Krunoslav Capak od 2016. godine, kao ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, upravlja širokim područjem javnog zdravstva. Od 2012. godine docent je na Katedri za zdravstvenu ekologiju i radnu medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, u Bosni i Hercegovini. Predsjednik je Hrvatskog društva za zdravstvenu ekologiju i član Hrvatskog društva za epidemiologiju Hrvatskog liječničkog zbora. Član je Stalnog odbora Regionalnog odbora za Europu Svjetske zdravstvene organizacije. U razdoblju od 2011. do 2013. godine predsjedavao je Europskom radnom skupinom za okoliš i zdravlje te je bio član Europskog ministarskog odbora za okoliš i zdravlje. Od 2016. godine član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske.

Ravnatelj ste Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, po struci ste specijalist epidemiolog, niz godina vodili ste i Službu za zdravstvenu ekologiju, jedan ste od vodećih stručnjaka u ovim područjima. U kolikoj mjeri je ustanova koju vodite posvećena stručnim i znanstvenim aktivnostima vezanim za očuvanje okoliša i utjecajem okolišnih čimbenika na zdravlje populacije?

Rekao bih da je u ovome trenutku Hrvatski zavod za javno zdravstvo u velikoj mjeri posvećen ovim aktivnostima, i to na svim razinama, od provođenja laboratorijskih analiza uzoraka iz okoliša, analitike izloženosti pojedinca i populacije kroz biološki monitoring, provođenja procjene rizika za zdravlje ljudi, sudjelovanja u izradi zakonskih propisa, donošenja i provođenja mjera zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša, izrade i provođenja strateških dokumenata i  akcijskih planova, provođenja znanstvenih projekata, međunarodne suradnje na području okoliša i zdravlja itd. Osim laboratorijskih organizacijskih jedinica, u HZJZ-u smo razvili i stručnu i znanstvenu jezgru, koju čini više liječnika specijalista epidemiologa i zdravstvenih ekologa sa suradnicima, a koja se bavi medicinskim aspektima utjecaja okolišnih čimbenika na zdravlje ljudi. Tu jezgru u posljednjih nekoliko mjeseci dodatno jačamo suradnjom s, u međuvremenu, integriranim Službama za toksikologiju i za medicinu rada. U budućnosti će se ona povezati i s timovima zdravstvene ekologije u županijskim zavodima i na taj način mrežom stručnjaka koji prate utjecaj okoliša na zdravlje i štite zdravlje od štetnih utjecaja okoliša pokriti čitav teritorij Republike Hrvatske.

Smatrate li da se u lokalnim zajednicama i/ili na nacionalnoj razini čini dovoljno za očuvanje okoliša?

Danas se čini više nego ikad, prenijeli smo harmoniziranu legislativu i stvorili sustav zaštite okoliša kakav imaju i druge zemlje članice Europske unije za učinkovite sustave zaštite okoliša i za konkretno očuvanje okoliša potrebna su i značajna financijska ulaganja za koje nemamo dovoljno resursa. Značajno kasnimo i zaostajemo u izgradnji sustava zbrinjavanja otpada, sustava za pročišćavanje otpadnih voda, rješavaju problema  malih vodovoda i na nekim drugim aspektima.

Na nacionalnoj, ali i lokalnim razinama sve više se čini u tom smislu, s tim da uvijek postoji prostor za napredak. Posebno stoga jer smo svjedoci intenzivnih promjena u našem okolišu, ali i društvu. Razvoj i primjena tehnologije u tom smislu sigurno nam je i može biti od velike pomoći.

Na koje sve načine uvjeti u  okolišu utječu na ljudsko zdravlje?

