TEMA BROJA

Mjesec borbe protiv
ovisnosti

Alkohol u Hrvatskoj i Hrvatski akcijski plan o alkoholu

Prof.dr.sc. Marina Kuzman
Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Alkohol je jedan od prioritetnih javnozdravstvenih izazova. Dokazi koji idu u prilog tome su opsežni, raznoliki i uvjerljivi. Iako tek pola svjetske populacije  konzumira alkohol, treći je to vodeći svjetski uzrok lošeg zdravlja i preuranjene smrtnosti, nakon niske porođajne težine i nezaštićenog spolnog odnosa (za koji je upravo alkohol rizični čimbenik), a po redoslijedu prije duhana. Alkohol utječe i na razvoj zaraznih i nezaraznih bolesti.

Potrošnja alkohola po glavi stanovnika povećala se u gotovo svim zemljama svijeta, a posljedično se povećao i broj osoba koje pate od bolesti koje nastaju kao posljedica zlouporabe. Štetni učinci za pojedinca i za društvenu zajednicu kao posljedica prekomjerne uporabe alkohola, brojni su i čvrsto dokumentirani i dokazani. Prekomjerna se uporaba alkohola povezuje s povećanim rizikom mortaliteta i morbiditeta, a ozljede i nasilje u vezi s alkoholom ne pogađaju samo pojedince, već i obitelji i širu zajednicu, utječući na zdravlje i socijalnu sigurnost. U mladih prevladavaju rizici od nesreća u prometu i nasilja, dok su u starijih dobnih skupina češći zdravstveni rizici.

U mnogim je kulturama piće neizostavni dio važnih društvenih događaja i zbivanja. Bez obzira je li kulturološka norma boca vina uz ručak ili runda pića u kavani navečer, piće se smatra potpuno prihvatljivim sredstvom ugode. Kako su studije pokazale da uzimanje malih količina alkohola ima povoljno djelovanje na lipoproteine visoke gustoće i moguće smanjenje incidencije srčanog infarkta i moždanog udara, u javnosti se raspravlja i o zaštitnom djelovanju umjerenih količina alkohola u nastanku bolesti srca i krvnih žila. Mnogi ljudi očigledno piju umjereno bez ikakvog vidljivog štetnog učinka. No neki konzumiraju alkohol na način da uzrokuju štetne posljedice i sebi i drugima u svojoj užoj ili široj okolini.

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Europska unija je regija s najvišom potrošnjom alkoholnih pića u svijetu. Godišnja potrošnja alkoholnih pića u Europi procjenjuje se na 12,5 litara čistog alkohola po odrasloj osobi ili 27 grama ili tri alkoholna pića dnevno, što je dvostruko više od svjetskog prosjeka. u Hrvatskoj je procijenjena potrošnja alkohola po stanovniku u 2009. godini iznosila 12,76 litara, od toga je neregistrirana potrošnja alkohola iznosila 2,5 litara.

Za praćenje alkoholizma, kao javnozdravstvenog problema, najčešće se koriste podatci o smrtnosti uzrokovanoj cirozom jetre te o prometnim nesrećama uzrokovanim alkoholom, a za opterećenje zdravstvene službe, hospitalizacije od bolesti povezanih s prekomjernom uporabom alkohola. Prema podatcima SZO, u Hrvatskoj je u razdoblju 2000. - 2009. godine zabilježen pad standardizirane stope smrtnosti od kronične bolesti jetre i ciroze (K70-K74). Isti je trend prisutan u Mađarskoj i Francuskoj, dok je u Finskoj i Poljskoj zabilježen porast. U odnosu na prikazane zemlje Hrvatska ima nižu standardiziranu stopu smrtnosti od bolesti jetre i ciroze od Mađarske i prosjeka zemalja članica EU nakon 2004. godine, a višu od Finske, Francuske, Poljske  i zemalja članica EU prije 2004. godine.

