Osobe s invaliditetom starije životne dobi
Osobe s invaliditetom starije životne dobi predstavljaju specifičnu i osjetljivu dobnu skupinu, čiji se udio progresivno povećava kao rezultat dugotrajnih tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo potpuno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u društvu.
Procjenjuje se kako je u svijetu udio osoba s invaliditetom 15%, a čak 46% čine osobe s invaliditetom starije od 60 godina. Broj osoba s invaliditetom starije životne dobi kontinuirano je u porastu od popisne 2011. godine. U Hrvatskoj je u 2019. godini evidentirana 518.081 osoba s invaliditetom, a u Gradu Zagrebu njih 91.480. Osoba s invaliditetom starijih od 65 godine bilo je u Gradu Zagrebu 35.905 (39,25%). Više je bilo starijih žena s invaliditetom (21,76%) u odnosu na muškarce (17,49%). U dobnoj skupini od 65 i više godina 43.887 je osoba s invaliditetom, što čini udio od 50,85%. Starije žene s invaliditetom čine udio od 28,05%, dok je muškaraca 22,80%. Prevalencija invaliditeta u dobnoj skupini od 65 i više godina iznosi u Gradu Zagrebu 29,0%. Najčešći uzroci invalididiteta osoba starije dobi su oštećenja lokomotornog sustava i oštećenja središnjeg živčanog sustava.
Zdravstveni pokazatelji prikupljaju se putem Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a primjenjuju se u procesu planiranja, provođenja i evaluacije programa. Promicanje i zaštita prava i dostojanstva starijih osoba i omogućavanje njihovog punog sudjelovanja u društvu sastavni je dio Globalnih ciljeva za održivi razvoj koji se izričito pozivaju na starije osobe i osobe s invaliditetom u područjima okončanja siromaštva, dobrog zdravlja i blagostanja, dostojnog rada i ekonomskog rasta te održivih gradova i zajednica. Održivi razvoj nije moguće postići bez svjesnog i namjernog uključivanja sve većeg broja starijih osoba sa i bez invaliditeta.
S obzirom na sve veći udio osoba starije životne dobi s invaliditetom te specifičnosti starenja, ovisno o vrsti invaliditeta, zdravstveni pokazatelji se primjenjuju u cilju ostvarenja mjera i aktivnosti navedenih u Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2016. do 2020. godine te Zagrebačkoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2016. do 2020. godine.
Osobe s invaliditetom suočavaju se s nizom prepreka u svakodnevnom životu (uključujući prepreke u stavovima, okolini, institucijama, isključenosti, nedostupnosti zdravstvene skrbi i rehabilitacije, fizičkim barijerama itd.) koje sprječavaju njihovo cjelovito i ravnopravno sudjelovanje u svim aspektima života. Upravo su i starije osobe s invaliditetom među najugroženijim dijelom populacije koji se najčešće susreće s problemima poput socijalne interakcije, usamljenosti, slabe informiranosti i/ili dezinformiranosti. Navedeni čimbenici djeluju negativno na već narušeno zdravlje starije osobe s invaliditetom. U području zdravstvene zaštite, Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom (NN 6/07) osobitu pozornost pridaje položaju osoba s invaliditetom u sustavu zdravstva i pravu na zdravlje. Osobe s invaliditetom starije životne dobi imaju pravo na uživanje najviših ostvarivih zdravstvenih standarda, bez diskriminacije na osnovi invaliditeta.
Provedbom mjera prethodnih strategija namijenjenih osobama s invaliditetom uspostavljen je kontinuitet dodatne skrbi o osobama s invaliditetom starije životne dobi, dok u sljedećem razdoblju provedbe Strategija treba nastaviti unaprjeđenje i osiguravanje dodatnih mjera. Nastavit će se poduzimanje mjera i aktivnosti za osiguravanje dostupnosti svih usluga i djelovanja u sustavu zdravstva za osobe s invaliditetom, bez obzira na dob, spol, stupanj obrazovanja i druga sociodemografska obilježja. U unapređenju kvalitete života te sprječavanja razvoja daljnje invalidnosti neophodan je multidisciplinarni pristup uz osnaživanje osoba s invaliditetom starije životne dobi, pružanje mogućnosti za aktivno uključivanje osiguranjem njihove potpune integracije u važnim životnim područjima. Organizacije civilnog društva, uz nositelje i provoditelje aktivnosti Strategije, značajno pridonose stvaranju pozitivne predodžbe u javnosti o osobama s invaliditetom i njihovim potrebama te time promiču njihovo aktivno i ravnopravno uključivanje u život zajednice.
Marija Škes, mag. educ. reh.
Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" |