  |
||||||
 |
||||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
 |
|
 |
Farmakoterapija
Lijekovi i dojenje
Martina Bago, mag. pharm., Nastavni zavod za javno zdravstvo |
||
Relativno često se dojilje nađu u situaciji kada moraju uzeti neki lijek. U takvim situacijama se obično javi strah smije li se nastaviti s dojenjem. Ponekad ne postoje dostatne informacije o korištenju pojedinih lijekova za vrijeme dojenja. Istraživanje provedeno u Nizozemskoj je pokazalo kako čak 66% dojilja uzima neki lijek. Unatoč činjenici da se mnogi lijekovi izlučuju u majčinom mlijeku u preniskim koncentracijama, a da bi mogli imati štetnog učinka za zdravlje novorođenčeta, tisuće žena koje se koriste lijekovima ne doje upravo zbog krive pretpostavke o odnosu koristi i rizika. Lijekovi koji se u majčinom mlijeku izlučuju u količini manjoj od 10% ukupne majčine doze smatraju se sigurnim za dojenje. Većina lijekova se izlučuje u mlijeko u količini manjoj od 10%. Međutim, postoje i iznimke, lijekovi koji se bez obzira na količinu u kojoj se izlučuju u majčino mlijeko ne smiju koristiti za vrijeme dojenja (npr. citostatici). Lijekovi se uglavnom izlučuju u majčino mlijeko putem pasivne difuzije, iako se neki lijekovi izlučuju i aktivnim transportom (npr. antimikrobik nitrofurantoin - Ninur). Čimbenici koji u najvećoj mjeri utječu na to koja količina lijeka će se izlučiti u mlijeku su:
Bioraspoloživost je dio nepromijenjenog lijeka koji dospijeva u sistemsku cirkulaciju nakon primjene bilo kojim putem. Bioraspoloživost lijeka nakon intravenske primjene je 100%, dok je za lijekove primijenjene oralno najčešće manja od 100%, zbog nepotpune apsorpcije iz probavnog sustava te razgradnje lijeka tijekom prvog prolaska kroz jetru. Upravo zbog činjenice da je apsorpcija lijeka iz probavnog trakta nepotpuna, prisutnost lijeka u majčinom mlijeku ne mora značiti da će dojenče biti izloženo značajnoj količini lijeka. Poluvijek eliminacije (t1/2) je vrijeme potrebno da se količina lijeka u organizmu smanji za polovinu. Izloženost dojenčeta lijeku može biti smanjena uzimanjem lijekova koji imaju manji t1/2. Kod lijekova čiji t1/2 je između 12 i 24 sata ili veći postoji rizik za nakupljanje u mlijeku. Lijekovi koji imaju veću molekularnu masu (npr. heparin i inzulin) će se u manjoj mjeri izlučivati u mlijeku, za razliku od lijekova s malom molekularnom masom. Ionizirani oblik lijeka teže prolazi kroz membrane te se manje izlučuje u majčino mlijeko. Lijekovi se u krvotoku u određenoj mjeri vežu na proteine plazme. Kada je lijek vezan na protein plazme, neće se izlučiti u mlijeko. Zbog toga se lijekovi koji se u znatnoj mjeri vežu za proteine plazme manje izlučuju u majčino mlijeko (npr. protuupalni lijek ibuprofen – npr. Brufen, Dalsy, Ibuprofen, Neofen i antikoagulans varfarin – npr. Martefarin, Varfarin). Volumen mlijeka je obično najveći rano ujutro, dok je količina masti u mlijeku najveća u kasno jutro. Zbog velike količine mlijeka u rano jutro, uzimanje lijeka u ovo vrijeme bi moglo rezultirati većom koncentracijom lijeka u mlijeku. Zbog toga se preporučuje ujutro prvo podojiti dijete i tek onda uzeti lijek. Lijekove koji su slabo topljivi u lipidima se preporučuje uzeti u kasno jutro jer je manja vjerojatnost da će se otopiti u masnom mlijeku. Za vrijeme dojenja je kontraindicirana uporaba toksičnih lijekova te lijekova koji se izlučuju u mlijeko u značajnoj količini. Neki primjeri ovakvih lijekova su: citostatici, imunosupresivi, antiaritmik amiodaron (Amiodaron, Amiokordin, Cordarone), litij, uterotonik ergometrin te lijek za liječenje akni izotretinoin (Roaccutane). Najčešća stanja zbog kojih dojilje uzimaju lijekove su bolovi, infekcije, alergije, astma te depresivna stanja. ANALGETICI Paracetamol (npr. Daleron, Efferalgan, Lekadol, Lupocet, Panadol, Plicet) i ibuprofen (npr. Brufen, Dalsy, Ibuprofen, Neofen) su analgetici izbora za upotrebu kod dojilja. ANTIINFEKTIVI Antibiotici Penicilini (npr. Amoksicilin, Klavoci, Augmentin) i cefalosporini (npr. Cefaleksin, Zinnat) se mogu koristiti za vrijeme dojenja. Budući da mogu izazvati alergijsku reakciju kod dojenčeta, potrebno je pratiti je li se pojavio