U Hrvatskoj su u 2011. godini duševni poremećaji uzrokovani alkoholom  (F10) bili jedan od vodećih uzroka hospitalizacija u skupini duševnih bolesti i poremećaja.  Od 2000. do 2011. godine broj hospitalizacija zbog duševnih bolesti i poremećaja ukupno, kao i onih povezanih s alkoholom kretao se između 7 972 hospitalizacije (2000. godina) i 10 787 hospitalizacija u 2008. godini. Najčešće dijagnoze zbog kojih je bila potrebna hospitalizacija su: sindrom ovisnosti o alkoholu, akutna intoksikacija, duševni i poremećaji ponašanja, stanje apstinencije i psihotični poremećaji. Zbog akutne intoksikacije alkoholom u 2011. godini je evidentirano 1713 hospitalizacija;  zbog sindroma ovisnosti o alkoholu 5529, a zbog psihotičnih poremećaja u vezi s alkoholom 397 hospitalizacija. Uz podatke o hospitalizacijama od 2010. godine evidentira se i liječenje osoba u dnevnim bolnicama. Prema tim podatcima u 2011. godini je još zabilježeno 1268 prijava s dijagnozom Sindroma ovisnosti i 362 prijave s dijagnozom Duševnih poremećaja i poremećaja ličnosti.

Prema podatcima Ministarstva unutarnjih poslova RH broj prometnih nesreća koje su skrivili vozači pod utjecajem alkohola, kao i broj ozlijeđenih osoba u tim nesrećama je rastao do 2008. godine, nakon čega slijedi pad. Od ukupno 42 443 prometne nesreće u 2011. godini 5 443 nesreće su skrivili vozači pod utjecajem alkohola (12,8%) . U tim su nesrećama bile 2 224 ozlijeđene osobe i 105 smrtnih slučajeva.

Prema ESPAD istraživanju hrvatski adolescenti (15-16 godina) piju češće i više od europskog prosjeka. Dječaci i dalje više piju, međutim indikativno je povećanje učestalosti pijenja u djevojčica. U Hrvatskoj, kao i u najvećem broju ESPAD zemalja, alkohol je barem jednom u životu pio gotovo svaki učenik ili učenica (93,5%). Učestalo je pilo (40 ili više puta u životu) 41,9% dječaka i 23,4% djevojčica, a 6 i više puta u posljednjih mjesec dana 60,9% dječaka i 48,2% djevojčica.  O dostupnosti alkohola, ali i uvažavanju Zakona, govori podatak da je gotovo svaki drugi učenik (30,7%) u posljednjih 30 dana u dućanu za sebe kupio pivo,  a svaki četvrti (24,3%) vino.

Objašnjenje takvog kretanja pijenja nije jednostavno, no dio razloga je sigurno u vrlo tolerantnom stavu našeg društva prema alkoholu općenito, a osobito prema pijenju mladih. Zakonski se propisi uglavnom ne poštuju i ne provode te je dostupnost alkohola mladima vrlo velika. Iako u Hrvatskoj zakonski propisi zabranjuju prodaju i posluživanje alkohola maloljetnicima, primjena tih inače dobrih i razumnih zakona vrlo je neujednačena. Medijski utjecaj reklama (za pivo, koje se smije reklamirati) koje su vrlo poticajne i privlačne te upravo usmjerene mladima još je jedan utjecajni čimbenik.

Iz navedenih podataka situacijske analize proizlazi i jasna potreba oblikovanja i usvajanja cjelovitog strateškog dokumenta o alkoholu u cilju sprječavanja njegove zlouporabe i alkoholom uzrokovanih posljedica. Pritom se naglasak djelovanja svakako treba usmjeriti prema mladima, uzimajući u obzir potrebe i mogućnosti edukacije, dostupnost alkohola te utjecaj reklama. Za odraslu populaciju nužno je nastojati spriječiti prekomjerno i rizično pijenje koje može rezultirati tjelesnim, psihičkim i društvenim posljedicama, a izravna je zadaća za cjelokupnu populaciju sprječavanje nesreća, osobito nesreća u prometu.
Hrvatska je usvojila Strategiju o alkoholu i sprječavanju alkoholom uzrokovanih poremećaja 2010-2016. godine. Upravo je predstavljen prijedlog  hrvatskog Akcijskog plana o alkoholu 2012.-2020. Pravo na zdravlje pojedinca je pravo na cjelokupno društveno okruženje, norme i zakonsku regulativu koji omogućavaju dosizanje punog osobnog potencijala. Za vladu svake države pravo na zdravlje uključuje odgovornost u skladu s ovlastima za ostvarivanje tog prava u što većoj mjeri. Stoga i ovaj dokument uključuje i prava i obveze ne samo zdravstvenog sektora, već i ostalih sudionika društva.

