  |
||||||
 |
||||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
|||
 |
 |
 |
|
 |
Endokrini disruptori
Lidija Barušić, Martina Bevardi Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“
|
||
Potencijalni endokrini disruptor je egzogena tvar ili smjesa koja posjeduje svojstva za koja se može očekivati da će dovesti do endokrinih poremećaja u zdravom organizmu, njegovom potomstvu i podpopulaciji. Ove kemikalije u određenim dozama mogu međudjelovati s hormonskim sustavom na više razina. |
Slika 1. Mogući putevi izloženosti endokrinim disruptorima |
||
Mehanizmi mogućih utjecaja Iako se popis definiranih i mogućih endokrinih distruptora kontinuirano mijenja zahvaljujući znanstvenim spoznajama (istraživanjima na staničnim linijama, životinjama ili epidemiološkim studijama), osnove mehanizma utjecaja poznate su. Neke kemikalije mogu poremetiti mehanizme homeostaze tijela ili pokrenuti nove fiziološke procese. Učinak je moguć putem niza različitih mehanizama. Ovi kemijski spojevi mogu oponašati biološku aktivnost hormona vezanjem na stanični receptor, što dovodi do neprimjerenog poticajnog ili antagonističkog odgovora (prisutnost kemikalije na receptoru će spriječiti vezanje prirodnog hormona). Ovi spojevi mogu se vezati i za transportne proteine u krvi, čime se mijenjaju količine prirodnih hormona prisutnih u cirkulaciji. Ujedno, mogu i ometati metaboličke procese u tijelu koji utječu na sintezu ili razgradnju prirodnih hormona. |
|||
|
Među najčešće endokrine disruptore ili kako ih neki nazivaju „hormonske otrove“ ubrajaju se ftalati, dioksini, BPA (bisfenol A), poliklorirani bifenili (PCB), atrazini, perklorati, retardanti, metali (olovo, arsen, živa), perfluorirane kemikalije, organofosforni pesticidi, glikol eteri, parabeni, fitoestrogeni i nesteroidni protuupalni lijekovi. Navedeni disruptori u organizam čovjeka mogu dospjeti putem hrane, vode, zraka, posuđa i ambalaže, kozmetičkih proizvoda i lijekova.
Slika 2 Prikaz potencijalnih točaka djelovanja EDS unutar endokrinog sustava |
||
Kortikosteroidi u kozmetici Kortikosteroidi su sintetički lijekovi srodni hormonu nadbubrežne žlijezde koji su zbog svog protuupalnog djelovanja naročito značajni u liječenju kožnih bolesti. Osim što daju značajan terapijskih efekt, ovi preparati dovode i do pojave većeg broja neželjenih reakcija, posebno kada su u dugotrajnoj uporabi i bez nadzora liječnika. U posljednje vrijeme na tržištu se javlja sve veći broj „kozmetičkih proizvoda“ u obliku krema ili losiona koji su namijenjeni za suhu i crvenu kožu sklonu alergijama, atopijskom dermatitisu, psorijazi i sl. bolestima, a koji se na tržištu slobodno prodaju kao kozmetički. Uredba br. 1223/2009/EU regulira ove proizvode s jasnim navodom funkcije održavanja higijene i uljepšavanja kože, a ne liječenja. Korištenje najnovijih analitičkih metoda (TOF – Time of flight, maseni analizator) vrlo je važno u provjeri deklaracije prisutnih proizvoda na tržištu, budući da su kortikosterodi farmakološki aktivne supstance i nalaze se na popisu zabranjenih tvari za kozmetičke proizvode. Najviše pozitivnih uzoraka na prisutnost kortikosteroida dokazano je u „kozmetičkim proizvodima“ na biljnoj bazi tj. proizvodima koji sadrže određene aktivne biljne tvari koje se tradicionalno koriste u liječenju određenih kožnih poremećaja. Kako većina aktivnih biljnih supstanci nije standardizirana, često je upitna količina biljne tvari prisutne u proizvodu i pozitivni efekt kojeg proizvođač navodi. Stoga da bi se efekt liječenja ubrzao ili potpomogla djelotvornost aktivnih biljnih supstanci, neki od proizvođača koriste manje količine farmakoloških tvari poput kortikosteroida kako bi opravdali navedene ljekovite tvrdnje koje pripisuju proizvodu. Ukoliko neinformirani potrošač proizvod koji sadrži zabranjenu farmakološku tvar koristi kao „kozmetički“, bez poštivanja strogog trajanja i načina primjene može doći do neželjenih posljedica, čak i u većem opsegu nego prilikom pravilnog korištenja samog lijeka. |
|||
