  |
||||||
 |
||||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
||
 |
 |
 |
|
|
|
Zdravstvene potrebe u suvremenom društvu i starenje stanovništva Suvremeno društvo suočava se s brojnim moćnim i teškim zdravstvenim izazovima koji uključuju: starenje populacije, nezdrave stilove života, teret odrednica ponašanja koje vode povećanom morbiditetu i mortalitetu od kroničnih masovnih nezaraznih bolesti, brzi prijenos zaraznih patogena i potencijal za globalne pandemije, prirodne katastrofe, konflikte i masovno kretanje stanovništva, antimikrobnu rezistenciju, ozljede i utjecaj klimatskih promjena i onečišćenog okoliša na zdravlje. Ne može se zanemariti ni "problem" tehnološkog napretka u medicini (1). Samim time dolazi do rasta potražnje za određenim uslugama dok su resursi ograničeni. Součene s ovakvim izazovima, strukture upravljanja većine zemalja često su zastarjele. Potreban je drugačiji razvojni pristup kojem će prioritet biti pravično poboljšanje zdravlja i blagostanja. Prema UN-ovim Ciljevima održivog razvoja, prioriteti, politika i proračuni jedne zemlje trebaju biti orijentirani prema zdravlju i fokusirani na održivi razvoj (2). O zdravlju treba voditi računa u svim politika (health-in-all-policies) i nužna je intersektorska suradnja kada je zdravlje populacije u pitanju (3). Model zdravstva orijentiranog na liječenje treba prijeći u model zdravstva orijentiranog na promicanje zdravlja i prevenciju. Javno zdravstvo treba dobiti samim time puno veću ulogu. Ono samo treba biti fokusirano na prioritete i na ono što je najvažnije - na zdravlje populacije. Takav pristup uvažava činjenicu da nijedan rizični čimbenik ne djeluje izolirano i da je za razumijevanje prirode bolesti potrebno razumijevanje uzročnih struktura. Tu je uloga politike prepoznati i preuzeti odgovornost za društvenu i ekonomsku dimenziju zdravlja. Zdravstvo je najučinkovitije kada se minimalnim paketom najjeftinijih, ali i najdjelotvornijih zdravstvenih usluga dopre do svakog stanovnika u državi. Sveobuhvatnost zaštite i jednakost svih u tom minimumu zdravstvene zaštite ključ su učinkovitosti (4). Države određuju koliki minimum zdravstvenih usluga mogu osigurati za svakoga, kako namjeravaju doprijeti do svakog stanovnika i osigurati usluge približno jednake kvalitete za sve (5). Najbolji se rezultati u zdravstvu postižu preciznim planiranjem temeljenim na odličnom razumijevanju demografije stanovništva, zdravstvenih potreba i zahtjeva, kao i cijena zdravstvenih intervencija i njihova učinka, komponenti zdravstvenog sustava, stanja infrastrukture te stalnom optimizacijom cijelog sustava. Sa porastom starosti stanovništva količina zdravstvenih potreba i zahtjeva ljudske vrste neće rasti proporcionalno starenju, već znatno brže. To je stoga što liječenje bolesti koje zahvaćaju vrlo stare ljude, npr. one stare 85 ili više godina, prosječno košta znatno više, nego liječenje bolesti koje zahvaćaju ljude u dobi od npr. 65. do 74. godine. U najrazvijenijim zemljama troškovi liječenja i skrbi za oboljele od gubitka pamćenja koje se pojavljuje u vrlo starih osoba - tj. demencije, koja uključuje i Alzheimerovu bolest - počeli su nadmašivati troškove liječenja dva najvažnija uzroka smrti - zloćudnih tumora i kardiovaskularnih bolesti. Uz to, vrlo stari ljudi često imaju i nekoliko usporednih bolesti te se liječe od njihovih uznapredovalih oblika, što je vrlo skupo. Nije stoga rijetkost da se većina sredstava koja je osoba uplaćivala tijekom života za zdravstveno osiguranje na kraju potroši na produljenje njezina života za dvije ili tri godine, kada već zađe u devedesete, a pritom je takav život i vrlo nekvalitetan. Bit će sve teže osiguravati zdravstvenu zaštitu svima kojima je potrebna, a posebno vrlo starima. Zamislivo je, stoga, da se u situaciji ozbiljnog pritiska troškova zdravstva na proračun država u javnosti nekih zemalja pojave glasovi koji će zagovarati eutanaziju. Ispuni li se jako bolesnim ljudima osobna želja da umru nešto ranije, no što bi umrli uz pomoć zdravstvenog sustava, troškovi zdravstvene zaštite bi se na taj način smanjivali. Među Nizozemcima, koji danas vjerojatno predvode svijet u takvom pristupu, danas je već svaka četvrta smrt inducirana, ali postoje i zemlje u kojima se još uvijek razmišlja sasvim drugačije i u kojima je ovakav pristup kulturološki neprihvatljiv. Tako da se i etičke dileme množe sa sve većim brojem izazova modernog doba (6). Tijekom idućih desetljeća količina zdravstvenih potreba i zahtjeva u svijetu brzo će rasti. Zato bi trebalo doći i do ekonomskog rasta, kako bi razina zdravstvenih usluga mogla ostati na sadašnjoj razini. Ako troškovi zdravstvene zaštite počnu rasti brže od ekonomskog rasta, trebat će pribjeći nekim novim rješenjima. Treba se nadati i da će znanstvena istraživanja, financirana iz državnih proračuna, ali i privatnih tvrtki i filantropskih zaklada, donijeti neka trenutno nepostojeća rješenja. Ta bi rješenja mogla smanjiti troškove zdravstvene zaštite i učiniti ljude zdravijima. Naposljetku, moguće je i da ekonomski rast ubrza i nadmaši rast zdravstvenih potreba, što bi se moglo i dogoditi uz masovnu robotizaciju, povećanje produktivnosti i ubrzanje ekonomskog rasta. Što je od svega toga najvjerojatniji scenarij? Jako je teško to predvidjeti. Nadamo se da će se ipak pronaći neko optimalno i pravično rješenje. Katarina - Josipa Siroglavić, dr. med. Reference: |
||
 |
 |
 |
