Zdravlje i okoliš

Utjecaj okoliša na ljudsko zdravlje može se promatrati s više aspekata. Možemo govoriti o utjecaju na osobnoj i globalnoj razini. Utjecaj na osobnoj razini možemo promatrati kroz uporabu kemijskih sredstava u kući, u kozmetici i osobnoj higijeni, kroz način prehrane, odijevanja, izloženosti štetnim čimbenicima na radnom mjestu i slično, iako treba napomenuti da povezanost između izloženosti i štetnih zdravstvenih posljedica nije sama po sebi dokaz da je prvi uzrok drugog. Eventualni utjecaj na naše zdravlje vrlo je složen i može biti moduliran djelovanjem naših genetskih, psiholoških čimbenika i našom percepcijom rizika koji predstavljaju.

Globalni utjecaj na naše zdravlje odvija se putem klimatskih promjena, proizvodnje hrane u svijetu, prirodnih i neprirodnih nesreća, utjecaja svjetskih ekonomija i socijalnih uređenja na ljudsko zdravlje i slično. Klimatske promjene su možda najaktualnija tema posljednjih mjeseci i godina. Krajem rujna održan je UN-ov summit o klimi kako bi se naglasila važnost i potreba plana na globalnoj razini kojim bi se pokušali boriti protiv posljedica globalnog zagrijavanja i zagađenja. Iako mnogi, uključujući i lidere svjetskih velesila, negiraju nove probleme, posljednjih desetljeća su uložena ogromna sredstva u razvoj grana znanosti koje istražuju naš okoliš. Tako da su znanstvenici s razlogom zabrinuti i apeliraju na potrebu za reagiranjem. Tako su 2015. godine Ujedinjeni narodi kreirali Ciljeve održivog razvoja koji se odnose na budući međunarodni razvoj i traju do 2030. godine. Među 17 glavnih ciljeva uvršteni su i dobro zdravstvo, čista voda i kanalizacija, zaštita podneblja, održivo iskorištavanje zemlje, a to su stvari koje posredno i neposredno utječu na zdravlje.

Osim toga, čovjek je dio prirode i ekosustava i svaka promjena u ekosustavu na neki se način može odraziti i na čovjeka. Primjerice, od oko 10 milijuna vrsta na Zemlji, trenutno oko milijunu prijeti izumiranje, s tim da su ljudske djelatnosti odgovorne za drastično ubrzanje njihovog izumiranja.

Nestane li milijun vrsta, to može imati dramatične posljedice. Pozvat ću se i na jednog od naših najcitiranijih znanstvenika, Igora Rudana, koji u posljednje vrijeme preko društvenih mreža i medija pokušava skrenuti pažnju na ove probleme. Budući da se bavi globalnim zdravljem, svjestan je upozorenja ostalih znanstvenika. Zbog podizanja razine mora i ulaska slane vode u ušća rijeka već sad imamo tzv. klimatske izbjeglice. Ako zagrijavanje atmosfere bude imalo predviđene učinke na život na oceanima i na poljoprivredu, koji će biti dodatno pojačavani i zagađenjima svih vrsta, a uz iscrpljivanje raznih poljoprivrednih resursa, mogli bismo doći u razdoblja velikih nestašica hrane za dijelove svjetskog stanovništva. Uz to, nastavljanje zagađivanja rijeka industrijskim otpadom moglo bi dovesti i do sve većih problema s raspoloživošću pitke vode, a kako je vidljivo, svi ti problemi samo pojačavaju jedni druge.

Ono što još muči znanstvenike jest način na koji se donose odluke na razini cijelog čovječanstva. Budući da su zakoni koje političari predlažu i usvajaju, a ne preporuke znanstvenika, najučinkovitiji način kontroliranja "neprihvatljivog" ljudskog ponašanja, upravo je u njihovim rukama moć potrebna za promjenu smjera u kojem se ide. Kad se kažnjavaju takva ponašanja ljudi počnu mijenjati svoja ponašanja doslovno preko noći. Tu moć znanstvenici nemaju.

