Maloljetnička trudnoća vrlo je specifična tema. Prema posljednjim podacima, u Hrvatskoj je prosječna dob u kojoj djevojčice stupaju u spolne odnose 17 godina, dok dječaci postaju spolno aktivni sa 16 godina. Prošle godine 987 tinejdžerica postale su majke, a 157 njih odlučilo se za prekid trudnoće, pri čemu više od 90% svih tih djevojaka nije željelo ili planiralo trudnoću.

Sa stručnog gledišta znamo da maloljetnička trudnoća nosi brojne, zdravstvene, socijalne i emocionalne posljedice. Na osobnoj, obiteljskoj i društvenoj razini. No, unatoč tome to je tema koja rijetko „dolazi na red“. Kako u stručnom smislu, tako i u roditeljskim ulogama i u svijetu adolescenata. I upravo to trebamo promijeniti.

A nova knjiga Rosie Kugli zasigurno nam može i treba biti odličan motivator, alat i pomoć u tim vrijednim nastojanjima. Tema maloljetničke trudnoće vrlo je kompleksna iz niza razloga. Uključuje suštinske životne odrednice: stvaranje novog života i potencijalno roditeljstvo s jedne strane te potrebu proživljavanja adolescentne dobi, postizanje zrelosti, ostvarenje ostalih životnih potreba, uloga i snova s druge strane. Upravo to Rosie je „suprotstavila“ u svojoj knjizi i iznijela na vidjelo. Osim toga, u knjizi je jako lijepo naglasila i nužnost komuniciranja s  mladima o spolnom životu i svemu onom što on nosi-u željenom i neželjenom smislu. Komunicirati moramo kroz sve „kanale“ kroz koje možemo. Za to je potrebno i specifično umijeće jer su teme spolnog života, kontracepcije, zrelosti i partnerskih odnosa teme koja snažno potiču i niz različitih, često i suprotstavljenih emocija, kao što su radost, ugoda, sram, nesigurnost, ljubav, osjećaj (ne)pripadnosti i podrške, strah i zbunjenost.

Adolescenti su, u razvojnom smislu, preplavljeni emocijama. Osim psihološki, čak i fiziološki teže njima upravljaju. U životnom razdoblju su kada nisu niti odrasli niti djeca i kada su u isto vrijeme i silno samouvjereni i silno nesigurni. I zato smo mi odrasli tu da ih usmjeravamo, da im pokazujemo put, da im budemo podrška i oslonac kada nam se sviđaju njihovi postupci, ali i onda kada nam se manje sviđaju. Da ih naučimo, uputimo, stvorimo ozračje topline, otvorenosti i podrške, a upravo to i Rosie i čini kroz svoju knjigu i pojedine likove. I upravo to isto moramo činiti i mi odrasli. Jer ako mi nismo informirali mlade, na pravi način i razgovarali s njima o najosjetljivijim previranjima koje gomilaju u sebi (čak i onda kada nam se čine silno samouvjereni), onda su posljedice njihovih ponašanja i odluka naša odgovornost. To zasigurno nije lako. Kao roditelji svi se susrećemo s manjkom vještina, često i osjećajem nelagode, ponekad i hrabrosti da o takvim temama otvoreno razgovaramo, ali to je nužnost ako želimo da se naša djeca razviju u kompletne osobe, sigurne u sebe, s osjećajem da imaju pravo pa i dužnost prema sebi reći „ne“ kada se tako osjećaju. I s čvrstim saznanjem i stavom da spolni život nikada ne smije biti polje „ucjenjivanja“.

Naučimo ih da kritički razmišljaju, da budu samosvojni i da kritički promišljaju i postupke i stavove unutar svoje vršnjačke skupine. Da osvijeste da su i drugi oko njih jednako nesigurni, zbunjeni i preplašeni kao i oni sami. I to baš i naročito onda kada izgledaju silno samouvjereni. Knjiga „Dvije crte plavo“ odličan je komunikator prema našim mladima i kao da je iznjedrena direktno iz njihovog svijeta. Nama roditeljima i stručnjacima odličan podsjetnik na ovu zaobiđenu temu i krasan uvid u njihov svijet, a mladima bi trebala biti nezaobilazno štivo u razdoblju adolescencije. Jer ova tema daleko je važnija od brojnih drugih koje nam se svakodnevno nameću. Koliko god mi šutjeli o tome. Rosie Kugli i s ovom knjigom i temom-ponovno pogađa „u sridu“.

Pripremila: Ana Puljak. dr. med., spec. javnog zdravstva