UVOD

Pojmom spolno prenosivih infekcija (SPI) obuhvaćeno je više od 30 različitih uzročnika (bakterija, virusa i parazita) koji se prenose primarno spolnim kontaktom (vaginalni, oralni i analni spolni odnos). Najčešće bolesti uzrokovane bakterijama su sifilis, gonoreja, klamidijaza, dok su najčešće virusne infekcije hepatitis B, HIV infekcija, infekcija HPV-om (humanim papiloma virusom), kao i infekcija HSV-2 (herpes simplex virusom). Neki od uzročnika mogu se prenijeti i putem krvi i krvnih derivata, ali i s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja. Zaražena osoba ne mora imati nikakve simptome bolesti, a ukoliko ih ima oni su najčešće vaginalni iscjedak (žene), iscjedak iz mokraćne cijevi i peckanje (muškarci).

Kontinuirane društvene i sociološke promjene (liberalizacija spolnosti u kulturama zapadnog svijeta, promjene u dinamici spolnih partnera, recesija i dr.) dovele su do porasta broja osoba koje su tijekom svoga života izložene spolno prenosivim bolestima. Sve navedeno može imati velike učinke na spolno i reproduktivno zdravlje, zdravlje djece, ali i kvalitetu života općenito. Spolno prenosive infekcije također olakšavaju prijenos HIV infekcije (2-3 puta) i dovode do promjena stanica u zahvaćenim sluznicama koje prethode razvitku karcinoma. Osim tjelesnih posljedica, spolno prenosive bolesti često su povezane sa stigmom i diskriminacijom oboljelih. Neke spolno prenosive infekcije javljaju se češće unutar pojedinih skupina koje su zbog spolnog ponašanja ili drugog rizičnog ponašanja (konzumiranje droge) pod povećanim rizikom za zaražavanje (ključne populacije).  Populacije pod povećanim rizikom uključuju osobe koje učestalo mijenjaju spolne partnere, osobe koje prodaju spolne usluge (engl. sex workers (SW)), intravenske korisnike droge (engl. injecting drug users (IDU)), muškarce koji imaju nezaštićene spolne odnose s muškarcima (engl. men who have sex with men (MSM).

SPI U BROJKAMA:

Usprkos postojanju jednostavnih, jeftinih i učinkovitih intervencija, bilježi se porast spolno prenosivih bolesti u svijetu. Prema procjenama WHO (engl. World Health Organization) godišnje se registrira 357 milijuna novih zaraza izlječivih spolno prenosivih infekcija (sifilis, gonoreja, klamidijaza, trihomonijaza) u dobi od 15-49 godina (podaci za 2012. godinu).

Procjenjuje se i da je preko 400 milijuna ljudi zaraženo HSV-2 infekcijom te preko 250 milijuna žena globalno inficirano HPV-om (podaci za 2012. godinu). U 2015. godini zabilježeno je oko 2 milijuna ljudi novoinficiranih HIV infekcijom.

Učinak neliječenih spolno prenosivih infekcija u odraslih odražava se i na zdravlje djece. Sifilis u trudnoći dovodi do 300.000 fetalnih i neonatalnih smrti godišnje.

Spolno prenosive infekcije javnozdravstveni su izazov današnjice zbog velikog broja inficiranih osoba, komplikacija i dugoročnih posljedica za zdravlje koje mogu uzrokovati ili za sada još nezadovoljavajućih mogućnosti potpunog izlječenja virusnih spolno prenosivih bolesti (HPV, HIV/AIDS, virusni hepatitisi B i C, HSV-2); urogenitalne infekcije uzrokovane Chlamydiom trachomatis te druge nespecifične upalne bolesti (negonokokni uretritis i cervicitis, genitalne mikoplazme).

Infekcija Chlamydiom trachomatis najčešće je zabilježena spolno prenosiva infekcija u Europi (podaci za 2013. godinu), sa preko 380 000 registriranih slučajeva. Smatra se da je učestalost i puno veća zbog same osobitosti zaraze (većinom asimptomatskog tijeka), ali i različitih načina testiranja osoba, kao i načina praćenja (registriranje samo simptomatskih slučajeva, bez uključivanja podataka pozitivnih nalaza iz mikrobioloških laboratorija kod osoba koje nemaju simptome i dr.). Većina registriranih slučajeva zabilježena je u dobnoj skupini od 15 do 24 godina, što je odraz programa probira uvedenih u nekoliko europskih zemalja.

U 2013. godini registrirano je preko 50 000 slučajeva gonoreje, trećina slučajeva među mladim osobama (15-24 godine).  Suprotno od infekcije Chlamydiom koja je češće prijavljena kod žena, gonoreja je tri puta češće prijavljena kod muškaraca. Unazad 5 godina primjećuje se kontinuirani trend porasta gonoreje u većini europskih zemalja.

U istoj godini (2013.) u Europi je registrirano preko 20 000 slučajeva sifilisa, 5 puta više kod muškaraca, većinom kod osoba starijih od 25 godina.

Komplikacije kao posljedica neprepoznatih i neliječenih spolno prenosivih infekcija imaju velike i često trajne posljedice na reproduktivno zdravlje zbog nastale neplodnosti ili otežanog začeća. Iako muškarci i žene podjednako obolijevaju od spolno prenosivih infekcija (osim HSV-2), komplikacije u reproduktivnom zdravlju primarno pogađaju žene.

Usprkos činjenici postojanja različitih načina praćenja, postojanja probira i primjene različitih modela otkrivanja zaraženih osoba, analizarujući podatke i epidemiološke trendove u Europi jasno je uočeno da su mladi odrasli i MSM populacija ključne skupine prema kojima treba usmjeriti dodatne preventivne aktivnosti (edukacija, testiranje i liječenje).

