Stvaranje zdravijeg okruženja – igra u otvorenom prostoru

 "Djeca su prirodni istraživači u aktivnoj potrazi za informacijama u svojem okruženju. Promatranjem i eksperimentiranjem pokušavaju razumjeti svijet oko sebe. Urođena znatiželja djecu vodi k učenju."
(Hansen, Kaufman, Burk Walsh)

U interakciji sa svojim okruženjem dijete uči, razvija se i napreduje. Već od najranije dobi djeca mogu doživjeti i upoznati prirodu, naučiti je voljeti i poštivati te otkrivati mogućnosti vlastitog djelovanja na očuvanje i zaštitu životnog okruženja. Danas, na žalost, sve više gube kontakt s prirodom, sve manje vremena provode u aktivnostima na otvorenim prostorima, na svježem zraku, dok većinu slobodnog vremena "igraju različite igre" u virtualnom, digitalnom svijetu. Ta pojava kod djece utječe na sposobnosti promatranja, opažanja, uočavanja promjena i detalja, a samim time i na proces učenja. Sve manje kretanja i boravka na svježem zraku negativno utječe na zdravlje djece. Dječja je igra raznovrsnija na otvorenom prostoru jer omogućuje djeci ispitivanje vlastitih mogućnosti, tjelesnih sposobnosti, pronalaženje rješenja i odgovora na mnoga pitanja koja im boravak u takvom okruženju osigurava. Upravo promicanjem odgoja za održivi razvoj nastoji se kod djece stimulirati kompetencijske vještine odgovornosti i poštovanja prema prirodi, njenom bogatstvu, raznolikosti te poticati i usvajati kulturu življenja u prirodi i s prirodom. Kreiranjem poticajnog konteksta, osiguravanjem mogućnosti i uvjeta za igru i aktivnosti u prirodnom okruženju, potičemo razvoj svih djetetovih potencijala u tjelesnom, emocionalnom, spoznajnom i komunikacijskom aspektu. Stimuliramo doživljavanje, radoznalost, istraživanje, djelovanje, zajedničko učenje te poticanje stvaralačkih sposobnosti.

Dijete je primarno socijalno biće, okruženo je predmetima koji su oblikovani kulturom, znakovnim sustavom, specifičnom ljudskom interakcijom koje određuju igru. Učenje u prirodi je poseban vid odgojno-obrazovnog rada. Funkcionalna igra nastaje u dodiru djeteta s fizičkom okolinom i podrazumijeva igre vlastitim tijelom uz ponavljanje pokreta (senzomotorne igre), s predmetima i materijalima, pokretne igre uz korištenje rekvizita te igre glasovima i slogovima riječi. Simbolička igra ili igra pretvaranja je oblik reprezentacije stvarnosti (postojanje individualnih simbola i individualne reprezentacije), dok se igre s pravilima zadržavaju tijekom cijelog života: senzomotoričke (loptanje, utrke) ili intelektualne kombinacije (šah, karte).

Učionica na otvorenom

Boravak u prirodi važan je za dijete, ali i za osobe koje zajedno s njim provode vrijeme (roditelje, odgojitelje, učitelje). Prostori na otvorenom trebaju biti zastupljeni u svakom vrtiću, školi, u mjestu stanovanja. Ukoliko ih nema dovoljno, mogu se kombinirati aktivnosti u zatvorenom s igrama na otvorenom prostoru. Kontinuiranim boravkom u prirodi unaprjeđuje se prvenstveno zdravlje, tjelesne i funkcionalne sposobnosti. Razvija se ljubav prema prirodi i svijest o potrebi zaštite prirode, provodi se upoznavanje i prilagodba života u zajednici, osposobljavanje djece za samostalno učenje i brigu o sebi, razvijaju se zdravstvena kultura i higijenske navike, potiče stvaralačko ponašanje, razvija se osjećaj za ritam, glazbu i izvođenje glazbe, djeca se osposobljavaju za prikupljanje prirodnih materijala. Za stimuliranje dječjeg razvoja nisu potrebne skupe igračke jer dijete o svom svijetu uči i kada se igra svakodnevnim materijalima. Prirodni materijali omogućavaju djeci prikupljanje informacija o neposrednom okruženju, upoznavanju i spoznavanju prirode.