Utjecaj okoliša na ljudsko zdravlje može se promatrati s više razina i vrlo je kompleksan. Okoliš utječe na individualnoj i globalnoj razini. Čovjek svakodnevno dolazi u doticaj s medijima ili sastavnicama okoliša – zrakom, hranom , vodom i tlom, u kojima se, kao posljedica prirodnih ili antropogenih aktivnosti, nalaze različiti potencijalno štetni čimbenici okoliša koji mogu biti biološki (mikroorganizmi, pelud), kemijski (kemikalije, industrijska onečišćenja), fizikalni (buka, zračenja). Njihovo djelovanje na čovjeka ovisi o njihovoj prirodi, sposobnosti oštećenja zdravlja (štetnosti), koncentraciji, intenzitetu izloženosti čovjeka, kao i o brojnim individualnim karakteristikama izložene osobe (genetski faktori, osjetljivost, itd).

Globalni zdravstveno-ekološki problemi od značajnog utjecaja na zdravlje ljudi su uništavanje ozonskog omotača s pojačanim ultraljubičastim zračenjem,  globalno zatopljenje s promjenom klime, izumiranje vrsta s gubitkom biološke raznolikosti i drugi. Globalni utjecaji isprepliću se s individualnim, vanjski s kućnima i onima na radnom mjestu, što utjecaje čini kompleksnima, a da ne kažem da za mnoge utjecaje ne znamo da li se zbrajaju, oduzimaju ili sinergiraju, što sve skupa ovo područje čini kompliciranim i interesantnim.

Je li "ekološka svijest" u našoj populaciji razvijena u dovoljnoj mjeri i smatrate li da trebamo više  educirati populaciju i sustavno ju provoditi od najmlađe dobi?

Možemo reći da je ipak došlo do pozitivnog utjecaja na ekološku svijest i u našoj populaciji, međutim, na osvještavanju i edukaciji o važnosti očuvanja okoliša i njegovom utjecaju na zdravlje treba još dosta raditi. Potreban je kontinuiran i sustavan rad u tom smislu od najranije životne dobi. Znamo da se osnove svih navika i odnosa prema sebi, životu i životnom stilu stječu od najranije životne dobi i da se u tom periodu najintenzivnije usvajaju. Zato je iznimno važno početi edukaciju još u vrtićima i školama i  kontinuirano ju i cjeloživotno provoditi i upotpunjavati kroz  školski sustav, radnu sredinu, ali i kroz sve dostupne medijske kanale.

Globalno se broj prirodnih katastrofa utrostručio od 60-ih godina prošlog stoljeća. Svake godine to rezultira smrću 60,000 osoba, uglavnom u zemljama u razvoju. Također, smatra se da će klimatske promjene uzrokovati oko 250 tisuća smrti godišnje u razdoblju od 2030. do 2050. godine. Smatrate li kako će ekološki problemi promijeniti i sliku javnozdravstvenih prioriteta i u Hrvatskoj i u kojem smislu?

Klimatske promjene na globalnoj razini sigurno utječu i na okoliš i na zdravlje ljudi u svijetu i Hrvatskoj. Primjerice, poplave, suše, povišenje temperature zraka, temperaturni ekstremi na brojne i kompleksne načine utječu na zdravlje stanovništva.

Stanovništvo Hrvatske iskusilo je posljedice klimatskih promjena u velikim poplavama u svibnju 2015. godine s ogromnim materijalnim posljedicama, gubitkom jednog ljudskog života i egzodusom 13 000 ljudi iz poplavljenih područja, u vrućim valovima sa svim njihovim posljedicama tijekom ljeta (procjenjuje se da je tijekom vrućeg vala 2013. godine u Hrvatskoj umrlo 400 ljudi), te u pojavi zaraznih bolesti koje prenose komarci od 2009. godine do danas (dengue groznica, groznica Zapadnog Nila). Naravno da ovakve promjene zahtijevaju i prilagodbu zdravstvenog sustava s konkretan javnozdravstveni odgovor, primjerice Akcijski plan zaštite od vrućina koji u Hrvatskoj funkcionira već niz godina, zatim testiranje sve darovane krvi na groznicu Zapadnog Nila itd.

Godine 2015. Ujedinjeni narodi definirali su ciljeve održivog razvoja koji se odnose na budući međunarodni razvoj i traju do 2030. godine. Što znači "održivi razvoj" i što sve obuhvaća?