Dokument sadrži uvod, situacijsku analizu, popis važeće legislative i europskih politika i strateških dokumenata. U samom sadržaju je deset ključnih točaka koje obuhvaćaju sva relavantna područja povezana s pijenjem i štetnim posljedicama zlouporabe.

Ključne sastavnice prijedloga Hrvatskog akcijskog plana o alkoholu

1. OSVIJEŠTENOST, ODGOVORNOST I UPRAVLJANJE

Za ostvarenje cilja smanjenja štetne uporabe alkohola nužna je puna osviještenost i odgovornost svih sektora i razina društvene zajednice. Ciljevi su integracija politike suzbijanja štetne uporabe alkohola u širu gospodarsku i politiku socijalne skrbi, postizanje jedinstva i zajedničkog djelovanja državnih resora, osnaživanje  ravnopravne uključenosti javnih i privatnih sudionika, smanjenje  potražnje i djelovanje na ulogu koju alkohol ima u ljudskim životima.

Kako bi AP suzbijanja štetne uporabe alkohola bio učinkovit potrebno je osigurati potrebnu infrastrukturu za razvoj politike, postavljanje prioriteta, praćenje i nadzore, istraživanja i evaluaciju te razvoj radne snage i provedbu programa. Strategija je povećati osviještenost i ovlasti svih vladinih sektora koji mogu utjecati na učinkovitu politiku o alkoholu, uspostaviti i unaprjeđivati aktivnosti suradnje raznih sektora (zdravstvo, prosvjeta, socijalna skrb, gospodarstvo itd.), nevladinih i međunarodnih organizacija, osnažiti kontrolu provođenja zakonskih propisa. U aktivnostima je predviđeno osnivanje intersektorskog Nacionalnog vijeća za suzbijanje štetne uporabe alkohola te uključenje mjera politike suzbijanja štetne uporabe alkohola u sve akcije koje promiču zdravlje i zdrav stil života te smanjuju opterećenje bolešću.

2. ODGOVOR ZDRAVSTVENIH SLUŽBI / LIJEČENJE

Zdravstveni sustav je odgovoran za sve razine prevencije (primarnu, sekundarnu i tercijarnu) i osiguranje kapaciteta za bolnički i izvanbolnički tretman. U ciljevima se navodi što ranije prepoznavanje osoba s navikama pijenja štetnim po zdravlje i njihovo što ranije uključivanje u programe liječenja na svim razinama zdravstvene zaštite te osiguranje dostupnog i učinkovitog liječenja i rehabilitacije osobama (i njhovim obiteljima) čija je konzumacija alkohola u rasponu od rizične ili štetne do ovisnosti o alkoholu.

Smanjenje zdravstvenih i društvenih posljedica zbog štetnog pijenja alkohola pratit će se kroz unaprjeđenje sustava tretmana, osiguranje i osnaživanje kapaciteta za izvanbolničko liječenje, uključivanje primarne zdravstvene zaštite u rano prepoznavanje i brzu intervenciju te procjena broja korisnika istih, kao i broja KLA i broja korisnika. Stoga se preporuča razviti, podržati i provoditi programe ranog utvrđivanja i kratkoročnog savjetovanja pojedinaca sa štetnom uporabom alkohola u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, razvijati i podržati u drugim sektorima programe ranog utvrđivanja i pomoći pojedincima sa štetnom uporabom alkohola, uključujući programe na radnom mjestu, osigurati potporu i osnažiti dostupnost specijalističkih službi (bolničkih i izvanbolničkih) i sustava za liječenje, rehabilitaciju i prevenciju štetnih posljedica pijenja s naglaskom na izvanbolničkom liječenju, uz ograničenje i izbjegavanje dugotrajnih hospitalizacija.

Za postizanje ciljeva  treba osigurati i provoditi edukaciju o programima ranog uočavanja i kratke intervencije, osobito za PZZ, kao i odgovarajuće financiranje te osigurati rad klubova liječenih alkoholičara uz odgovarajuće financiranje i edukaciju stručnih djelatnika.

