Posezanje za štetnim tvarima (cigarete, alkohol, droga…), povezano je s nizom čimbenika koji su kompleksni i međuovisni. Rizični čimbenici za nastanak i/ili razvoj problema ovisnosti proizlaze iz međusobnog djelovanja bioloških, psiholoških i socijalnih aspekata života pa se u skladu s tim ovakav pristup razumijevanju problema ovisnosti naziva i biopsihosocijalni pristup. Autoritarna roditeljska kontrola, nedostatak bliskosti s roditeljima, roditelji koji konzumiraju drogu i nedostatak intimnosti u prijateljskim vezama su rizični čimbenici. Zaštitne pak faktore čine privrženost roditeljima, predanost školi, posvećivanje socijalnim aktivnostima i religioznost (Lacković-Grgin, 2006).
Posebno osjetljiv dio populacije su djeca i mladi, a od svih javno-zdravstvenih problema, za njih su posebno pogubna tri: alkoholizam, pušenje duhanskih proizvoda i zlouporaba sredstava ovisnosti (droga). Problem ovisnosti o drogama globalni je problem suvremenog društva te zahtijeva pristup s globalne, regionalne i nacionalne razine s osnovnim ciljem zaustavljanja rastuće pojave ovisnosti o drogama, zlouporabe droga i kriminala vezanog za zlouporabu droga te samim time zaštite osnovne vrijednosti društvene zajednice, obitelji i pojedinca. Ovisnost može biti psihološka (duševna) i fiziološka (tjelesna), a odnosi se na neprilagođeno ponašanje vezano uz uporabu ilegalnih droga (ili drugih psihoaktivnih tvari, npr. alkohola ili sedativa, kockanje, ovisnost o internetu…), koje dovodi do oštećenja organizma ili subjektivnih problema (problema u obitelji, školi, na poslu, sa policijom...).
Osim bolničkog i izvanbolničkog liječenja te psihosocijalnog tretmana ovisnika o drogama koji se provodi u zdravstvenom sustavu, pojedini oblici psihosocijalnog tretmana ovisnika provode se i u terapijskim zajednicama i domovima za ovisnike, ali i u sklopu pojedinih udruga koje ovisnicima i njihovim obiteljima pružaju različite oblike psihosocijalne pomoći i tretmana. Kako bi se poboljšala kvaliteta usluga i programa koji se u ovom području provode u nevladinom sektoru, u lipnju 2009. godine donesen je Pravilnik o vrsti i djelatnosti doma socijalne skrbi, načinu pružanja skrbi izvan vlastite obitelji, uvjetima prostora, opreme i radnika doma socijalne skrbi, terapijske zajednice, vjerske zajednice, udruge i drugih pravnih osoba te centra za pomoć i njegu u kući (NN 64/2009).
Značajni koraci k poboljšanju socijalne reintegracije liječenih ovisnika u život u zajednici učinjeni su osobito u sklopu Projekta resocijalizacije ovisnika o drogama koji su završili neki od programa rehabilitacije i odvikavanja od ovisnosti u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu te ovisnika koji su u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavaju apstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja. Projekt resocijalizacije ovisnika o drogama usmjeren je k ostvarenju jednog od općih ciljeva, a to je uključivanje rehabilitiranih ovisnika u tržište rada i život u zajednici te samim time sprječavanje njihove diskriminacije u društvu i recidivizma nakon završenog tretmana i rehabilitacije. Naposlijetku, značajnu ulogu imaju i organizacije civilnog društva koje nizom kvalitetnih programa pridonose razvoju programa smanjenja potražnje droga, posebice prevencije ovisnosti i programa smanjenja štete, ali i resocijalizaciji ovisnika i njihovom uključivanju u širu društvenu sredinu.
UDRUGE
U Republici Hrvatskoj registrirano je preko 50 udruga - nevladinih organizacija koje se bave suzbijanjem zlouporabe droga. Područja djelovanja Udruga su:
1. prevencija
2. smanjenje šteta
3. tretman
4. resocijalizacija
1. Prevencija
Medicinski institut (IOM) klasificira prevenciju na univerzalnu, selektivnu i indiciranu. Glavni princip IOM klasifikacije je ciljati skupine prema pretpostavci rizika za zlouporabu droga jer se na navedenoj podjeli zasniva i spektar intervencija. Dok univerzalna prevencija djeluje na razini populacije, selektivna na (rizične) grupe i indicirana na individualnoj razini, strategije
okruženja djeluju na društvenoj razini, uglavnom kroz oblikovanje stavova, uobičajenih shvaćanja i vrijednosti u društvu prema uporabi droga.
Univerzalna prevencija - usmjerena je na cijelu populaciju (lokalna zajednica, učenici, susjedstvo). Cilj joj je u potpunosti spriječiti ili odgoditi početak zlouporabe tvari, pružajući svim sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema.
Selektivna prevencija - usmjerena je na specifičnu sub-populaciju, čiji je nadolazeći i/ili životni rizik za poremećaje značajno viši od prosječnog. Navedeno odgovara većoj važnosti identifikacije rizičnih čimbenika za razumijevanje početka i razvoja zlouporabe tvari, posebice među mladim ljudima.
