Bakterija Streptococcus agalactiae ili beta hemolitički streptokok grupe B (BHSB) dio je raznovrsne grupe bakterija roda Streptococcus od iznimna značaja u humanoj i veterinarskoj medicini. Dio je mikrobiote („ekološke zajednice komenzalnih, simbiotskih i patogenih mikroorganizama koji dijele prostor u našem tijelu“) donjeg dijela probavnog sustava u 10 do 35% žena generativne dobi.

Probavni sustav smatra se primarnim rezervoarom ovog mikroorganizma te vjerojatnim izvorom prolazne, povremene ili trajne kolonizacije donjeg dijela spolnog sustava, područja oko mokraćne cijevi te kože od rodnice i oko anusa u žena. U zdravih osoba mlađe i srednje životne dobi (izvan trudnoće) rijetko uzrokuje infekcije.

Prvi zapis o BHSB kao patogenu datira iz kasnih 80-tih godina 19. stoljeća kada Nocard i Mollereau opisuju uzročnika infekcije vimena u goveda. Kao humani patogen spominje se tek 1938. godine kada Fry opisuje tri slučaja sepse u babinju sa smrtnim ishodom. Sve do 80-tih godina prošlog stoljeća ova bakterija se tek sporadično navodi kao uzročnik infekcija, no tada se u Sjedinjenim američkim državama (SAD) i većini razvijenih zemalja prepoznaje kao vodeći uzročnik perinatalnog obolijevanja i smrtnosti. Zabilježena učestalost invazivnih BHSB bolesti u novorođenčadi bila je tada 2 do 3 na 1000 živorođenih, a smrtnost je 10-tak godina ranije dosezala i 50%. Invazivne BHSB bolesti u novorođenčadi su sepsa (sustavni upalni odgovor organizma na infekciju), pneumonija (upala pluća) te meningitis (upala moždanih ovojnica). S obzirom na vrijeme pojave simptoma ovih kliničkih entiteta razlikujemo ranu novorođenačku BHSB bolest u prvih šest dana života, odnosnu kasnu novorođenačku BHSB bolest u dobi od sedam dana do tri mjeseca starosti.

U trudnica BHSB najčešće bez simptoma kolonizira donji dio spolnog i probavnog sustava. Rijetko tijekom trudnoće se ovaj mikroorganizam nalazi kao uzročnik infekcije mokraćnog sustava (u 2 do 4%), korioamnionitisa (infekcije plodove vode, ovoja i posteljice) te asimptomatske bakteriurije. Asimptomatska bakteriurija definirana je prisutnošću značajnog broja bakterija u jednom mililitru čisto uzetog srednjeg mlaza prve jutarnje mokraće bez drugih kliničkih znakova upale mokraćnog sustava. Dokumentirana BHSB bakteriurija tijekom trudnoće smatra se indirektnom oznakom obilne kolonizacije spolnog sustava, a sama kolonizacija rizičnim čimbenikom za vertikalni prijenos ove bakterije na novorođenče tijekom poroda.

Do prijenosa BHSB na novorođenče tijekom poroda može doći na dva načina. Nakon puknuća plodovih ovoja ili početka poroda bakterija može iz rodnice doprijeti do plodovih ovoja te kontaminirati plodnu vodu, koju potom fetus može aspirirati u pluća i oboljeti od pneumonije ili sepse. Drugi način odnosi se na prolazak novorođenčeta kroz porođajni kanal majke pri čemu dolazi do kolonizacije sluznica probavnog ili dišnog sustava BHSB-om u svakog drugog novorođenčeta, no od njih samo 1 do 2% razvija simptome infekcije. U cilju smanjenja učestalosti rane invazivne BHSB infekcije u kliničku praksu uvedena je intrapartalna kemoprofilaksa (IPK), a to je intravenska primjena odgovarajućeg antimikrobnog lijeka u trudnice najmanje četiri sata prije samog poroda. Način probira trudnica koje bi bile kandidati za IPK opisuju brojne kliničke smjernice. U većini smjernica preporučen je sveobuhvatni mikrobiološki probir u trećem trimestru trudnoće koji se odnosi na uzimanje obriska donje trećine rodnice bez uporabe spekuluma, a potom i obriska rektuma prolaskom brisa kroz analni sfinkter u svake trudnice između 35. i 37. tjedna trudnoće. Obrisak se odmah potom šalje u mikrobiološki laboratorij na bakteriološku obradu, a rezultat pretrage dostupan je za 48 do 72 sata. Ukoliko je nalaz kultivacije pozitivan (dokazana je prisutnost BHSB), trudnica je kandidat za IPK. Osim BHSB anogenitalne kolonizacije, apsolutne indikacije za primjenu IPK u trudnice su i BHSB bakteriurija zabilježena u bilo kojem trimestru trudnoće te prethodan porod novorođenčeta s invazivnom BHSB infekcijom. Ostale indikacije za IPK su prisutnost određenih opstetričkih rizičnih čimbenika poput prijevremenog poroda (gestacijska dob kraća od 37 tjedana), preranog ili produljenog puknuća plodovih ovoja (>18 sati) te vrućice u porodu (febrilitet trudnice ≥38°C).

U posljednje vrijeme uslijed razvoja tehnologije umnožavanja nukleinskih kiselina poput PCR metode u realnom vremenu te primjenom iste u detekciji BHSB kolonizacije trudnica direktno iz kliničkih uzoraka u europskim preporukama preporuča se probir trudnica po dolasku u rodilište na porod. Testovi temeljeni na ovoj tehnologiji jednostavni su za izvođenje, visoke osjetljivosti i specifičnosti, a rezultati su dostupni za oko 30 minuta. Uporaba skupih reagensa i opreme koja nije uvijek dostupna u mikrobiološkim laboratorijima ili rodilištima otežava rutinsku primjenu ovih testova te do ostvarenja tehnoloških preduvjeta ostaje provoditi probir trudnica na BHSB kolonizaciju klasičnom metodom kultivacije.

Primjenom IPK u trudnica značajno je smanjena učestalost rane BHSB novorođenačke infekcije te je ona u posljednjih desetak godina oko 0,3 do 0,4 na 1000 živorođenih, a mortalitet novorođenčadi oko četiri posto. Smatra se da je daljnje smanjenje učestalosti rane te kasne BHSB invazivne bolesti u novorođenčadi (na učestalost posljednje primjena IPK ne utječe) moguće uz primjenu cjepiva koje bi rezultiralo stvaranjem visokog titra protutijela specifičnih za BHSB u trudnice te na taj način preveniralo razvoj infekcije u novorođenčeta. Iako istraživanja koja bi rezultirala takvim cjepivom traju već nekoliko desetaka godina do sada ono još nije u kliničkoj primjeni.