3. DJELOVANJE U LOKALNOJ ZAJEDNICI I NA RADNOM MJESTU (OKOLIŠ KOJI PRIDONOSI ZDRAVLJU)

Posljedice štetne uporabe alkohola mogu se spriječiti i smanjiti i djelovanjem na kolektivno, a ne samo ponašanje pojedinaca i to koordiniranim i usklađenim djelovanjem na lokalnoj razini, u lokalnoj zajednici, na radnom mjestu i u obrazovnom okruženju. Svakom pojedincu treba omogućiti odrastanje i život u ozračju zaštićenom od negativnog utjecaja štetne uporabe alkohola.
Ciljevi su spriječiti i smanjiti štetne posljedice zlouporabe alkohola u obiteljskoj, društvenoj i radnoj sredini, primijeniti programe primarne prevencije u obrazovnom sustavu te smanjiti štetu uzrokovanu alkoholom na radnom mjestu, osobito nesreće i nasilja. U očekivanim se rezultatima navodi kontinuirano provođenje preventivnih aktivnosti u školama, osiguranje suzbijanja štete povezane s alkoholom na radnom mjestu, smanjenje proširenosti rizičnog pijenja u mladih te smanjenje štetnih posljedica pijenja alkohola u odrasloj populaciji.

Edukacija o djelovanju alkohola, kao sastavni dio šire politike i podrška roditeljstvu, slijedi cjelovit pristup promicanju tjelesnog i duševnog zdravlja u obrazovnom sustavu. Podržavanje politike promicanja radnog mjesta bez alkohola, smanjenje radnog stresa, stimuliranje nagrađivanja te intervencije na radnom mjestu dostupne na zahtjev (vježbanje psihosocijalnih vještina, kratkoročno savjetovanje i programi informiranja o alkoholu) neke su od navedenih strategija, a neke od aktivnosti su osnaživanje provođenja zakonskih mjera dostupnosti alkohola te osiguranje da upozorenja o mogućim posljedicama štetne uporabe alkohola budu javno dostupna. 

4. POLITIKA DJELOVANJA U SLUČAJU VOŽNJE POD UTJECAJEM ALKOHOLA I PROTUMJERE

Svaka konzumirana količina alkohola umanjuje sposobnost vožnje. Kako bi se postigao uspjeh u smanjenju prometnih nesreća, ozljeda i smrti kao posljedica vožnje pod utjecajem alkohola potrebno je sustavno zajedničko djelovanje vlade, prometne policije, kaznenog sustava, sigurnosnih vlasti, zdravstvenog sektora, lokalne zajednice i drugih interesnih dionika.
Ciljevi u ovom području su smanjiti broj prometnih nesreća, smrtnih slučajeva i ozljeda vezanih uz vožnju pod utjecajem alkohola, smanjiti udio vozača koji upravljaju vozilima pod utjecajem alkohola, osobito mladih vozača te povećati svijest o neprihvatljivosti vožnje pod utjecajem alkohola. Strategije uključuju podržavanje provođenja propisa u vezi s vožnjom i alkoholom te javno-obrazovne kampanje o sigurnosti vožnje i posljedicama prekršaja uz kontinuirano podržavanje edukacije i programa liječenja za one koji ponavljaju prekršaje vozeći u pijanom stanju.

Podržava se kontinuirana nasumična provjera vozača alkotestom i provedba kaznenih odredbi za osobe koje upravljaju motornim vozilom pod utjecajem alkohola. Za vozače pod utjecajem alkohola treba osigurati alternativni prijevoz, uz uvođenje nulte tolerancije na alkohol za neiskusne („mlade“) vozače starije od 21 godine do isteka godinu (do tri godine) vozačkog iskustva.

5. DOSTUPNOST ALKOHOLA

Jasna je činjenica da što je alkohol dostupniji češće ga se konzumira i veću štetu nosi. Već  i male redukcije u dostupnosti, koje se jednostavno provode, donose zdravstvene koristi i smanjuju agresivnost i nasilje, osobito nad osobama koje nisu konzumirale alkohol i njegove posljedice.

