko bi se ulje podvrglo rafinaciji, THC bi se potpuno uklonio iz ulja, no takvo ulje onda ne može biti označeno kao hladno prešano, nego kao rafinirano ulje.

Hrana koja sadrži sjemenke konoplje sadrži količine THC-a koje se analitički mogu odrediti. Udio se THC-a u ulju sjemenki konoplje, objavljen u literaturi, kreće od 3–150 mg/kg. U čaju od lista konoplje nađen je udio THC-a od 1020 mg – 1480 mg/kg odnosno 0,10-0,15%, što je u skladu s ograničenjem udjela THC-a u industrijskoj konoplji. U pivu su nađene količine od 0,004-0,016 mg/l, a u likerima 0.02 mg/l.

Radi velikog broja proizvoda na bazi industrijske konoplje i različitim udjelima aktivne komponente u njima, vrlo je važna uloga nezavisnih laboratorija poput onih unutar Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u praćenju koncentracija THC-a i kao mjera preventivnih kontrola i transparentnog pristupa prema potrošaču.