Pojava čitavog niza emocionalnih promjena i promjena u ponašanju koje pogađaju 10 do 15% žena nakon poroda, a pripisuju se mnogim biokemijskim i psihološkim promjenama povezanim s rođenjem djeteta, naziva se poslijeporođajnom  depresijom (PPD). Simptomi depresije su uobičajeni - sniženo raspoloženje i svi prateći simptomi koji traju najmanje dva tjedna. Ovisno o jačini i izraženosti simptoma, žena može smoći snage brinuti o sebi i o djetetu, a s druge strane, ponekad se i najjednostavniji zadaci mogu činiti nesavladivima. PPD se obično javlja u prvih četiri do osam tjedana nakon poroda, rjeđe i kasnije, tijekom prve godine djetetovog života.

Potrebno je napomenuti da većina žena nakon poroda osjeća neraspoloženje i emocionalnu nestabilnost koja se spontano gubi, a mogli bismo ih opisati kao poslijeporođajnu tugu – baby blues.

Postoji velik broj simptoma, a ovo su neki od najčešćih:

• osjećaj velikog umora;
• promjene u apetitu i spavanju;
• promjene u raspoloženju (od vrlo dobrog do vrlo lošeg);
• gubitak samopouzdanja;
• gubitak interesa za inače ugodne aktivnosti;
• nedostatak interesa za seksualne odnose;
• razdražljivost i plačljivost;
• teškoće u pamćenju i koncentraciji;
• povlačenje od obitelji i prijatelja;
• osjećaj bespomoćnosti i beznađa;
• nedostatak energije i motivacije;
• osjećaj nesposobnosti da se odgovori na zahtjeve okoline;
• osjećaj nesposobnosti za brigu o djetetu i pretjerana zabrinutost oko zdravlja djeteta;
• osjećaj nepostojanja ljubavi prema djetetu ili obitelji i grižnja savjesti;
• misli o ozljeđivanju sebe i/ili djeteta.

Zašto se poslijeporođajna depresija javlja?

Poslijeporođajna depresija je povezana s pojavom novih biokemijskih, socijalnih i psiholoških promjena koje se javljaju u vezi s porođajem i postojanjem bebe. Tijekom trudnoće, razina estrogena i progesterona, ženskih reproduktivnih hormona, je do deset puta veća od normalne, a zatim u roku od tri dana nakon poroda razina tih hormona, kao i endorfina i kortizola naglo pada na razinu prije trudnoće. Prema toj teoriji, uzrok PPD mogli bismo tražiti u naglom padu razine hormona.

Uz navedeno, događaju se i psihološke promjene koje još više povećavaju vjerojatnost pojave depresije. Iscrpljenost nakon poroda, stres i manjak sna u prvim tjednima života novorođenčeta također mogu biti čimbenici koji mogu značajno utjecati na pojavu ovog poremećaja.

Najveći rizik od pojave poslijeporođajne depresije postoji kod žena koje su u prošlosti već imale problema s depresijom ili osjećajima tjeskobe, kao i kod onih kod kojih je zabilježena PPD u nekoj od prethodnih trudnoća. Pod pojačanim su rizikom žene koje se nalaze pod dodatnim stresom, kao i one koje nemaju podršku obitelji i okoline.

U jedne do dvije žene na 1000 poroda javlja se poslijeporođajna psihoza, gdje su uz tešku depresiju prisutne i sumanute ideje. Važno je prepoznati psihotične simptome radi potrebe za adekvatnim liječenjem. Naime, najveći broj poslijeporođajnih psihoza se javlja kod prvorotkinja, sekundarno u osoba koje boluju od neke duševne bolesti, a prvi znaci psihoze su nesanica, nemir i emocionalna nestabilnost koja se razvija do smetenosti, nerazumnosti, sumanutosti i opsesivnih zabrinutosti u vezi s novorođenčetom. Karakteristične su teške misli da se naudi djetetu ili sebi.

Kako se liječi?

Poslijeporođajna depresija je izlječiva i važno je pomoć potražiti što prije. Svako odlaganje traženja stručne pomoći i umanjivanje problema ili vjerovanje da će nestati sami od sebe predstavlja rizik za majku i dijete te funkcioniranje cijele obitelji. Moguće je da se simptomi povuku i bez liječničke pomoći unutar tri mjeseca nakon poroda. No, ako simptomi poslijeporođajne tuge potraju dulje od dva tjedna ili pak počnu utjecati na normalan svakodnevni život, potrebno je obvezno potražiti liječničku pomoć. Liječnička pomoć obavezano se mora potražiti u slučaju pojave suicidalnih misli i psihotičnih simptoma.

Terapija podrazumijeva psihoterapiju i ponekad farmakološko liječenje i to antidepresivima za suicidalne misli i depresiju, anksioliticima za agitaciju i nesanicu, stabilizatorom raspoloženja za manično ponašanje, a antipsihoticima kod sumanutosti. Psihoterapija obuhvaća individualni tretman, ali i partersku psihoterapiju. Ključno je majci osigurati pomoć u brizi oko djeteta (npr. supruga, drugog člana obitelji, prijateljice, dadilje) dok se njeno stanje značajno ne poboljša. Vrlo je važno prepoznavanje simptoma poslijeporođajne depresije, ne samo radi sigurnosti majke i djeteta, već i zato jer se pokazalo da će zbog spomenutih depresivnih epizoda čak 32% žena promijeniti svoje želje i planove glede daljnjeg rađanja još djece.

Literatura:
Kaplan HI, Sadock BJ., Priručnik kliničke psihijatrije. Naklada „Slap“, Jastrebarsko, 1998
http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/3037/Poslijeporodjajna-depresija.html