SPI U RH

U Hrvatskoj se praćenje i procjena aktualnog stanja spolno prenosivih bolesti provodi u okviru sustavnog  nadzora nad zaraznim bolestima u cijeloj zemlji. Nadzor je propisan zakonskim propisima, a temelji se na podacima epidemiološkog informacijskog sustava kojim se rutinski prikupljaju individualne prijave o oboljelima od zaraznih bolesti. U Hrvatskoj se tako sustavno prate sljedeće spolno prenosive bolesti: sifilis, gonoreja, hepatitis B, HIV/AIDS, infekcije C. trachomatis, herpes genitalis.

Prema prijavama zaraznih bolesti i podacima iz zdravstvenih ustanova i istraživanja u Hrvatskoj se u posljednjih pet godina godišnje prosječno bilježi:

• 340 klamidijskih infekcija (HZJZ)
• Prevalencija klamidijskih infekcija kod adolescenata i mladih do 25 godina, prema različitim istraživanjima, kreće se od 3,5 do 6,2% (Božičević i sur., 2006.)
• 150 hepatits B infekcija te 180 hepatitis C infekcija (asimptomatske infekcije i akutno oboljeli od hepatitisa B/C)
• značajno smanjenje učestalosti hepatitisa B nakon uvođenja cijepljenja u redovni program cijepljenja (1999. u 6. razred osnovne škole, 2007. u dojenačkoj dobi (HZJZ))
• 40 oboljelih od sifilisa i 17 od gonoreje (HZJZ)
• 90 oboljelih od zaraze HIV-om
• U razdoblju od 1985. do 2015. zabilježeno je preko 1300 osoba zaraženih HIV-om, a 200 oboljelih umrlo je od AIDS-a; većina od ukupnog broja slučajeva se zarazila spolnim putem prijenosa virusa; spolni odnos između muškaraca je najčešći prijavljeni put prijenosa (62%), dok je drugi najčešći spolni put prijenosa između žene i muškarca (27%).

Prema prijavama oboljenja od zaraznih bolesti iz Registra prijava oboljenja od zaraznih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Službe za epidemiologiju u Zagrebu se u petogodišnjem razdoblju prijavilo prosječno 17 osoba/godišnje pod dijagnozom sifilisa (95% čine muškarci); 5 osoba/godišnje (prosječno) s gonorejom (svi muškarci); 82 osobe/godišnje s klamidijskom infekcijom (najviše u dobnoj skupini 20-29; 30-39 godina). Petinu prijava svih hepatitisa B i C registriranih u RH čine osobe iz Zagreba.

Pojačanim praćenjem spolno prenosivih infekcija u Zagrebu uočava se kontinuirani porast broja prijava oboljenja od sifilisa i gonoreje (u posljednjih 5 godina), posebice u muškaraca, što se ne razlikuje od našeg okruženja i drugih europskih zemalja. Zbog nepostojanja sustavnog probira na Chlamydiu trachomatis, broj prijava infekcije klamidijom ne odražava pravu sliku. Prisutno je značajno podprijavljivanje (indirektni pokazatelj povećanje broja postupaka izvantjelesne oplodnje).

Primjećuje se relativno stabilan trend prijava oboljenja hepatitisom B i C; no zbog osobitosti same kliničke slike (često asimptomatski slučajevi), smatra se da je još uvijek značajna proporcija zaraženih osoba neotkrivena.

Navedeni podaci i trendovi kretanja spolno prenosivih infekcija u Zagrebu (odnosno Hrvatskoj) i Europi nameću potrebu jedinstvenog kombiniranog pristupa svih dionika uključenih u zaštitu spolnog i reproduktivnog zdravlja. Educiranje o spolno prenosivim infekcijama, kao i načinima zaštite svakako bi trebao biti neizostavni dio obveznog školskog obrazovanja. Osiguranje mogućnosti testiranja i dostupnost testiranja svim osobama uz pojednostavljeni način (testiranje na jednom mjestu, testiranje uz jednu uputnicu na više uzročnika, algoritmi testiranja) u riziku povećat će broj dijagnosticiranih i omogućiti pravodobno liječenje. Na kraju i ne manje važno prijavljivanje epidemiološkoj službi iz svih razina zdravstvene zaštite omogućit će bolji uvid u kretanje i pojavu bolesti, samim time omogućit će i raniju intervenciju (smanjenje broja novozaraženih, sprječavanje širenja infekcije) te na taj način smanjiti neželjene posljedice spolno prenosivih infekcija.

Mogućnosti daljnjeg unaprjeđenja praćenja SPI su povezivanje epidemiološkog praćenja s mikrobiološkim podacima, prikupljanje dodatnih epidemiološki značajnih varijabli za SPI, npr.  "lokalizacija infekcija", seksualna orijentacija, koinfekcije..), uvođenjem sentinela za praćenje SPI (pilot projekt).

ZAKLJUČNO

Unatoč relativno povoljnoj epidemiološkoj situaciji, SPI uključujući i HIV infekciju i AIDS, predstavljaju jedan od javnozdravstvenih prioriteta u našoj zemlji te je važno kontinuirano i sustavno provođenje mjera praćenja, prevencije, ranog otkrivanja i liječenja, kao i unaprjeđivanje kvalitete istih u cilju zaštite i unapređenja spolnog i reproduktivnog zdravlja populacije te poboljšanja demografske situacije u zemlji.

Literatura:

• WHO. Global Health Sector Strategy on Sexually Transmitted Infections 2016–2021 Towards Ending STIs.2016
• European Centre for Disease Prevention and Control. Sexually Transmitted Infections in Europe 2013. Stockholm: ECDC; 2015.