Indicirana prevencija - usmjerena je na prepoznavanje pojedinaca koji imaju pokazatelje visoko povezane s pojedinačnim rizikom razvoja zlouporabe droga u njihovom kasnijem životu (kao što su npr. psihijatrijski poremećaji, školski neuspjeh, asocijalno ponašanje i sl.) ili uz to, rani znakovi zlouporabe tvari (ali ne DSM-IV kriteriji za ovisnost) te na usmjeravanje posebnih intervencija prema njima. Pokazatelj povećanog rizika kod pojedinca može biti ponavljanje razreda, poremećaj ponašanja, otuđenost od roditelja, škole i pozitivnih vršnjačkih skupina. Svrha indicirane prevencije ne mora nužno biti sprječavanje započinjanja uzimanja ili uzimanje tvari, nego sprječavanje (brzog) razvoja ovisnosti, kako bi se smanjila učestalost i spriječilo „opasno“ uzimanje tvari (npr. umjereno umjesto neumjerenog pijenja (pijančevanja).
Strategije okruženja - su mjere prevencije usmjerene na mijenjanje trenutnih kulturnih, socijalnih, fizičkih i ekonomskih uvjeta unutar kojih se stvaraju izbori u svezi zlouporabe droga. Mnoge strategije okruženja uključene su na državnoj (makro) ili čak EU razini. Primjer su zabrane pušenja, potpuno ili samo na radnim mjestima, dodatni porezi na alkohol i duhan, marketinški i reklamni propisi i dobne granice za prodaju alkohola i duhana mladima.
2. Smanjenje štete (HARM REDUCTION)
Politika smanjenja štete primarno se bavi smanjenjem štete koja nastaje kao posljedica zlouporabe droga, ovisnosti i rizičnog načina života. Uključuje prevenciju zdravstvenog rizika povezanog s uzimanjem droge, odgovarajuću dostupnost i pristupačnost učinkovitih usluga smanjenja štete i smanjenja štete na zdravlje koju ovisnost o drogama uzrokuje. U prvom se redu pod time podrazumijeva sprječavanje širenja zaraznih bolesti: hepatitisa B, hepatitisa C, HIV-a i AIDS-a, djelatnostima koje su organizirane kao besplatne i anonimne podjele šprica i igala za intravenske ovisnike, zaprimanje i uništavanje upotrijebljenih šprica i igala, dijeljenje kondoma, informativnih materijala, savjetovanje usmjereno na promjene mišljenja i navika ciljane populacije.
3. Liječenje
Liječenje je ključan element nacionalnih strategija za droge na području zahtjeva za smanjenjem ilegalnih droga te je dostupnost liječenja ovisnosti poseban cilj EU Strategije za droge. Zadatak EMCDDA je podržati države članice i Europsku komisiju u evaluaciji EU Akcijskog plana prateći i izvještavajući o liječenju ovisnosti o drogama u smislu organizacije, obilježja, dostupnosti liječenja u EU.
4. Socijalna integracija
Socijalna reintegracija je intervencija koja pomaže integrirati ovisnike u društvo kroz obrazovanje, zapošljavanje ili stanovanje. Tradicionalno, socijalna reintegracija je promatrana kao niz mjera koje se poduzimaju nakon (uspješno) završenog procesa liječenja, ali se u zadnje vrijeme sve više promatra kao intervencija koja se može primijeniti u bilo kojoj fazi liječenja.
TERAPIJSKE ZAJEDNICE
U liječenju ovisnika, terapijske zajednice provode programe psihosocijalne rehabilitacije, radne terapije, savjetovanja obitelji, promidžbene programe s ciljem prevencije u zajednici te pružaju pomoć ovisnicima pri upućivanju u terapijske zajednice u inozemstvo. Većina terapijskih zajednica provodi programe zasnovane na osnaživanju vjerskog života i napredovanja kroz hijerarhiju osobnih uloga i osobnog položaja u zajednici, kao i kroz radnu terapiju. Terapijski postupci uglavnom imaju za cilj usvajanje novih pozitivnih normi ponašanja i novih stavova i vrijednosti. Te programe, uz vjerske osobe, najčešće koordiniraju uspješno izliječeni ovisnici, a stručno osoblje je manje zastupljeno.U Republici Hrvatskoj postoji 8 terapijskih zajednica s 30 terapijskih kuća koje djeluju i rade kao nevladine organizacije te pružaju tretman i psihosocijalnu rehabilitaciju ovisnicima o drogama, kao udruge ili religijske zajednice u okviru humanitarne djelatnosti ili su ustrojene i registrirane kao domovi socijalne skrbi za ovisnike.
Terapijske zajednice djeluju:
kao domovi socijalne skrbi za ovisnike
Dom za ovisnike „Zajednica susret”
Terapijska zajednica „Ne-ovisnost”
STAMBENE ZAJEDNICE
Osnovni cilj projekta „Stambena zajednica“ je kroz samostalne aktivnosti korisnika prepoznati eventualne slabosti u organizaciji i provedbi normalnog života te zajednički pronaći rješenja istih, nakon čega se postupno pod supervizijom mentora i terapijskog tima prilagoditi i reintegrirati u svakodnevni život i socijalnu sredinu. U okviru stambene zajednice korisnicima je omogućena psihosocijalna potpora kroz grupni i individualni rad, besplatna pravna pomoć, pomoć pri ostvarivanju zakonskih prava, zaposlenje, prekvalifikacija i doškolovanje te različite edukacije usmjerene ka stjecanju životnih i socijalnih vještina. |