Alzheimerova bolest - rani znakovi bolesti

Demencije su etiološki heterogena skupina složenih poremećaja koji zahvaćaju kognitivne funkcije, a odraz su neurodegenerativnih promjena u mozgu. Danas je poznato više od 50 bolesti koje mogu uzrokovati demenciju, od kojih je najčešća Alzheimerova bolest.

Prema podacima Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, procjenjuje se da u Republici Hrvatskoj ova bolest pogađa više od 89 000 osoba, odnosno oko 10% osoba starijih od 65 godina.

Alzheimerova bolest je progresivna, degenerativna bolest središnjeg živčanog sustava.

Zbog ubrzanog starenja populacije, vjeruje se da će do 2020. godine u svijetu biti više od 115,4 milijuna bolesnika s Alzheimerovom bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija je stoga prepoznala Alzheimerovu bolest kao javnozdravstveni problem.

Uzrok je za sada nepoznat, no brojne studije ukazuju da su za nastanak Alzheimerove bolesti ključni patohistološki čimbenici nakupljanje beta-amiloida i promjene tau-proteina.

Najraniji simptomi Alzheimerove bolesti nastupaju postupno, gotovo neprimjetno pa je teško odrediti njezin točan početak. Prosječno razdoblje razvoja bolesti je otprilike osam do dvanaest godina i dijeli se u tri osnovna stadija: rani, srednji i kasni.

Postoji deset ranih znakova koji ukazuju na početak Alzheimerove bolesti:

1. Poremećaj pamćenja – razvija se postupno, a tipično se zaboravljaju događaji koji su se nedavno dogodili;
2. Poteškoće u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti – održavanje osobne higijene, poteškoće u snalaženju u stanu, na ulici ili trgovini, često zaboravljanje sitnih stvari, poput ključeva, naočala i sl.;
3. Poteškoće govora, čitanja i pisanja – zaboravljanje riječi u svakodnevnom govoru, poteškoće u imenovanju stvari (nominalna afazija), zamjena istih riječi sličnim riječima, nerazumljiv govor bez svrhe i smisla ili česta upotreba istih odgovora ili fraza;
4. Gubitak prostorne i vremenske orijentacije – osoba se ne može sjetiti koji je dan, mjesec, godina, godišnje doba, nesnalaženje na ranije poznatim mjestima;
5. Pogrešne procjene i odluke – osoba ne razlikuje vrijednost novca, neprimjereno se odijeva u odnosu na godišnje doba;
6. Poremećaj apstraktnog mišljenja – nemogućnost ispunjavanja formulara, nerazumijevanje pojmova "rođendan", "ljubav", "pravednost";
7. Učestalo gubljenje stvari – ostavljanje stvari na neuobičajenim mjestima, često traženje stvari po džepovima;
8. Promjene raspoloženja i ponašanja – izmjene ponašanja u smislu nemira, nervoze, iz ljutnje nagla promjena na smirenost, nezainteresiranost za događaje oko sebe, bezrazložna tuga, brze izmjene plakanja i smijanja;
9. Promjena osobnosti – pretjerana sumnjičavost, optuživanje okoline za krađu, odnosno otuđivanje stvari, strah od drugih osoba koje ne prepoznaje, nepovjerenje, ljubomora;
10. Gubitak koncentracije i interesa – osoba gubi interes za socijalne aktivnosti, potpuna nezainteresiranost, osjeća se napuštenom, osamljenom i prestrašenom.

Pri obradi bolesnika s Alzheimerovom bolesti, nužno je uzeti detaljnu anamnezu usmjerenu prema kognitivnim smetnjama i određivanju vremena i načina njihova nastanka. Od laboratorijskih pretraga bitno je provjeriti: vitamin B12, folnu kiselinu, hormone štitnjače i parametre bubrežne funkcije, željezo, jetrene enzime i kompletnu krvnu sliku. Neurološki pregled je također obavezni dio dijagnostičke obrade. Od dijagnostičkih pretraga, uz kompjutorsku tomografiju mozga (CT) i magnetsku rezonanciju (MR), kompjutorizirano neurokognitivno testiranje je najbolji oblik kognitivnog testiranja budući da detaljno omogućuje vremensko praćenje gubitka kognitivnih funkcija, ali i brzine reakcije. Funkcionalne neuroslikovne metode, PET i SPECT su vrijedna sredstva za ispitivanje promjena u funkcioniranju i molekularnom sastavu mozga jer takve promjene mogu prethoditi atrofiji koju otkrivaju strukturne slikovne metode. Dok SPECT mjeri perfuziju moždanog tkiva, PET mjeri metabolizam glukoze koji reflektira sinaptičku aktivnost.

Do danas, liječenje Alzheimerove bolesti je ograničeno na usporavanje i modifikaciju tijeka bolesti antidementivima te na ublažavanje pojedinih popratnih simptoma iz kruga psihičkih i ponašajnih simptoma koji prate demenciju, kao što su nesanica, uznemirenost, depresivnost, halucinacije, agresivnost i ostalo. No svi pokušaji da se pronađu lijekovi koji bi mogli prevenirati ili izliječiti bolest za sada su bez rezultata. Postoje lijekovi koji pomažu u održavanju mentalnih vještina i usporavaju učinke bolesti. Ako se započne s liječenjem u ranoj fazi bolesti, oboljela osoba dulje ostaje samostalna u aktivnostima svakodnevnog života i zbrinuta u krugu obitelji.

U Hrvatskoj ne postoji odgovarajuća registracija broja oboljelih od Alzheimerove bolesti pa se često ova dijagnoza krije pod drugim dijagnozama. Također, često ostane i neprepoznata jer se simptomi pogrešno interpretiraju kao fiziološki, normalni proces starenja. S obzirom na to da bolest postupno narušava svakodnevno funkcioniranje osobe oboljele od Alzheimerove bolesti, od izuzetne je važnosti informiranost svih članova obitelji o samoj bolesti. Potrebno je pomoći edukacijom, savjetima i konkretnim akcijama jer obitelj i oboljeli ubrzo ostaju sami - od oboljelog se često distanciraju šira obitelj, prijatelji i kolege. Poželjno je i najprirodnije da se osoba oboljela od Alzheimerove bolesti što dulje zadrži u obiteljskom okruženju, uz primjerenu skrb i njegu, kao i prihvaćanje činjenice da je bolest prisutna i neizlječiva. Smrt najčešće nastupa od 5 do 10 godina od početka prvih simptoma bolesti i četvrti je uzrok smrti u osoba starijih od 75 godina.

Prema istraživanju koje je Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest provela krajem prošle godine, 55% našeg stanovništva ne zna što je demencija te su mišljenja da se "dementnim" osobama ne može pomoći i da ih se treba kloniti. Zato je promoviranje potrebe uspostave sustava ranog prepoznavanja Alzheimerove bolesti jedna od stalnih aktivnosti i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" – Centra za mentalno zdravlje osoba starije životne dobi.

Izvori:
1. Brinar V. i sur. Neurologija za medicinare. Zagreb: Medicinska naklada; 2018.
2. Gendron, M. (2011). Misterij Alzheimera – njega, put suosjećanja. Zagreb: Škorpion.
3. Glamuzina Lj., Devčić S. Alzheimerova bolest: tijek i mogućnosti liječenja. Vaše zdravlje, 2018; rujan (#110): 84-85.
4. Mimica N., Kušan Jukić M. Demencija i psihički poremećaji. Medicus 2017; 26(2): 215-222.
5. http://www.alzheimer.hr
6. https://prijateljidemencije.alzhiemer.hr