Naslovnica uredništvo
 

Intervju
 
Tema broja
 
Čuvari zdravlja
 
Aktivno i zdravo starenje
 
Mentalno zdravlje
 
Zdravstvena ekologija
 
Farmakoterapija
 
Mikrobiologija i zdravlje
 
Građanske inicijative
 
Škola i zdravlje
 
Brojke govore
 
Feljton
 
  God. 5. Br. 13 / 2018.
 
 
 

MIKROBIOLOGIJA I ZDRAVLJE

 

Neisseria meningitidis

 

 

 

Dr. sc. Ivana Lukšić, prim. dr. med. specijalist medicinske mikrobiologije i parazitologije

Nastavni zavod za javno zdravstvo
„Dr. Andrija Štampar“

 

Neisseria meningitidis još nazivamo i meningokok, gram negativna je bakterija, uzrokuje meningitis i druge oblike meningokokne bolesti, kao što je meningokokcemija tj. sepsa koja izravno ugrožava život bolesnika.

Bakterija se opisuje kao kok jer je okruglog oblika i pojavljuje se u paru po dvije bakterije zajedno što nazivamo diplokokom. Oko 10 % odrasle populacije na sluznici nazofarinksa (nosnog dijela ždrijela) nose meningokoke i nazivamo ih kliconošama. Ovu vrstu bakterija nalazimo isključivo kod ljudi i samo kod ljudi može izazvati bolest i to najčešće kod male djece i adolescenata. U razvijenim zemljama smrtnost kod oboljelih iznosi oko 10 % zahvaljujući dostupnoj zdravstvenoj zaštiti i učinkovitim antibioticima.

Meningitis uzrokovan ovom bakterijom je jedini bakterijski meningitis koji se javlja u epidemijama, posebice u Africi i Aziji. Nažalost, u ovim siromašnim i slabo razvijenim mnogoljudnim zemljama smrtnost doseže i do 50 %.

Meningokokna bolest pojavljuje se u cijelom svijetu i to u obliku endemije i epidemije. Neisseria meningitidis se prenosi slinom i sekretima iz dišnog sustava tijekom kašljanja, kihanja, poljupca i preko slinom kontaminiranih igračaka.

Epitelne stanice sluznice nazofarinksa domaćina bakterija zarazi uz pomoć tankih trepetljika zvanih pili koje se nalaze na površinskoj membrani bakterije. Služi se i površinskim proteinima Opa i Opc koji ujedno imaju i određena virulentna svojstva te ih nazivamo faktorima virulencije.

Bakterija se najčešće izolira i dokazuje klasičnom kultivacijom iz primarno sterilnih prostora prije svega iz likvora i krvi. Sve se više primjenjuje molekularni postupak dokazivanja uzročnika gdje je nalaz gotov unutar nekoliko sati, što je od velike važnosti s obzirom na ozbiljnost bolesti.

Prevencija

Prevencija je od osobite važnosti kako bi se zaustavilo širenje bolesti. Sve osobe koje su bile u neposrednom kontaktu, do sedam dana prije razvoja bolesti, s oboljelim trebaju primiti antibiotsku terapiju. Ovo se osobito odnosi na malu djecu i sve odgajatelje i učitelje s kojima su djeca bila u dodiru. Sve osobe koje su spavale, stajale ili sjedile (u kinu, avionu, učionici i sl.) pored oboljelog najmanje osam sati ili duže, isto trebaju primiti kemoprofilaksu. Antibiotik izbora za kemoprofilaksu obično je ciprofloksacin ili rifampicin.

Obavezno je cijepljenje osoba koje putuju u endemične krajeve u kojima se pojavljuje meningokokna bolest.

U epidemijskim razmjerima, meningokokna bolest pojavljivala se najčešće u subsaharskoj Africi uzrokovana Neisseria meningitidis grupe A, kojima su najviše bile pogođene najmlađe dobne skupine. Bolest se brzo širila i odnosila ljudske živote unutar svega nekoliko sati od pojave prvih znakova infekcije.

Najveća epidemija u Africi zabilježena je od 1996. do 1997 godine u kojoj je oboljelo preko 250.000 ljudi od kojih je umrlo oko 25.000. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) tri godine nakon epidemije potaknula je vodeće svjetske znanstvenike da pomognu u razvoju novog učinkovitog cjepiva.

Godinu dana kasnije, 2001. godine, Bill & Melinda Gate fondacija osigurala je sredstva za razvoj i proizvodnju cjepiva. Novo učinkovito cjepivo posebno dizajnirano za afrički kontinent pojavio se na tržištu 2010. godine pod nazivom MenAfriVac. U narednim godinama nakon provedenog cijepljena afričkog stanovništva više nije zabilježen niti jedan slučaj meningokokne bolesti uzrokovane N. meningitidis grupe A. Kako bi se u potpunosti iskorijenila ova bolest u najsiromašnijim zemljama važno je uključiti MenAfriVac cjepivo u obavezni kalendar cijepljenja djece.

Osim meningokoka grupe A, ljudskoj populaciji vrlo dugo je ozbiljno prijetila N. meningitidis grupe B posebice u razvijenim zemljama Sjeverne Amerike i Europe. Cjepivo je bilo izuzetno zahtjevno napraviti i tražio se potpuno drugačiji pristup nego li prema ostalim grupama. Postojala su učinkovita polisaharidna cjepiva protiv grupa A, C, W-135 i Y, ali kapsularni polisaharid protiv grupe B toliko je sličan stanicama neurološkog sustava čovjeka da taj pristup nije dolazio u obzir.

Naporan rad znanstvenika doveo je do otkrića odgovarajućeg cjepiva kojeg je Europska agencija za lijekove odobrila za humanu upotrebu u siječnju 2013. godine. Pojedine zemlje Europske unije započele su s uvođenjem ovog cijepiva u obavezne kalendare cijepljenja.

U ovom trenutku dostupna su cjepiva protiv svih serotipova meningokoka pa cjelokupna populacija može biti učinkovito procijepljena protiv ovako opasnog uzročnika.


   
   
© 2018 Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” www.stampar.hr
NZZJZ A. Štampar