Mnogobrojne materijale te predmete iz svakodnevnog života, kao i iz našeg prirodnog okruženja, moguće je oblikovati u vrhunski multisenzorski poticaj koji će djetetu pružiti sasvim novi, neponovljiv izvor, kako oduševljenja, tako i stjecanja znanja, iskustava, vještina i sposobnosti. Takva praksa, u kojoj svaki materijal može postati didaktički, sredstvo za učenje, igru, zapažanje, kreativno rješavanje problema, stvaralaštvo bez ograničenja, puno ležernosti i spontanosti pri rukovanju, svestrano potiče dječji razvoj. Doživljena iskustva vezana uz sadržaj prirode, njezinih predmeta i pojava utječe na razvoj vještina za cijeli život: promatranje, uspoređivanje, opisivanje, komuniciranje, klasificiranje, mjerenje. Djeca nadahnuta novim izazovima uče čineći, te pritom istinski uživaju.

Osmišljavanje vanjskog prostora

U izgradnji novog igrališta  ili obnovi već postojećeg (u parku, vrtiću, školi)  dječja sigurnost mora biti na prvom mjestu. U obzir treba uzeti preglednost igrališta, osobe koje će nadgledati i komunicirati s djecom, stručne službe koje će sustavno, redovito i cjelovito nadzirati sprave i održavati njihovu sigurnost, postavljanje mekanog sloja (antistresne podloge) ispod ljuljački i penjalica u slučaju pada, nabavu adekvatne opreme za svu djecu, postojanje kutka za bavljenje "tihim" aktivnostima, osiguravanje pribora za prvu pomoć u slučaju povrede, toaletnog prostora itd. Vrijeme provedeno na otvorenom treba koristiti prvenstveno za iskustveno učenje, poticati djecu da razmišljaju o vlastitoj sigurnosti i preuzimanju odgovornosti. 

Kod boravka na otvorenom prostoru važan čimbenik su i vremenske prilike. Različita godišnja doba zahtijevaju prilagodbu odjeće i obuće, ali nisu razlog da se odustane od izlaska iz zatvorenog prostora. Igre na otvorenom i vanjski prostor samo su drugačija i veća soba dnevnog boravka koja se mora što više koristiti kako bi se dijete razvilo u cijelosti. Međutim, treba obratiti posebno pažnju kada zbog bolesti djece, alergija ili nekih drugih poteškoća nije moguće u potpunosti organizirati boravak na otvorenom. Također, različitim intervencijama možemo još više olakšati pristup i približiti se potrebama što šire populacije različite dobi, djeci s teškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima (npr. senzorički parkovi). Na taj način omogućava se integracija u socijalnu okolinu djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Senzorički park podrazumijeva sve senzoričke podražaje i iskustva. Sadrži sve sprave koje pružaju iskustvo podražaja: vestibularnog (ljuljanje, proprioceptivnog (skakanje, penjanje, razni tuneli i sl.), taktilnog (park treba sadržavati što više različitih tekstura). Poželjno je što više prirodnih materijala (drvo, zemlja, kamen, pijesak), različite biljke koje se mogu mirisati, dodirivati, omogućiti i različiti zvukovi, tako da djeca mogu istraživati okolinu svim osjetilima. Igrališta, uz kvalitetnu i adekvatnu opremu namijenjenu za sve uzraste, trebaju biti iz temelja dizajnirana s ciljem poboljšanja zdravlja i učenja uz naglasak na beskompromisnu sigurnost te biti inovativna, s visokom razinom mogućnosti igre i dugotrajne kvalitete.

Planiranjem naselja i gradova privlačnih za djecu i njihove obitelji, u kojima se pružaju sadržaji za ostvarenje prirodne ljudske potrebe za igrom i razigranom interakcijom, za sve generacije stvaraju se prednosti u područjima javnog zdravstva, učenja i socijalnog uključivanja. Mjesta za igru postaju relevantna i pristupačna svim stanovnicima grada te mogu njegovati građanski angažman i za buduće generacije. Sloboda odabira prostora, materijala i igara osigurava razvoj slobodnih i samosvjesnih osoba, koje su spremne suočiti se sa svakodnevnim izazovima.

 "Bogat i ispunjen život teži balansu između tri stvari: rada, ljubavi i igre."  (E. Erikson)

Marija Škes, mag. educ. reh., Nastavni zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"