Na stručnom sastanku Službe za javnozdravstvenu gerontologiju – Referentnog centra za zaštitu zdravlja starijih osoba Ministarstva zdravstva, održanom u rujnu, gostovala je antropologinja dr. Iza Kavedžija. Dr. sc. Iza Kavedžija predavač je na Katedri za antropologiju Sveučilišta Exeter (Velika Britanija), a stručnjacima Službe prezentirala je svoj dosadašnji istraživački rad o karakteristikama dugovječnih osoba u Japanu pod naslovom „Starenje i dobro življenje – primjer Japana“.

Njezini istraživački interesi vezani su uz proučavanje motivacije i životnih odabira te njihov utjecaj na očuvanje dobrobiti života i razvoja pozitivnog pristupa starenju. U svojoj doktorskoj disertaciji, obranjenoj na Sveučilištu u Oxfordu, tijekom dvije godine istraživala je iskustvo i način starenja među osobama starije životne dobi u Osaki. Cilj istraživanja bio je usmjeren na definiranje čimbenika koji bi imali najveći utjecaj na poznatu dugovječnost stanovnika Japana i proučavanje antropoloških pristupa sreći.

Tijekom istraživanja boravila je u kvartovskim centrima gdje se okupljaju i druže osobe starije životne dobi. Proučavala je oblike ponašanja u različitim životnim situacijama, koristeći i metodu pripovijedanja naizgled nepovezanih događaja kako bi shvatila japansku kulturu življenja starijih osoba, osobito onih u dubokoj starosti. Ovim istraživanjem pokušala je otkriti kako ljudi daju smisao životnim izborima i odlukama u odnosu na šira društvena ili kulturna očekivanja, kao što je balansiranje između obveza prema drugima uz njegovanje osjećaja osobne autonomije. Monografija temeljena na ovom radu objavljena je pod naslovom „Meaning in Life: Tales from Aging Japan“ u izdanju University of Pennsylvania Press.

Istraživanje koje je započelo 2013. godine proučava odnos između osobnih iskustava i širih pitanja slobode i odgovornosti, motivacije i neizvjesnosti, etike i svrhe života te nade i beznađa u suvremenom Japanu. Također, analiziran je i japanski model socijalne skrbi za starije osobe koji je usmjeren na što duži samostalni i neovisni boravak starije osobe u svome domu.

Japan je poznat po kulturi poštivanja starijih osoba i snažnom osjećaju obveze i brige za starijeg, a osobito nemoćnog člana obitelji (najstariji sin preuzima brigu oko nemoćnog roditelja). Demografska struktura društva promijenila se i u Japanu pa se tako unatrag deset godina bilježi sve manja stopa nataliteta i fertiliteta, sve manji udjel radnog stanovništva i sve veći udjel osoba starijih od 65 godina. Već sada je prisutan nedostatak radno sposobnog stanovništva i interesa za neka zanimanja i poslove.

Ako ovakvi demografski trendovi ostanu, projekcije do 2060. godine pokazuju izuzetno smanjenje radno sposobnog stanovništva. U 2016. godini 26,5 % stanovništva bilo je u dobi iznad 65 godina pa je Japan zemlja s najstarijom populacijom u svijetu. Upravo zbog tih demografskih promjena pružanje skrbi za starije osobe sve više postaje društvena, a ne isključivo obiteljska briga. Godine 2000. Japan je uveo dugotrajno osiguranje za njegu (LCTI), namijenjeno pružanju potrebne njege svim osobama starijim od 65 godina. Sustav je jedan od najopsežnijih sustava socijalne skrbi za starije osobe na svijetu, s ciljem smanjenja tereta i brige koju ima obitelj, a usmjeren je na lokalne pružatelje usluga i skrbi u zajednici. Sustav se temelji na nizu malih organizacija u javnom, neprofitnom i privatnom sektoru te volonterskom radu sugrađana ugrađenih u lokalnu zajednicu da bi omogućili zdravo i aktivno starenje u vlastitom domu. Ciljevi tog sustava temelje se na aktivnostima koje trebaju osigurati što duži ostanak starijoj osobi u svom domu.

Istraživanje je definiralo sedam ključnih čimbenika koji bi to omogućili:
1. uključivanje starijih kao sudionika u skrbi;
2. aktivno starenje - promijeniti percepciju starijih osoba kao nemoćnih;
3. pitanje kontinuiteta sebstva (ponekad zaboravim da sam star - u starom tijelu mladi duh);
4. potporu i neovisnost;
5. ravnotežu i dobro življenje;
6. nadu pred kraj života;
7. nove oblike zajedništva i neformalne mreže potpore.

Izolacija se smatra jednim od najvećih socijalnih i zdravstvenih problema s kojima se suočavaju starije osobe. Poticanje višestrukih društvenih veza u zajednici, uključujući formalni dobrovoljni sektor, ali i niz neformalnih mreža susjedske podrške, starije osobe vide kao način održavanja stupnja neovisnosti.

U svom izlaganju dr. Kavedžija istaknula je da se proučavanje antropološkog pristupa starenju manje odnosi na procjenjivanje sretnih ljudi, i kako se sreća zamišlja kao ideja, raspoloženje i motiv u svakodnevnom životu.

Ujedno se istraživalo kako ljudi nastoje živjeti dobro u izazovnim ili čak neprijateljskim okolnostima pa tako osnovni moto starijih osoba u Japanu glasi „Sve što radiš radi po pravilima i dobro.“.