Brojke govore

Oralno zdravlje

prim. mr. sc. Marina Polić – Vižintin , dr. med.
Maja Marić – Bajs, dr. med.
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"

Svjetska zdravstvena organizacija je 1965. godine definirala oralno zdravlje kao stanje zdravih i za funkciju sposobnih zuba i njihovih potpornih tkiva, uključujući zdravlje svih dijelova usne šupljine koji sudjeluju u žvakanju.

Oralno zdravlje je važno za funkciju žvakanja i govora, ali i estetiku, tako da osobe narušenog oralnog zdravlja osim funkcionalnih, imaju i različita sociološka ograničenja koja se najviše očituju u problemima komunikacije te nedostatku samopouzdanja.

Zubni karijes, bolest modernog društva, najraširenija je bolest današnjice i veliki javnozdravstveni problem. Procjenjuje se da 95% pučanstva do 35. godine ima barem jedno „karijes iskustvo“, odnosno da je imalo problema vezanih uz zubni karijes.

To je bolest kroničnog karaktera koja sporo napreduje, a simptomi se teško otkrivaju. Pojava prvih simptoma može nastupiti i godinu dana od početka samog procesa. Očituje se truljenjem zubnih supstancija: cakline (vanjski, prvi sloj zuba), dentina (sloj ispod cakline) i korijena zuba. Spontanog izlječenja i zacijeljenja zubnog karijesa nema. Etiološki glavni uzročnik nastanka zubnog karijesa je, uz prisustvo povećanog broja bakterija, zubni plak. Bakterije koje se nalaze u zubnom plaku hrane se šećerima koje unosimo prehranom. Proizvode različite kemijske spojeve, od kojih su za razvoj karijesa najvažnije kiseline. Kada su prisutne u dovoljnoj količini, kiseline uzrokuju demineralizaciju zubne cakline. Demineralizacija je proces u kojem pod utjecajem kiselina dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva pri čemu ona postupno postaju slabija i manje otporna. Proces demineralizacije se normalno i svakodnevno odvija na površini zuba i sam po sebi ne uzrokuje bolest zuba. Demineralizacija se događa uvijek kada zub dođe u kontakt s kiselinama, bilo da su one unesene hranom ili napicima (coca-cola, voćni sokovi, ocat), ili su proizvod bakterija. Dakle, zub u kontaktu s kiselinama uvijek gubi određenu malu količinu minerala, ali ovaj gubitak se nadomjesti mineralima iz sline u procesu koji se naziva remineralizacija. U normalnim uvjetima na površini svakog zuba izmjenjuju se procesi demineralizacije i remineralizacije. Ako su oni u ravnoteži ne nastaje oštećenje zuba. Ako bakterije plaka proizvode previše kiseline, tako da se ravnoteža poremeti u korist demineralizacije, dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa.

Zbog složene etiologije karijesa postoji više objašnjenja različite učestalosti karijesa u pojedinim zemljama i regijama. Razlike se uglavnom pripisuju načinu prehrane, osobito smanjenom uzimanju rafiniranih ugljikohidrata, poboljšanoj oralnoj higijeni, fluoridaciji vode, ekološkim promjenama okoline, smanjenju virulencije oralne mikroflore (slina, plak) te aktiviranju oralnih mehanizama, posebice imunog sustava.

Važnost karijesa kao bolesti navela je epidemiologe da izaberu zub kao mjernu jedinicu. Tri obilježja, zubni kvar (K), ispuna (P) i izvađen (ekstrahiran) zub (E) čine osnovu klasičnih indeksa zubnog kvara, gdje je zub jedinica ispitivanja.

KEP-indeks (zbroj brojeva karioznih, ekstrahiranih i plombiranih zuba) pokazao se kao vrlo dobar pokazatelj oralnog zdravlja. U većini Europskih zemalja taj broj je ispod 3, u većini zemalja EU-e kreće se između 0,5 i 1,5.