Problem je u tome što političari stalno iznalaze kompromise između onoga što od njih traže znanstvenici, korporacije te onoga što će im oprostiti njihovi birači. Zbog toga postoji velika opasnost da ćemo prekasno reagirati jer teško da će netko tko želi biti izabran na izborima donijeti nepopularne odluke koje bi usporile trend globalnog zagrijavanja, kao što su npr. ukidanje 90% svih avionskih letova, smanjenje industrijske proizvodnje za 70%, smanjenje uporabe fosilnih goriva za 80% i slično.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u posljednjih 130 godina svijet se zagrijao za otprilike 0.85 stupnjeva celzijusa. Od 1850. godine, svako je desetljeće bilo toplije od onog prethodnog. Razine mora rastu, ledenjaci se tope i mijenjaju se obrasci vlage u zraku. Ekstremne vremenske pojave su češće i intenzivnije.

Iako globalno zagrijavanje može donijeti neke lokalne dobrobiti, kao što je povećana produkcija hrane i manje smrti od hladnoće u nekim područjima, cjelokupni učinak na zdravlje bit će predominantno negativan. Klimatske promjene utječu na socijalne i okolišne odrednice zdravlja – čist zrak, pitka voda, dovoljno hrane i sigurno sklonište. Ekstremno visoke temperature izravno pridonose smrti od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Primjerice, tijekom toplinskog vala u Europi je 2003. godine registrirano 70,000 smrti više. Visoke temperature također podižu razinu ozona i drugih zagađivača u zraku, što potiče ponovno pojavljivanje kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Razine peludi i drugih aeroalergena su u uvjetima ekstremne vrućine također povišene, što može biti okidač za astmu koja pogađa oko 300 milijuna ljudi. Prema tome, očekuje se da će taj teret porasti s porastom temperatura.

Globalno se broj prirodnih katastrofa utrostručio od 60-ih godina prošlog stoljeća. Svake godine to rezultira sa 60 000 smrti, uglavnom u zemljama u razvoju. Povećanje razine mora i ekstremne vremenske pojave uništavaju domove, medicinske ustanove i ostale potrebne službe i usluge. Budući da polovica svjetskog stanovništva živi unutar 60 km od mora, ti ljudi će se morati seliti što povećava rizik od razvoja raznih medicinskih stanja, od mentalnih poremećaja do zaraznih bolesti. Nedostatak pitke vode povećava rizik od nastanka proljeva, koji ubija godišnje preko pola milijuna djece dobi ispod pet godina.

I sami smo svjedoci sve češćih poplava koje smanjuju dostupnost pitke vode, povećavaju rizik od bolesti i predstavljaju plodno tlo za množenje prijenosnika bolesti, kao što su komarci. Osim toga, uzrokuju utapanja, ozljede, oštećuju domove i ometaju dostupnost medicinske skrbi.
Smatra se da će klimatske promjene uzrokovati oko 250 tisuća smrti godišnje u razdoblju od 2030. do 2050. godine. Pri tome su najugroženija djeca i stariji.

Osim politika koje bi trebale pomoći ublažiti sve ove učinke klimatskih promjena, svatko od nas također ima odgovornost i može učiniti nešto po tom pitanju. Primjerice, korištenje čistih izvora energije, korištenje javnog prijevoza, promicanje bicikliranja i pješačenja, kao alternativa vozilima su sve aktivnosti koje mogu smanjiti emisiju ugljičnog dioksida.

Iako se čini da jedna osoba može učiniti jako malo, ovo dokazuje da je odgovornost na svima nama. Svaki pojedinac treba učiniti sve što može i tako pridonijeti globalnom cilju smanjenja zagrijavanja ovog našeg divnog planeta.

Katarina – Josipa Siroglavić, dr. med.
Specijalizantica javnozdravstvene medicine