osip. Fluorokinoloni (npr. Ciprinol, Nolicin, Avelox) se ne smiju koristiti za vrijeme dojenja. Metronidazol (npr. Medazol) se izlučuje u majčino mlijeko, ali je doza koju dijete primi od majke, koja je na terapiji s preporučenim dozama lijeka, puno manja od terapijske doze za dijete. Antimikotici (lijekovi za liječenje gljivičnih infekcija) Flukonazol (npr. Diflucan, Fluconax, Funzol, Zneafluk) se izlučuje u majčino mlijeko i postiže manje koncentracije nego u plazmi. Dojenje se može nastaviti ako je primijenjena jednokratna standardna doza od 200 mg flukonazola ili manja. Dojenje se ne preporučuje nakon ponovljene primjene ili nakon primjene visoke doze flukonazola. Vrlo male količine itrakonazola (npr. Ikonaz, Itrac 3) se izlučuju u majčino mlijeko. Stoga je potrebno procijeniti premašuje li očekivani korisni učinak terapije itrakonazolom za dojilju mogući rizik po dojenče. U slučaju dvojbi, majka ne bi smjela dojiti. ANTIHISTAMINICI British Society for Allergy and Clinical Immunology (BSACI) preporučuje korištenje antihistaminika za vrijeme dojenja samo u slučajevima kad je korist liječenja za majku veća od eventualnog rizika za dojenče i to u najmanjoj dozi unutar najkraćeg vremenskog perioda koji je potreban za liječenje. BSACI smjernice preporučuju da se za vrijeme dojenja koriste antihistaminici druge generacije loratadin (npr. Belodin, Claritine, Flonidan, Rinolan) i cetirizin (npr. Letizen). Sažeci opisa svojstava lijekova u Republici Hrvatskoj preporučuju upotrebu cetirizina i desloratadina (npr. Aerius) uz oprez. Upotreba kloropiramina (Synopen) u obliku injekcija je kontraindicirana za vrijeme dojenja. Kloropiramin mast se tijekom dojenja primjenjuje samo ako je nužno, u malim količinama i što kraće, s tim da se ne smije primjenjivati na bradavicama tijekom dojenja. ANTIASTMATICI Kod dojilja bi optimalna kontrola astme trebala biti prioritet. Budezonid (Pulmicort, Budelin Novolizer) se izlučuje u majčino mlijeko. Međutim, u terapijskim dozama se ne očekuju nikakvi učinci na dojenče. Budenozid se može primjenjivati tijekom dojenja. Nakon inhalacijske primjene preporučenih doza flutikazonpropionata (npr. Flixotide) i beklometazondipropionata (Qvar) očekuju se niske razine lijeka u mlijeku. Potrebno je odvagnuti očekivane terapijske učinke u majke u odnosu na potencijalni rizik za dojenče. Salbutamol (Ventolin) se vjerojatno izlučuje u majčino mlijeko te njegova primjena u dojilja zahtijeva pomno razmatranje. Nije poznato da li salbutamol ima štetno djelovanje na novorođenče te njegova primjena mora biti ograničena samo na situacije kada očekivana korist za majku nadilazi bilo kakav rizik za novorođenče. Teofilin (npr. Teolin, Teotard) se izlučuje u majčino mlijeko i u dojenčeta može izazvati nuspojave. Dojenčad mogu biti razdražljiva ako su majke u trudnoći uzimale teofilin. Nije poznato izlučuju li se montelukast (npr. Melarth, Singulair) ili njegovi metaboliti u majčino mlijeko. Montelukast se može uzimati u vrijeme dojenja samo ako se procijeni da je to prijeko potrebno. ANTIDEPRESIVIMale količine paroksetina (npr. Deprozel, Seroxat) izlučuju se u majčino mlijeko. U objavljenim rezultatima ispitivanja, serumska koncentracija u dojenčadi je bila nemjerljiva ili vrlo niska te nisu uočeni nikakvi znaci djelovanja lijeka u ove djece. Budući da se ne očekuju nikakvi učinci lijeka na dojenče, u slučaju indikacije se može razmotriti primjena paroksetina tijekom dojenja. ANKSIOLITICI Budući da se benzodiazepini (npr. Helex, Xanax, Apaurin, Normabel) izlučuju u majčino mlijeko, benzodiazepini se ne bi smjeli primjenjivati tijekom dojenja. ZAKLJUČAK Većina lijekova je sigurna za upotrebu za vrijeme dojenja. Lijekovi koji su sigurni za upotrebu kod djece su sigurni za upotrebu i tijekom dojenja. Manji broj lijekova je kontraindiciran kod dojenja. Ukoliko je potrebno uzimati lijekove za vrijeme dojenja, najbolji izbor su lijekovi s kratkim poluvijekom eliminacije, visokim afinitetom za vezivanje na proteine plazme, niskom oralnom bioraspoloživosti i velikom molekularnom masom. Najvažnije je savjetovati se s liječnikom o korištenju lijekova za vrijeme dojenja. LITERATURA:
|
|||
 |
 |
 |
|