U Hrvatskoj vrijednosti KEP-indeksa kontinuirano rastu (1991. godine iznosio je 2,6; 1999. godine 3,5). Prema istraživanju provedenom 2007. godine, za trajne zube iznosio je 9,5 te za mliječne zube u populaciji šestogodišnjaka i dvanaestogodišnjaka 2,0. Ovaj porast KEP indeksa nastao je najvjerojatnije kao posljedica reforme primarne zdravstvene zaštite u kojoj se izgubila sustavna preventivna stomatološka zaštita djece i mladeži u vrtićima i školama, a nije izgrađen novi sustav.

Analizirajući utvrđene bolesti i stanja u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi u Gradu Zagrebu u 2011. godini ističe se zubni karijes s ukupno 459 050 registriranih dijagnoza i učešćem u ukupnom pobolu od 47%. U proteklih 10 godina svaka druga dijagnoza zabilježena u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi upravo je zubni karijes. Ukupan broj plombiranih zubi iznosio je u 2011. godini 374 467, a broj izvađenih zubi 73 574. Ovi podaci govore samo o broju plombiranih i izvađenih zubi kod pojedinaca tijekom 2011. godine, a ne ukupnom broju plombiranih i izvađenih zubi te nisu adekvatni za računanje KEP indeksa.

Prema projekciji KEP indeks korisnika oralne zdravstvene zaštite građana Grada Zagreba veći je od 3.

Slika 1. Utvrđene bolesti i stanja u djelatnosti za zaštitu i liječenje usta i zubi

Izvor: Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“- Odjel za zdravstvenu statistiku

U dobnoj skupini djece starosti do 6 godina zubni karijes čini 62% svih dijagnosticiranih bolesti i stanja usne šupljine, u školskoj populaciji staroj od 7 do 18 godina 48%, u odraslih u dobi od 20 do 65 godina 49% te kod starijih od 65 i više godina 32%.

Prevencija karijesa

Kako bi osoba sačuvala oralno zdravlje potrebna je izvrsna oralna higijena i redoviti preventivni pregledi kod stomatologa.

Kontrola zubnih naslaga i redukcija kariogenih bakterija prva je i najvažnija razina u prevenciji karijesa. Glavni cilj četkanja zubi je upravo uklanjanje zubnog plaka. Europska akademija za dječju stomatologiju preporučuje fluoride u zubnim pastama u koncentracijama koje se kreću od 500 ppm za djecu od 6 mjeseci do 2 godine, 1000 ppm za djecu od 2 do 6 godina i iznad 6 godina 1450 ppm fluorida. Osim navedenog, za prevenciju nastanka ranog dječjeg karijesa preporuča se provesti procjena oralnog zdravlja tijekom prve godine djetetova života, a zube malog djeteta prati svakodnevno s malo zubne paste, čim se pojave u ustima. Korisno je profesionalno nanošenje fluoridnih lakova u ordinacijama, a posebno je važno prekinuti učestalo konzumiranje zaslađenih napitaka, posebice za vrijeme uspavljivanja. Preporuka za prvi posjet stomatologu je vrijeme nakon nicanja prvih zuba, odnosno do navršene prve godine života. Kontrolne preglede za djecu do 15. godine života potrebno je obavljati svaka tri mjeseca i po potrebi, ukoliko dijete ima bilo kakvih problema. Na taj način većina promjena će biti uočena i sanirana na vrijeme.

Razvijanje svijesti o važnosti oralne higijene preduvjet je oralnom zdravlju pojedinca i njegovog utjecaja na opće zdravlje.

Literatura:
1. A. Turčić. Oralno zdravlje i prevencija karijesa. HČJZ. 2010;6 (22).
2. Jurić H. Hrvatski stomatološki vjesnik, 2007.
3. Škrinjarić I. Hrvatski stomatološki vjesnik, 2009.
4. A. Pribudić. Njega zuba - od rođenja do škole. Javno zdravstvo. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-Dalmatinske županije 2011;4:19.