Nošenje s ekološkom anksioznosti

Psihičke poteškoće su široko raširen zdravstveni problem, a podaci koje nam daje Svjetska zdravstvena organizacija upućuju na to kako 20% ljudi pati od nekog oblika psihičke bolesti. Mnogi ljudi smatraju kako je genetika ono što utječe na pojavu psihičke bolesti, no važno je istaknuti kako to nije jedini faktor koji ima utjecaj na pojavu takve bolesti.

Okolina u kojoj rastemo i živimo te način života koji odabiremo, vrlo su značajni za naše zdravlje. Nedavno izvješće UN-a pokazalo je kako je stanje našeg planeta u gorem stanju nego što smo mogli i zamisliti te se procjenjuje kako uglavnom ide na gore. Iz tog razloga kod nekih ljudi pomisao na ove informacije može stvarati nelagodu, strah i pojavu tzv. Ekološke anksioznosti.

Ne postoji službena klinička definicija, ali klimatska ili ekološka anksioznost i osjećaji tuge i solastalgije postali su takva briga da je Američko psihološko udruženje stvorilo Vodič za klimatske promjene na 69 stranica za pomoć pružateljima usluga mentalnog zdravlja. To je, u stvari, stanje povećane anksioznosti zbog klimatskih promjena. Javlja se kod brige od mogućih ekoloških katastrofa ili nakon što ste preživjeli jednu, te doživljaj brige jer ne možemo sami zaustaviti klimatske promjene. Kao i kod drugih oblika anksioznosti, i kod ove su simptomi povećana razina stresa i frustracije zbog klimatskih promjena i pri pomisli na ekološku katastrofu, napadaji panike, opsesivne misli o okolišu i problemima u svijetu, nesanica i gubitak apetita.

Sve veći broj ljudi osjeća spomenute simptome, osobito djeca i mladi, što je posljedica izloženosti nizu zabrinutosti zbog budućnosti planete i "ekološke propasti", osvještavanja problema na društvenim mrežama i u medijima te pozivanje mladih na prosvjede od strane njihovih vršnjaka u svijetu. Također, u Velikoj Britaniji je sve veći broj djece i mladih odraslih psihijatrijski liječen kako bi se smanjio emocionalni stres i iscrpljenost uzrokovana ekološkom anksioznošću ili gorljivim strahom da će ljudi izumrijeti kao rezultat vlastitog zagađenja i štete u okolišu. Istovremeno se odbija rastući socijalni fenomen kod djece klasificirati kao mentalna bolest jer je to "racionalan" strah, za razliku od uzroka koji stoje iza većine standardnih problema anksioznosti. Zanimljivo je i da se zbog svega navedenog razvio pokret Birthstrike, koji okuplja žene koje su odlučile ne imati djecu zbog klimatskih promjena. Razlog tomu je činjenica da rađanjem djece raste i naš ugljični otisak na zemlji, ali se javlja i strah od toga da će djecu donijeti na pregrijani planet na kojem ponestaje hrane i vode, na kojem su ekološke katastrofe sve učestalije. Postoje načini kako si pomoći i kako uživati u prirodi i okolišu bez da nam na pamet konstantno padaju katastrofe. Nužno je dobro se informirati o problemima s okolišem i saznati što ipak možemo činiti kako bismo ih smanjili (npr. Reciklaža, platnene vrećice i sl.). Trebali bismo osvijestiti što se događa oko nas te umjereno koristiti društvene mreže koje su prepune takvih sadržaja. Suočavanje sa fotografijama i video sadržajima prirodnih katastrofa sigurno uzrokuje još veći stres.

Briga o sebi svakako je jedan od faktora nad kojim imamo visoku razinu kontrole. Jedan od mogućih načina kako o sebi brinuti jest provoditi vrijeme u prirodi, a dokazano je kako provođenje vremena na otvorenim prostorima može biti zaštitni čimbenik za dobro mentalno zdravlje. No danas ljudi, posebice mladi, provode sve više vremena u zatvorenim prostorima te su sve manje povezani s prirodom, a takav način života može biti vrlo štetan i za fizičko i za psihičko zdravlje. Provođenje vremena u prirodi pruža nam ugodu, ali i mogućnost rekreacije, igre i učenja o rizicima. Brojnim istraživanjima utvrđeno je kako boravak u prirodi smanjuje pojavnost psihičkih poteškoća, pospješuje kapacitet održavanja pažnje i koncentracije te potiče osjećaj zadovoljstva.

Jedan od mogućih načina na koji boravak u prirodi djeluje na naše mentalno zdravlje je što nas potiče na tjelesnu aktivnost koja donosi mnoge dobrobiti:

• Podiže naše raspoloženje i pruža nam osjećaj energije jer potiče izlučivanje endorfina koji je zaslužan za osjećaj sreće
• Omogućuje osjećaj zadovoljstva potičući izlučivanje dopamina i serotonina
• Povećava našu otpornost na stres
• Ublažava simptome depresije
• Smanjuje osjećaj tjeskobe
• Povećava kvalitetu sna
• Pospješuje mentalne sposobnosti (učenje, pamćenje, planiranje, organizacija, kreativnost)
• Utječe na naše samopoštovanje

Čak i samo 30 minuta tjedno već može potaknuti pozitivne promjene. No, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje svakodnevnu tjelesnu aktivnost u trajanju od najmanje pola sata. Obzirom na mnoštvo obaveza koje imamo u svakodnevnici, predlažemo uključivanje u vježbanje barem tri puta tjedno u trajanju od jednog sata. Pritom, aktivnosti srednjeg intenziteta vježbanja, poput šetnje ili aktivnosti pri kojoj možemo normalno govoriti, dovoljne su za smanjenje zdravstvenih rizika i prevenciju bolesti.

Lea Maričić, mag.psih.
Andreja Gobac, mag.psih.
Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti

Kassouf, Susan. (2017). Psychoanalysis and Climate Change: Revisiting Searles' The Nonhuman Environment, Rediscovering Freud's Phylogenetic Fantasy, and Imagining a Future. American Imago, Volume 74, Number 2, pp. 141-171.

Outdoor play and nature connectedness as potential correlates of internalized  mental
health symptoms among Canadian adolescents; Preventive Medicine, Volume 112, July 2018, Pages 168-175; Caroline Piccininni, Valerie Michaelson, Ian Janssen, William Pickett

http://www.nzjz-split.hr/index.php/2-uncategorised/207-tjelesna-aktivnost-i-mentalno-zdravlje-u-zdravom-tijelu-zdrav-duh

https://www.centarzdravlja.hr/zanimljivosti/boravak-u-prirodi-pospjesuje-mentalno-zdravlje/

https://2012-transformacijasvijesti.com/zdravlje-i-prehrana/boravak-u-prirodi-utjece-na-promjene-u-mozgu