Ograničenje dostupnosti i osiguranje provođenja propisa koji ograničavaju dostupnost alkohola usmjereno je osobito smanjenju maloljetničkog pijenja. U tu svrhu treba ocijeniti broj, veličinu i gustoću prodajnih mjesta, ograničiti dane i sate prodaje alkohola uz kontinuirano praćenje i procjenu rizika i za mlade i za odrasle.

Sustav izdavanja dozvola za prodaju alkohola ključan je temelj koji vladu ovlašćuje da regulira dostupnost alkohola. Ograničavanje i/ili zabrana uporabe alkohola na određenim mjestima (poput parkova, ulica, bolnica i radnog mjesta) ili u određenim okolnostima (kao tijekom sportskih događanja), mogu doprinijeti smanjenju štete uzrokovane alkoholom.

Pravni sustav nudi mogućnost kontrole prodaje alkohola na načine koji mogu ublažiti posljedičnu štetu konzumacije alkohola, osobito učinkovitijom  provedbom zakona. Za maloprodaju bi trebalo uvesti ograničenja vremena prodaje alkoholnih pića i kontrolirati provedbu.  I dosljedno provoditi  zakonske odredbe o zabrani prodaje i posluživanja alkohola maloljetnicima.

6. PROMIDŽBA ALKOHOLNIH PIĆA

Utjecaj i važnost komercijalne komunikacije o alkoholu i njezin utjecaj na potrošačko ponašanje, osobito mladih,  ne smije se zanemariti niti podcijeniti. Alkohol se ne promiče samo tradicionalnim medijima, već i povezivanjem određenih proizvoda sa sportskim i kulturnim aktivnostima kroz pokroviteljstvo i plasiranje proizvoda te izravnom promidžbom korištenjem suvremenih tehnologija. I sadržaj promidžbe alkohola i količina izloženosti alkoholu ključni su problemi među mladima koji su naročito podložni štetnom utjecaju alkohola. Za sve aktivnosti je ključna suradnja između zdravstvenog sektora i medija te svih oblika telekomunikacija.

Temeljni cilj je ograničiti i smanjiti reklamiranje alkohola, osobito reklame usmjerene djeci i mladima na njima atraktivan i privlačan način. Očekuje se osnaživanje regulatornih i kontrolnih sustava koji sprječavaju neprikladno i neodgovorno oglašavanje i promidžbu osobito usmjerenu na djecu i mlade.

Broj i vrsta objavljivanja te vrijeme emitiranja i trajanja promidžbenih poruka te inost djece i mladih pokazuju uspješnost mjere.
Strateški bi trebalo provesti analizu postojećeg zakonodavstva i nadopuniti ga u segmentima promidžbe usmjerene djeci i mladima, kao i istražiti reakcije i percepciju populacije, osobito mladih, na reklamiranje i prikriveno reklamiranje alkohola te pravila i ograničenja uskladiti  i revidirati. Treba utvrditi i usvojiti pravila oglašavanja u područjima gdje je oglašavanje dopušteno, koja ne dopuštaju pozitivno prikazivanje učinka alkohola, na način privlačan poglavito za djecu i mlade, kao ni korištenje mladih u reklamama za alkohol, kao i osnažiti mjere zaštite djece i mladih od izlaganja reklamiranju alkoholnih pića zabranom postavljanja plakata koji reklamiraju alkohol, osobito u blizini škola. Osim toga se preporučuje zabraniti industriji alkoholnih pića sponzoriranje svih slobodnih aktivnosti mladih, kao i ograničiti sponzorstva industrije alkoholnih pića u sportskim aktivnostima.

7. CJENOVNA POLITIKA

Poznata je i utvrđena povezanost između cijene i količine konzumiranih alkoholnih pića.  Uz pretpostavku održavanja razine prihoda i životnog standarda populacije, porast cijene alkoholnih pića pridonijet će smanjivanju konzumacije, a time i do pada broja slučajeva opijanja i time izazvanih štetnosti za pojedince i zajednicu u cjelini. Osnovni instrument koji se koristi u tom cilju svakako je porez na alkoholna pića i trošarina, odnosno politika cijena alkoholnih pića.