Preporuke za potrošače: Preporuke za proizvođače kozmetičkih proizvoda: Parabeni u kozmetici Parabeni su esteri p-hidroksibenzojeve kiseline i koriste se kao konzervans u kozmetičkim proizvodima, hrani i lijekovima. Konzervansi se koriste kako bi se spriječio rast štetnih mikroorganizama kao što su bakterije, plijesni, kvasci i sl. i tako zaštitili proizvodi i potrošači od neželjenih nuspojava. Najčešće korišteni konzervansi u kozmetičkim proizvodima su parabeni i to metilparaben, etilparaben, izopropilparaben, propilparaben, izobutilparaben i butilparaben. Navedene supstance često se dodaju u kombinaciji s ostalim konzervansima kako bi proširili svoje djelovanje na različite vrste mikroorganizama. Dodatak male količine konzervansa ne može djelovati na rast mikroorganizama, ali njihova veća količina može izazvati alergije, dermatitise i druge neželjene pojave. Njihova uporaba je dozvoljena, i regulirana Uredbom EZ (1223/2009) koju je RH prihvatila ulaskom u EU. U Prilogu V navedene Uredbe nalazi se popis dopuštenih konzervansa koji mogu sadržavati kozmetički proizvodi. Kada se koristi jedan ester u formulaciji dopuštena najviša količina je 0,4 %, a za smjese estera je 0,8 %. Studije o utjecaju parabena na ljudsko zdravlje su oprečne. Parabene su povezivali s nastankom tumora dojke. Istraživanje iz 2004. godine dokazalo je prisutnost parabena u tumorskim stanicama dojke i samim time potaknula pitanja vezana za njihov utjecaj na zdravlje kao endokrinih „disruptora“ (Darbre i sur., Journal of Applied Toxicology). Nedostatak navedenog istraživanja bioje što nisu istraženi i kontrolni uzorci što bi u ovom slučaju uključivalo zdravo tkivo ispitanika na prisutnost parabena. Studija možda nije bila potpuna, ali je svakako otvorila brojna pitanja. Do sada je većina istraživanja provedena na laboratorijskim pokusnim životinjama, a malo na volonterima, stoga su SCCP (Scientific Committee on Consumer Review) i CIR (Cosmetic Ingredient Review) 2011. godine, što su potvrdili i 2012., zaključili da su metilparaben i etilparaben sigurni za upotrebu u kozmetičkim proizvodima. Nadalje CIR je tražio daljnje toksikološko istraživanje za pojedine parabene zbog predočenih kontradiktornih podataka o reproduktivnoj toksičnosti. Unutar Službe za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo: „Dr. Andrija Štampar“, provode se rutinske kontrole kvalitete i zdravstvene ispravnosti, između ostalih moguće štetnih čimbenika u svim uzorcima iz okoliša i analize koritkosteroida i parabena (metilparabena, etilparabena, propilparabena, izobutilparabena i butilparabena), kao i još pet konzervansa koji se mogu nalaziti u kozmetičkim proizvodima. Naše analizu su sukladne europskim standardima. Kako je metoda akreditirana od strane Hrvatske akreditacijske agencije time su i naši rezultati prihvaćeni u cijeloj Europskoj Uniji. Izopropilparaben, izobutilparaben, fenilparaben, benzilparaben i pentilparaben zabranjeni su Uredbom Komisije (EU) br. 358/2014. Također, prema najnovijim zahtjevima Znanstvenog odbora za zaštitu potrošača (SCCS) Uredbom br.1004/2014/EZ butilparben i propilparaben ne smiju se upotrebljavati u proizvodima koji se ne ispiru, a namijenjeni su primjeni u području pelena za djecu mlađu od tri godine. Razlog tome su dvojbe u pogledu sigurnosti te vrste proizvoda jer nije moguće isključiti opasnost zbog nedovoljno razvijenog metabolizma djece te dobi i mogućeg oštećenja kože u tom području. Zaključak Živimo u okruženju u kojem smo kontinuirano izloženi različitim kemijskih spojevima sintetiziranih od strane čovjeka. Sveobuhvatni pristup u praćenju tih spojeva u svim sastavnicama okoliša, ne samo vodi i hrani, nego i u predmetima opće uporabe, te posebno kozmetici i ukupnom okolišu na rizičnim radnim mjestima, nužno je potreban. Na međunarodnoj razini monitoring svih rezultata i definiranje prioriteta moraju biti utemeljeni na regionalni obilježjima izloženih populacija. Mjere smanjenja rizika kontinuirano se moraju poboljšavati da bismo prevenirali neželjene učinke ovih kemijskih spojeva na zdravlje djece, trudnica i osoba u reproduktivnoj fazi života, starijih osoba, siromašnih, radnika i ostalih ranjivih populacijskih podskupina, te ostalih osjetljivih sastavnica okoliša, poput utjecaja na prirodu i životinje. Reference i poveznice Åke Bergman, Jerrold J. Heindel, Susan Jobling, Karen A. Kidd, R. Thomas Zoeller. State of the science of endocrine disrupting chemicals 2012 - Summary for decision-makers. UNEP, WHO, 2013. http://apps.who.int/iris/bitstream/ Dirty Dozen List of Endocrine Disruptors. 12 Hormone-Altering Chemicals And How To Avoid Them. 2013, The Keep A Breast Foundation & Environmental Working Group. http://static.ewg.org/pdf/kab_dirty_dozen_endocrine_disruptors.pdf Lista potencijalnih endokrinih disruptora: |
|||
 |
 |
 |
|