Održivi razvoj sintagma je nastala još u 19. stoljeću, a prvi je put upotrijebljena u kontekstu održivog gospodarenja šumama.

Održivi razvoj proces je koji ima više definicija, a najpoznatija i najčešće upotrebljavana je ona objavljena u izvješću "Naša zajednička budućnost" UN-ove Komisije za okoliš i razvoj iz 1987. godine. Prema njoj, održivi je razvoj "razvoj kojim se zadovoljavaju potrebe današnjih naraštaja, a da se pritom ne ugrožava mogućnost budućih naraštaja u zadovoljavanju njihovih potreba". To znači da pri odlučivanju i provođenju aktivnosti kojima svaka organizacija stvara vrijednost treba sustavno uzimati u obzir i društvene čimbenike, kao i one vezane za zaštitu okoliša. Održivi je razvoj onaj koji podrazumijeva usklađenosti s potrebama današnjih, ali i budućih naraštaja. Također podrazumijeva etičke principe u odnošenju prema prirodnim dobrima. Održivi razvoj postavlja konkretne smjernice za smanjenje određenih djelatnosti u pojedinim zemljama koje opterećuju globalni okoliš da bi se primjenjivao dio nacionalnih, lokalnih politika, ali uvjetovan je i tijesnom međunarodnom suradnjom.

Primjena održivog razvoja nužno dovodi do sukoba interesa u sferama društvene pravde i etičnosti te gospodarstva. Međutim, dugoročno je važno postići kompromis jer, jednostavno rečeno, ako ne očuvamo okoliš, nećemo imati ni gospodarstvo.

Ciljevi održivog razvoja postavljeni su vrlo široko, od ukupno 17 ciljeva, cilj broj 3 je očuvanje i unaprjeđenje zdravlja.

Postoje li na Nacionalnoj razini  strategije koje se odnose upravo na brigu i očuvanje okoliša?

Postoji zakonodavstvo i sustav zaštite okoliša, a postoji i tradicija donošenja strateških dokumenata, samo što su neki od njih zastarjeli i treba ih obnoviti. Hrvatska je 1999. godine donijela tzv. CRONEHAP (Croatian National Environment and Health Action Plan), a paralelno je donesen i CRONEAP (Croatian National Environment Action Plan), jedno i drugo kao ispunjenje međunarodnih obveza iz procesa "Okoliš i zdravlje" Svjetske zdravstvene organizacije i procesa "Okoliš za Europu" Programa za okoliš Ujedinjenih naroda. Najnoviji Akcijski plan za okoliš u procesu je donošenja, a temeljem deklaracije iz Ostrave, Hrvatska se obvezala donijeti Prioritetne akcije za okoliš i zdravlje, koje su također u izradi.

Zadnjih godina donose se i strategije vezano uz klimatske promjene i odgovora na klimatske promjene, a ciljevi održivog razvoja također predstavljaju svojevrsne strateške odrednice budućih aktivnosti.

U planu je  realizacija ugovaranja timova zdravstvene ekologije pri zavodima za javno zdravstvo. Vi ste  jedan od kreatora tog procesa. Hoće li to značiti kvalitetnije i učinkovitije provođenje struke u praksi?

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije 20-30% bremena bolesti današnjeg čovječanstva izravno je ili neizravno uzrokovano faktorima iz okoliša. Kako sve više znamo o utjecaju okoliša na zdravlje i kako u svakoj sredini postoje problemi u okolišu koji se potencijalno mogu povezati s oštećenjima zdravlja, takva situacija zaslužuje da se netko sustavno bavi praćenjem utjecaja okoliša na zdravlje i donošenjem i provođenjem mjera za sprječavanje štetnih utjecaja na zdravlje. S obzirom da je naše javno zdravstvo organizirano kroz županijske zavode za javno zdravstvo, logično je da zavodi imaju takvu ustrojbenu jedinicu koja će se na razini županija sustavno baviti zdravstvenom ekologijom. Takvu organizaciju predlažemo od 2004. godine, a tek prije dvije godine je prihvaćen prijedlog formiranja mreže zdravstvene ekologije s po jednim timom po županiji. Logično bi bilo broj timova vezati uz broj stanovnika, no ipak je najvažnije da se mreža uspostavi, a kasnije će se izgrađivati prema potrebama ili prema standardima. Tim će sustavno pratiti inventar štetnosti u okolišu, tzv. crne točke, prikupljati podatke i mjerenja u okolišu, identificirati potencijalne utjecaje i nastojati ih, u suradnji s drugim dionicima, smanjivati ili eliminirati.