Cjenovnu politiku treba uključiti u sveobuhvatno djelovanje usmjereno smanjenju štetnih posljedica pijenja alkoholnih pića te se očekuje prilagodba politike cijene alkoholnih pića zahtjevima potrošnje i kupovnoj moći, uzimajući u obzir moguće zdravstvene, duštvene i ekonomske posljedice.

Cilj je da cijena alkoholnog pića opterećena povećanim porezima utječe u što većoj mjeri na ekonomsku dostupnost poglavito stalnih konzumenata alkoholnih pića, dok će učinci povećanja cijene kod povremenih konzumenata biti znatno manji ili pak neznatni.

Pokazatelj uspješnosti je ekonomska dostupnost kupnje alkohola (mjerena usporedbom relativnog indeksa cijene alkohola i stvarnog indeksa prihoda po kućanstvu).

Pri utvrđivanju poreznih stopa treba voditi računa o tome da blago ili umjereno povećanje poreznih stopa na alkoholna pića, neće najvjerojatnije proizvesti željene učinke jer će se trgovci i prodavači vjerojatno odreći dijela marže u strukturi cijene alkoholnih pića, kako se cijena istih ne bi povećala i time izazvala pad prodaje. Isto tako treba računati da će porast cijene iznad određene razine za posljedicu imati stvaranje ilegalnog tržišta i prodaje alkoholnih pića.

No kao glavni argumenti u prilog takvoj politici cijena alkoholnih pića trebaju biti jasni pokazatelji da se sa smanjenom prodajom i konzumacijom alkoholnih pića, isto tako smanjuju i negativne i štetne zdravstveno-socijalne posljedice uzrokovane konzumacijom alkoholnih pića, ne samo kod konzumenata kao pojedinaca, već i kod osoba u njihovoj sredini, zahvaćenih negativnim djelovanjem konzumacije alkoholnih pića, a time i široj društvenoj zajednici.

8. SMANJENJE NEGATIVNIH POSLJEDICA OPIJANJA I OTROVANJA ALKOHOLOM

Većina alkohola se konzumira u situacijama rizičnim za opijanje, koje može prouzročiti i ozbiljnu štetu samim konzumentima, a i drugim osobama i to s neposrednim i dugotrajnim posljedicama. Ovo se područje djelovanja usredotočuje na posljedice alkoholnog otrovanja povezanog s okruženjem u kojem se pije. Dostupnost jeftinog alkohola u maloprodajnim dućanima može dovesti do toga da mnogi kupci u okruženje u kojem se pije već stižu pijani. No, okruženje se ipak može dovesti u vezu s pijanstvom, vožnjom pod utjecajem alkohola te agresivnim i nasilnim ponašanjem, dok su neki prostori povezani i s nerazmjernom štetom.

Na vezu između konzumacije alkohola i posljedične štete može utjecati fizički i društveni kontekst konzumacije. U cilju učinkovitosti potrebno je koordinirano zajedničko djelovanje vlade, zdravstvenog sustava, policije, kazneno-pravnog sustava, tijela koja izdaju dozvole, trgovaca na malo i prodajnih mjesta, lokalnih zajednica, kao i drugih interesnih dionika.
Cilj ove mjere je smanjenje namjernog i nenamjernog ozljeđivanja i smrtnosti, kao posljedica konzumacije alkohola i opijenosti. Pokazatelji su ozljede i smrtnosti kao posljedica konzumiranja alkohola.

Strategije predviđaju ograničenje prakse posluživanja pića koja agresivno potiče i promiče opijanje (vikend-akcije, „happy-hours“), ograničenje posluživanja pijanim pojedincima, suradnja s lokalnom policijom u svrhu sprječavanja neželjenog nasilja u i oko mjesta na kojima se alkohol kozumira te programi obuke poslužitelja kao preduvjet za izdavanje i obnavljanje dozvole.
Osim poboljšanja opremljenosti uslužnih objekata treba spriječiti kršenje zakona koji zabranjuju posluživanje maloljetnih ili pijanih te sankcionirati za prekršaje od strane poslužitelja ili uslužnih objekata, kao i odgovarajuće sankcioniranje tijela koja izdaju dozvole, a nisu uspjela učinkovito kontrolirati okruženja u kojima se pije.

