Najveći kočničari razvoja kirurgije bile su infekcije te bolovi uslijed nepostojanja anestezije. Kirurgija kakvu nam je danas teško pojmiti. Još je teže pojmiti stvarnost u kojoj kirurzi operiraju svoje pacijente te pritom njihove bolne urlike smatraju neizbježnom pojavom.

Velika prekretnica za kirurgiju bilo je otkriće anestezije. U operacijskoj dvorani u Bostonu je 16. listopada 1846. godine prvi put primijenjena anestezija. Nadodala bih tome, prva uspješna i zabilježena anestezija. Zubar Morton je primijenio eter kao inhalacijski anestetik prije operacije izrasline jezika i maksilarne žlijezde na mladiću iz Bostona. Prisutni su bili vrlo sumnjičavi i očekivali neuspjeh. Dotad su kirurzi smatrali da su pacijentovi bolni krikovi normalna prateća pojava kirurških zahvata. Dirljivo je kako je kirurg Warren dok je operirao pacijenta počeo plakati vidjevši da anestezija djeluje.

Njegova početna uvjerenost u neuspjeh anestezije pokazuje nam kako trebamo imati otvoren um i ne vjerovati slijepo u ono što je pred nama smatrajući da smo sve otkrili i da znamo sve o svemu. Ovaj povijesni primjer je samo još jedan u nizu koji dokazuje da trebamo otpustiti oholost i ne blokirati razvoj znanja.

Ubrzo je 21. prosinca 1846. godine u Londonu Robert Liston amputirao nogu primjenjujući etersku narkozu. To je bila prva operacija u Europi pri kojoj je korištena anestezija, te time i prva bezbolna operacija. Nakon toga su etersku narkozu prigrlile i ostale europske države.

William Green Morton, koji je uspješno primijenio etersku narkozu i time ušao u povijest, prisustvovao je pokušaju Horacea Wellsa da primijeni narkozu plinom za nasmijavanje pri vađenju zuba. Taj se događaj odigrao u siječnju 1845. godine. Welllsov pokušaj je završio neuspjehom zbog neznanja da pacijent treba duže udisati plin. Inače je Wells bio bivši učitelj Mortonu te su neko vrijeme zajedno radili tj. bavili su se izrađivanjem umjetnih zubi. Mortonova motivacija za pronalazak načina da se bezbolno obavljaju stomatološki zahvati bila je zarada. Nije htio gubiti imućne pacijente zbog njihova straha od bolova pri zahvatu. Morton je u proljeće 1846. godine od jedne gospođe saznao kako joj je zubar Wells bezbolno izvadio zub te da je prije toga udisala nekakav plin. Ponukan novim saznanjem kako Wellsov plin za nasmijavanje ipak djeluje i ne želeći izgubiti imućne pacijente, Morton se 30. rujna 1846. godine zaputio u isti laboratorij u koji je igrom sudbine pratio Wellsa prije njegova neuspjeha u Massachusettskoj općoj bolnici. Otkriva profesoru Jacksonu kako namjerava dati pacijentici da udiše zrak iz mješine koju je uzeo iz njegova laboratorija te ju hipnotizirati i zatim joj brzo izvaditi zube. Razgovarajući s Jacksonom spomene i plin za nasmijavanje, dok mu Jackson spomene sumporni eter. Navečer, istog dana, Morton je bezbolno izvadio zub pacijentu. Morton je sastavio očitovanje koje je njegov pacijent potpisao, kao i njegova dva pomoćnika. Zanimljivo je da su već 1. listopada 1846. godine novine Boston Daily Journal objavile vijest o tom događaju. Sam Morton je nijekao da je on obavijestio novine. U novinama se nije spominjao eter, jer je Morton htio da to ostane tajna. Eter je poznat još od prije 1450. godine i upotrebljavao se kod kašlja te kao sredstvo za otapanje. Očito je Morton htio patentirati sredstvo i tako zaraditi. Još je poznato da je pokušao prikriti miris etera dodajući mu druge mirisne tvari jer bi inače bilo lako moguće otkriti o kojem sredstvu se radi. Morton je dao izraditi ventil na staklenoj boci iz koje bi pacijenti udisali eterske pare za njegov uspješni pokušaj anestezije u Massachusettskoj općoj bolnici. Kirurzi koji su izveli operaciju nakon što je Morton uspješno anestezirao njihova pacijenta ostali su preneraženi činjenicom da im ne želi otkriti sastav sredstva koje je primijenio. Morton je odolijevao prijetnjama liječnika da neće koristiti njegovo sredstvo ukoliko im ne otkrije sastav istoga. Morton je, također, znao da je Wells zapravo pravi otkrivač i stoga mu piše obmanjujuće pismo ne bi li dobio na vremenu dok ostvari prava na patent. Morton ne zaboravlja ni na Jacksona koji ga je uputio na eter i njemu, znajući njegovu narav, nudi deset posto od ukupne zarade od patenta. Jackson je pristao, iako je bio svjestan činjenice tko je stvarni otkrivač. Već tog istog listopada 1846. godine Morton izdaje naloge zastupnicima da diljem SAD-a nude ovlaštenje za korištenje njegova sredstva. Neuspješni pokušaj anestezije pacijentice 4. studenog 1846. godine prisiljava Mortona da oda sastav svog sredstva liječnicima u Općoj bolnici Massachusetts, a sve to iz straha da će se vijest o neuspjehu proširiti i da liječnici neće htjeti koristiti njegovo sredstvo, čime gubi i zaradu. Slijedi uspješna bezbolna operacija koja vraća povjerenje u njegovo sredstvo.

Istovremeno se, Jackson koji je uputio Mortona na eter, predomislio i dosjetio kako bi se mogao uključiti u priču. Budući da je dotad Morton bio dobro poznat u SAD-u, Jackson je odlučio djelovati u Parizu. Pisao je jednom od najutjecajnijih učenjaka u Francuskoj, svom prijatelju de Beaumontu uz zahtjev da sve iznese pred francuskom Akademijom znanosti i Pariškim medicinskim društvom. Sebe je prikazao kao otkrivača anestezije eterom. Izmislio je priču koja završava tako da je Mortona kao svog opunomoćenika uputio u Opću bolnicu Massachusett da izvrši anesteziju.

Treba istaknuti da je Jackson bio potpuno sumnjičav i nije vjerovao ni u uspjeh etera, kao ni u uspjeh plina za nasmijavanje. I zatim, ironično, izmisli priču u kojoj je on otkrio narkozu. Kad je Jackson dobio potvrdu da ga u Francuskoj smatraju prvim koji je otkrio narkozu, krenuo je u napad na Mortona. Dok su se oni prepucavali oglasio se Wells, no zbog njegove umjerenosti i dobroćudnosti prošao je nezapaženo u SAD-u. U Parizu su obratili više pažnje na njegove članke i na kraju su na sjednici Pariškog  medicinskog društva utvrdili da je upravo Wells pravi koji je otkrio narkozu. Nažalost, Wells nije dočekao ovu vijest jer je počinio samoubojstvo. Wells je, naime, na sebi radio pokuse s plinovima za anesteziju što ga je uništilo jer je razvio ovisnost. Borba između Mortona i Jacksona nije završila ni nakon Wellsove smrti. Borba koja je trajala više od dvadeset godina nijednomu nije donijela ništa dobro. Morton je umro 1868. godine u četrdeset i osmoj godini, a Jackson 1880. godine na odjelu za psihičke bolesnike.

Anestezija je omogućila napredak kirurgije i pacijente oslobodila boli, no priča o onima koji su je otkrili nije nimalo sretna.