Koja je uloga Zavoda kojeg vodite u kontroli ispravnosti urbanih odrednica okoliša (vode, zraka, tla, otpada)?

Hrvatski zavod za javno zdravstvo tradicionalno kontrolira samo vodu, hranu i predmete opće uporabe. Imamo laboratorije koji su dobro opremljeni i akreditirani za veliki broj metoda, a za nekoliko područja smo i referentni laboratorij. Za vodu za ljudsku potrošnju smo i centralno tijelo koje izrađuje plan monitoringa te prikuplja i objavljuje rezultate. Onečišćenja zraka ne mjerimo, ali sudjelovali smo u osmišljavanju studija i praćenju utjecaja onečišćenja zraka na zdravlje izloženih populacija u Plominu, Kaštelima, Sisku i Slavonskom brodu.  

Trenutno je aktualno cijepljenje protiv gripe. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ove je godine osigurao četverovalentno cjepivo. Očekujete li manje oboljelih u populaciji u odnosu na prethodnu godinu, ukoliko odaziv bude odgovarajući?

S obzirom na to da se ove godine cijepi više građana, nego proteklih godina (ove godine cijepilo se oko 400 000 građana, a prošle godine oko 350 000), više će ljudi biti zaštićeno od gripe, nego prethodnih godina. Za broj zaštićenih cjepivom važniji je broj cijepljenih osoba, nego vrsta cjepiva (trovalentno ili četverovalentno).

Međutim, nešto veći broj ili udio cijepljenih u stanovništvu ne znači nužno da će biti manje oboljelih od gripe u nadolazećoj sezoni jer intenzitet sezone gripe ovisi o brojnim čimbenicima (npr. klimatskim  prilikama i osobinama virusa gripe koji će prevladavati u predstojećoj sezoni), a ne samo o cijepljenju. Da bi cijepljenje imalo značajan utjecaj na cirkulaciju virusa gripe u populaciji i na intenzitet sezone gripe moralo bi se cijepiti puno više od ovogodišnjih 10-ak posto stanovništva.

Smatrate li da smo i kao pojedinci odgovorni i da možemo svojim ponašanjem promijeniti sliku okoliša ili smo "premali" u odnosu na ostale čimbenike koji ugrožavaju naš planet (gospodarstveni, korporacijski, populacijski i sl.)?

Uzročnici onečišćenja okoliša uglavnom jesu oni koji su nastali djelovanjem čovjeka, njegovim životnim stilovima i potrebom za opstankom, a to, u globalnom smislu, uključuje: nagli rast stanovništva i urbanizacije, razvoj industrije energetike, prometa, prometne infrastrukture i poljoprivrede, razvoj masovnog turizma te povećanje količine otpada.

S druge strane, ponašanje svakog od nas, kao pojedinca, također ima ulogu u onečišćenju (ili očuvanju) okoliša. Puno toga možemo i moramo učiniti sami: od racionalne upotrebe prirodnih resursa, preko odgovornog postupanja s otpadom, brižnog čuvanja šuma i voda pa sve do izbora onoga što jedemo ili upotrebljavamo u svakodnevici jer i na taj način, kao krajnji korisnici, reguliramo što će se i na koji način proizvoditi.

Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva
Voditeljica Odjela za promicanje zdravlja

Prof. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med., spec. epidemiologije
Voditelj službe za javnozdravstvenu gerontologiju
NZJZ "Dr. Andrija Štampar"