TEMA BROJA

Mjesec borbe protiv
ovisnosti

Epidemija pušenja duhana i javnozdravstvene intervencije za smanjenje prevalencije pušenja u Hrvatskoj

Dr. sc. Marta Čivljak, dr. med.,

Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar"

Postoji niz dokaza da je pušenje duhana u Hrvatskoj veliki javno-zdravstveni problem. U Hrvatskoj postoji niz istraživanja koja se odnose na naviku pušenja duhana u mladih, no vrijedi istaknuti međunarodna istraživanja poput ESPAD-a (European School Survey Project on Alcohol, and Other Drugs) i GYTS-a (Global Youth Tobacco Survey).

Na poticaj grupe Pompidou Vijeća Europe istraživanje ESPAD provodi se od 1995. godine, kao epidemiološka studija proširenosti uporabe duhana, alkohola i droga među učenicima dobi od petnaest godina. Provodi se u četverogodišnjim razmacima, a posljednji je put provedeno 2011. godine. Rezultati istraživanja provedenog 2011. godine pokazuju da je Hrvatska, što se tiče pušenja duhana, iznad prosjeka zemalja u kojima se provodio ESPAD. Na pitanje ''Jeste li pušili u posljednjih 30 dana?'', pozitivno je odgovorilo 41% dječaka i isto toliko djevojčica. Više od nas puše mladi iz Latvije i Češke. Kada se uspoređuju podatci posljednjeg istraživanja s prethodnima, vidljivo je da su mladi iz Hrvatske u svim dosada provedenim istraživanjima pušili više od prosjeka ESPAD zemalja. Iako se trendovi pušenja prilično stabiliziraju te je nestala nekadašnja razlika među spolovima, u drugim zemljama je pušenje u padu.

Drugo međunarodno istraživanje koje se provodi u Hrvatskoj je GYTS, istraživanje koje su osmislili Centar za kontrolu bolesti (Center for disease control, CDC, Atlanta) i SZO, a čija je svrha sagledati problematiku uporabe duhana u mladih s različitih stajališta. Istraživanje procjenjuje stavove učenika, znanje i vrste ponašanja vezane uz uporabu duhana, izloženost pasivnom pušenju, procjenu nastavnog programa prevencije u školi i u zajednici te izloženost mladih medijskim porukama usmjerenim na sprječavanje i smanjivanje uporabe duhana. GYTS pruža i informacije o dostupnosti duhanskih proizvoda mlađima od 18 godina, zatim o razvijenosti ovisnosti u mladih te o poteškoćama pri odvikavanju. Prema istraživanju provedenom 2011. godine, 27,2% školske djece dobi od 13 do 15 godina puši cigarete (26,7%, dječaka, 27% djevojčica), dok je prema tom istom istraživanju iz 2007. godine 24,8% školske djece pušilo cigarete (22,4%, dječaka, 25,8% djevojčica). Iz ovih rezultata vidljivo je da se trendovi pušenja povećavaju bez razlike na spol. Dok je 2007. godine bilo 8,6% redovitih pušača, tj. pušilo cigarete svakodnevno (7,6% dječaka, 8,7% djevojčica), 2011. godine 12% školske djece izjavilo je da svakodnevno puši (12,1% dječaka, 11,2% djevojčica). Došlo je do poboljšanja jedino kada je riječ o izlaganju pasivnom pušenju. Naime, dok je 2007. godine čak devet od deset učenika (92,2%) živjelo u obiteljima gdje netko puši u njihovoj prisutnosti, 2011. godine pasivnom pušenju u obitelji je bilo izloženo 66,9% učenika.

U sklopu strategije reforme zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo zdravstva je 2002. godine pokrenulo projekt za prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Jedna komponenta projekta bila je komprehenzivna ocjena zdravstvenog stanja odraslih. U tu svrhu provedena je Hrvatska zdravstvena anketa 2003. godine (HZA 2003). Prema rezultatima te ankete, u Hrvatskoj je svakodnevno pušilo 27,4% građana starijih od 18 godina (34% muškaraca i 22% žena). Isto istraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je pad prevalencije pušenja kod muškaraca na 25,3%, međutim prevalencija pušenja u žena je ostala ista (22,5% u 2003. vs. 22,4% u 2008.).