9. SMANJENJE JAVNOZDRAVSTVENOG UČINKA NEZAKONITO I NESLUŽBENO PROIZVEDENOG ALKOHOLA

Točan udio neevidentiranog konzumiranog alkohola nije poznat. Smatra se da neregistriran alkohol (po jedinici alkohola) ima veći učinak na zdravlje od evidentiranog, iako je razmjer ovog potencijalnog problema nepoznat. Naglasak suzbijanja štetne uporabe alkohola trebao bi biti na smanjenju štete od evidentiranog alkohola, na uvođenju što većeg udjela nezabilježenog alkohola u sustav evidencije i nadzora te istovremeno na provođenju potpune ocjene opsega moguće štete svih oblika neregistriranog alkohola. Očekuje se unaprjeđenje kontrole kemijskog sastava neevidentiranog alkohola, odnosno količine acetaldehida, kumarina, ftalata i etil-karbamata u uzorcima neevidentiranog alkohola.

Konzumacija nezakonito i neslužbeno proizvedenog, kao i nadomjesnog, alkohola može imati zdravstvene posljedice zbog moguće veće koncentracije etanola ili kontaminacije. Nezakonita trgovina alkoholom nosi zdravstvene rizike i zbog niže cijene koja potiče veću konzumaciju, osobito među mladim i maloljetnim osobama.

Preporuča se istražiti razmjer nezakonite trgovine i mogućih zdravstvenih učinaka neregistriranog alkohola te poduzeti mjere u cilju novih procjena veličine crnog tržišta i provesti kemijska ispitivanja uzoraka neevidentiranog alkohola kako bi se utvrdili najrizičniji proizvodi i njihov moguć štetan utjecaj.

10. PRAĆENJE I NADZOR

Akcijski plan je učinkovitiji ako se njegova provedba i rezultati u smanjenju štete prouzročene alkoholom kontinuirano prate i ocjenjuju. To zahtijeva transparentnost i redovito informiranje javnosti o poduzetim mjerama i učincima. Prikupljanje i analiza potrebnih podataka te nadzor i odgovarajuće izvještavanje zahtijevaju koordinaciju i resurse iz različitih sektora. Stoga je cilj redovito objavljivati sveobuhvatna izvješća o alkoholu koja bi sadržavala informacije o konzumaciji alkohola među odraslima i maloljetnicima, zdravstvenim posljedicama štetne uporabe alkohola te o dodatnim troškovima društva.

Redovito informiranje i ocjena omogućavaju praćenje napretka u provedbi nacionalnih strateških dokumenata, pomažu pri utvrđivanju učinkovitosti pojedinih mjera i aktivnosti te omogućavaju redovitu reviziju plana ili strategije. Nacionalni instrument i izvješća o praćenju trebaju biti javni, a od javnih vladinih sektora, nevladinih udruga i drugih nositelja interesa treba zatražiti redovite komentare i povratne informacije.

Nositelji Akcijskog plana

Sukladno ciljevima u provedbu Akcijskog plana nužno je uključiti sve nositelje izvršne i sudbene vlasti, javne ustanove u području zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, obitelji, rada i zapošljavanja, strukovne, građanske i vjerske udruge te same građane.

Središnja tijela državne uprave i institucije u njihovu djelokrugu koje pridonose provedbi Akcijskog plana:

Vlada Republike Hrvatske 

• Ministarstvo zdravlja
• Zdravstvene ustanove na svim razinama
• Ministarstvo socijalne politike i mladih
• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
• Odgojno-obrazovne ustanove
• Ministarstvo unutarnjih poslova
• policijske uprave i policijske postaje
• Ministarstvo pravosuđa
• Ministarstvo financija
• Ministarstvo rada i mirovinskog sustava
• Ministarstvo gospodarstva
• Državni inspektorat
• tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i uprave
• strukovne komore
• strukovne i udruge civilnog društva:
• udruge stručnih djelatnika u području zdravstva, obrazovanja, socijalnog rada, psihologije, prava i drugih
• braniteljske udruge
• vjerske udruge
• klubovi liječenih alkoholičara
• športski klubovi
• klubovi mladih
• ostale udruge koje promiču zdrave načine života, odnose među spolovima i toleranciju u društvu

---