Adherencija bolesnika prema lijekovima je ključan čimbenik uspješnog liječenja. Već je Hipokrat prije 2000 godina primijetio da neki bolesnici ne uzimaju lijekove te da im liječenje nije pomoglo.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) adherencija predstavlja mjeru u kojoj se ponašanje bolesnika, u smislu uzimanja lijekova, pridržavanja dijete i/ili mijenjanja stilova života podudara s preporukama dogovorenim s liječnikom koji je propisao lijek. Iako se izrazi adherencija (engl. adherence) i suradljivost (engl. compliance) često izjednačavaju, postoji razlika između ta dva pojma. Prije uvođenja pojma adherencija se koristio pojam suradljivost koji predstavlja mjeru u kojoj se ponašanje bolesnika podudara s uputama liječnika. Znači da kod suradljivosti bolesnik ima pasivnu ulogu dok kod adherencije bolesnik aktivno sudjeluje u donošenju odluka što se tiče same terapije.

Adherencija naglašava suradnju bolesnika i liječnika s ciljem poboljšanja bolesnikovog zdravlja tako da se u obzir uzme liječničko medicinsko mišljenje i bolesnikov stil života. Stoga je pojam adherencija zamijenio pojam suradljivost. SZO je u izvješću o adherenciji iz 2003. godine naglasila da povećanje intervencija koje poboljšavaju adherenciju ima daleko veći utjecaj na zdravlje ljudi nego primjena novih lijekova. Prema podacima SZO u razvijenim zemljama je samo 50% bolesnika adherentno prema propisanoj terapiji. U zemljama u razvoju, taj postotak je još niži.

Uzroci loše adherencije

Loša adherencija prema propisanoj terapiji ozbiljno ugrožava ishode liječenja i povećava mortalitet bolesnika. Prema SZO postoji više čimbenika koji dovode do loše adherencije, a podijeljeni su u pet kategorija: sociodemografski čimbenici, čimbenici vezani uz zdravstveni sustav i zdravstvene djelatnike, čimbenici vezani uz bolest, čimbenici vezani uz terapiju i čimbenici vezani uz bolesnike. U širem smislu, navedeni čimbenici se mogu svrstati u tri grupe: čimbenici vezani uz bolesnika, čimbenici vezani uz liječnika i čimbenici vezani uz zdravstveni sustav.

Čimbenici vezani uz bolesnika

Nekoliko čimbenika vezanih uz bolesnika, kao što su manjak razumijevanja vlastite bolesti, manjak uključivanja u proces liječenja te slaba zdravstvena pismenost doprinose neadherenciji. Bolesnikova uvjerenja i stavovi o djelotvornosti liječenja, prethodna iskustva s lijekovima, manjak motivacije te niži socioekonomski status također utječu na stupanj adherencije. Manjak obiteljske i društvene podrške te loše mentalno zdravlje također doprinose lošoj adherenciji. Adherencija prema terapiji se smanjuje čak i nakon teških stanja kao što je infarkt, stoga ne čudi da liječenje bolesti koje nemaju značajno izražene simptome (poput povišenog krvnog tlaka ili povišenih masnoća u krvi), u svrhu sprečavanja nekih težih stanja u budućnosti, predstavlja još veći izazov.

Čimbenici vezani uz liječnika

Osim što liječnici često ne prepoznaju bolesnike koji su neadherentni, oni također doprinose neadherenciji tako što propisuju kompliciran režim liječenja bez odgovarajućeg objašnjenja prednosti lijekova i mogućih nuspojava. Loša komunikacija liječnika s bolesnikom ugrožava bolesnikovo razumijevanje bolesti, potencijalnih komplikacija bolesti i važnosti adherencije prema propisanom liječenju. Slaba komunikacija između obiteljskog liječnika i drugih liječnika koji skrbe za istog bolesnika također doprinosi problemu.

Čimbenici vezani uz zdravstveni sustav

Visoka cijena lijekova i nadoplata mogu također doprinijeti lošijoj adherenciji. U sustavima u kojima su liječnici preopterećeni velikim brojem bolesnika, vrijeme provedeno s pojedinim bolesnikom je prekratko kako bi se jasno analiziralo i razumjelo ponašanje bolesnika vezano uz uzimanje lijekova.

INTERVENCIJE ZA POBOLJŠANJE ADHERENCIJE

Čimbenici vezani uz bolesnika

Adherencija prema lijekovima je primarno u domeni bolesnika. Što se više bolesnika aktivno uključi u donošenje odluka o liječenju u slučaju kada je to moguće, poboljšat će se i adherencija. Jednostavan način kada uključiti bolesnika je pitati ga u koje doba dana mu odgovara uzimati lijek. Neki pacijenti će se bolje pridržavati uzimanja lijekova ako ih uzmu navečer, dok će drugima više odgovarati uzimanje lijekova ujutro. Jedino bolesnik može donijeti ovakvu odluku.

Čimbenici vezani uz liječnika

Bolesnici koji tvrde da imaju dobar odnos sa svojim liječnikom bolje se pridržavaju propisane terapije. Uspješna komunikacija između liječnika i bolesnika je ključna za njihov dobar međusoban odnos. Svakom bolesniku je potrebno pristupiti individualno. Postavljajući odgovarajuća pitanja, liječnici mogu točno procijeniti koje lijekove bolesnici uzimaju te način kako ih uzimaju. Lijekovi koji se uzimaju jednom dnevno su bolji izbor od lijekova koji se uzimaju više puta na dan jer je dokazano da je adherencija bolja što se lijek mora rjeđe uzimati. Budući da je komplicirano uzimanje lijekova povezano s nižom adherencijom, liječnici bi trebali propisati lijekove koji se mogu uzimati u isto vrijeme tijekom dana. Ako se ne može izbjeći propisivanje kompliciranog režima uzimanja lijekova, potrebno je to posebno objasniti bolesniku čime se može poboljšati adherencija. Kada se bolesniku propisuje novi lijek, liječnik bi trebao pružiti bolesnicima sve važne i bitne informacije, uključujući naziv lijeka, namjenu, razlog propisivanja, učestalost doziranja, vrijeme uzimanja, koliko dugo će se morati uzimati te potencijalne nuspojave. Propisivanje fiksnih kombinacija lijekova (lijekovi koji sadrže više djelatnih tvari) također poboljšava adherenciju.

Čimbenici vezani uz zdravstveni sustav

Budući da adherencija prema lijekovima znatno doprinosi poboljšanju zdravlja bolesnika, zdravstveni sustav bi trebao omogućiti liječnicima dovoljno vremena za svakog bolesnika kako bi se moglo razgovarati i o adherenciji na lijekove. Osim liječnika, edukaciju o važnosti adherencije mogu provoditi i ljekarnici. Budući da se navedena edukacija provodi izvan liječničke ordinacije, neće produžiti vrijeme posjete bolesnika liječniku. Korištenje elektronskih zdravstvenih kartona te propisivanje lijekova na e-recept također može povećati adherenciju jer se na ovaj način mogu prepoznati bolesnici koji su neadherentni pa se onda može intervenirati. Slanje podsjetnika bolesnicima da moraju podići terapiju također može pozitivno utjecati na adherenciju.

Loša adherencija prema lijekovima je veliki problem. Liječnici bi trebali prepoznati da loša adherencija prema lijekovima doprinosi lošim ishodima liječenja. Budući da više čimbenika doprinosi lošoj adherenciji, samo kontinuirano i koordinirano djelovanje u ovom području može osigurati zadovoljavajuću adherenciju te postizanje dobrog ishoda liječenja.