Osim što je prevalencija pušenja u Hrvatskoj i dalje visoka, kako u općoj populaciji, tako i među školskom djecom, zabrinjavajuće su procjene Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, izrađene prema metodologiji SZO-a, prema kojima od bolesti vezanih uz pušenje godišnje umre oko 9.000 ljudi, odnosno 17,7% ukupno umrlih.

Javnozdravstvene intervencijske mjere za smanjenje prevalencije pušenja u Hrvatskoj

Važno je naglasiti da je 2003. i 2008. godine gotovo polovina pušača uključenih u HZA istraživanje izrazila želju za prestankom pušenja.

Korist od prestanka pušenja je nemjerljiva u bilo kojoj životnoj dobi, a ujedno je to i jedna od najvažnijih odluka u brizi za vlastito zdravlje svakog pušača. Prestanak pušenja u 35. godini života povećava očekivano trajanje života u prosjeku za 7 godina u odnosu na pušača iste dobi koji nastavi pušiti, dok prestanak pušenja u starijoj životnoj dobi (iznad 65 godina) može povećati očekivano trajanje života za prosječno 2 godine.

Koliko će osoba biti uspješna u prestanku pušenja ovisi o stupnju ovisnosti o nikotinu i motivaciji osobe za prestanak pušenja, tj. o spremnosti na promjenu. Prema dobro prihvaćenom transteorijskom modelu, pušači se na temelju spremnosti za prestanak pušenja mogu svrstati u nekoliko stadija: prekontemplacija (ne želi prestati pušiti), kontemplacija (razmišlja o prestanku pušenja, ali ne u bliskoj budućnosti, najčešće u sljedećih 6 mjeseci), priprema (planira prestati pušiti u skoroj budućnosti, tj. u sljedećih mjesec dana), akcija (pokušava prestati tj. prestao je pušiti u zadnjih 6 mjeseci) i održavanje (apstinira od pušenja već duže vrijeme, ali radi na tome da spriječi relaps). U literaturi nalazimo i druge prediktore važne za uspješnost u prestanku pušenja, kao što su stupanj naobrazbe i podrška partnera. Okolina u kojoj pušač živi ili radi ima izrazito velik utjecaj na uspješnost prestanka pušenja. Veliki broj studija dokazao je da je zabrana pušenja na poslu značajan prediktor za uspješan prestanak pušenja.

Hrvatska, kada je riječ o borbi protiv pušenja, ide ukorak sa svijetom. Uključena je u međunarodne aktivnosti vezane uz borbu protiv pušenja, provodi različite aktivnosti na nacionalnoj razini i razvija suvremene zakonske mjere za kontrolu duhana, sve to s ciljem zaštite zdravlja građana. Nadalje, Hrvatska je 2008. godine ratificirala okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duhana (WHO FCTC) i unaprijedila svoj zakon o kontroli duhana. Implementacijom tih akata i zakona svakako se može utjecati na smanjenje prevalencije pušenja u općoj populaciji. Međutim, uz takve intervencije potrebno je razviti i organizirani sustav koji bi pružao podršku pušačima koji žele prestati pušiti, što predstavlja vrlo važnu komponentu u borbi protiv pušenja.

Navika pušenja duhana povećava se u školske djece te u mladih studenata, a intervencije koje im se nude za pomoć u prestanku pušenja ograničene su. Iako postoje razvijeni instrumenti za odvikavanje od pušenja čija je učinkovitost znanstveno dokazana, moderniji način života te primjena suvremene tehnologije u svakodnevnom životu ostvaraju mogućnosti za razvoj suvremenijih metoda i instrumenata za prestanak pušenja. Kontinuirano povećanje broja korisnika interneta čini taj medij dobrim komunikacijskim kanalom kojim se može utjecati ne samo na informiranje i razvoj stava, već i na zdravstveno ponašanje.

Zaključno, može se reći da razvoj suvremenih javno-zdravstvenih intervencijskih metoda za smanjenje prevalencije pušenja u Hrvatskoj treba biti prilagođen osobitostima pušača, to jest treba biti usklađen s individualnim potrebama pušača.