Mnogi ljudi su tjeskobni, depresivni i nesretni iz jednostavnog razloga: ne znaju se izboriti za svoja prava – susjedi ih po cijele noći maltretiraju preglasnom glazbom; u restoranu bez pogovora jedu jelo koje im konobar donio umjesto onoga kojeg su naručili; poznanici im ne vraćaju stvari koje su posudili… Vjerojatno vam pada na pamet mnoštvo sličnih primjera…
Pojam asertivnosti potječe od engleske riječi assertive, što znači uporan, samouvjeren, samosvjestan, samopouzdan.

Asertivnost je sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli, prava, želja, potreba i osjećaja na neagresivan način, bez osjećaja anksioznosti i krivnje i bez kršenja prava drugih osoba.

Tako definirana asertivnost izražava se u različitim situacijama, kao što je traženje vlastitih interesa i želja, odbijanje neopravdanih zahtjeva ili suprotstavljanje nepravdi. Asertivnost je socijalna sposobnost, operativni model koji nam omogućuje da komuniciramo s drugima na efikasan način.

U skladu s definicijom, asertivnost predstavlja:

• izražavanje vlastitih misli, osjećaja i uvjerenja bez težnje ka dominaciji, ponižavanju ili degradiranju drugoga;
•  samopoštovanje i poštovanje drugih po principu – ja sam vrijedna osoba, ti si vrijedna osoba;
• asertivna osoba poštuje mišljenja i stavove drugih, ali se ne mora nužno slagati s njima; asertivna osoba čuva svoje dostojanstvo u situacijama kada postoji opasnost da bude izmanipulirana, zloupotrijebljena ili iskorištena.

Danas prevladava mišljenje da asertivnost može biti prihvaćena kao obrazac ponašanja kojim može spriječiti problematične odnose u komunikaciji te kao instrument za iniciranje i održavanje društveno podržavajućih odnosa. Također, neki autori definiraju asertivno ponašanje kao socijalno adekvatno verbalno i motorno izražavanje bilo koje emocije umjesto anksioznosti. Prema njima asertivnost obuhvaća više kategorija emocionalnog ponašanja, a najbliža je kategoriji suprotstavljajućeg ponašanja, to jest osoba izražava svoje potrebe ili nesuglasnost na socijalno adekvatan način.

Osnovni elementi asertivnog ponašanja su:

• jasno izražavanje ponašanja koje nas smeta;
• objašnjavanje razloga zbog kojih nas to ponašanje smeta;
• jasno izražavanje našeg zahtjeva.

Većina autora smatra da se asertivno ponašanje uči te da je situacijski specifično. Smatraju da se asertivnost, kao i svako drugo naučeno ponašanje, uči putem nagrade i kazne, kao i učenjem po modelu. Neki autori čak smatraju kako postoje iskrice urođene asertivnosti koje se javljaju oko druge godine života kada dijete uči reći „ne“, no s obzirom na to da je rijetko ohrabrena i potkrijepljena, često je i izgubljena. Asertivne vještine možete razviti tako da ste direktni, otvoreni i iskreni kod izražavanja vlastitih osjećaja, potreba i mišljenja; direktnim i čvrstim izražavanjem razumnih ciljeva ili namjera bez oklijevanja ili opravdavanja; ne smijete dopustiti drugima da vam nametnu svoje vrijednosti, ideje i vama neprihvatljive zahtjeve, a umjesto toga im trebate jasno i glasno reći što vi mislite, osjećate i želite; naučite reći „ne“ neprihvatljivim zahtjevima i pri tome ponudite objašnjenje, a ne ispričavajte se i ne izmišljajte isprike.

Rezultati istraživanja pokazuju da su muškarci generalno asertivniji nego žene. Spolne uloge su vezane za različite načine socijalizacije dječaka i djevojčica te sa spolnim stereotipima. Asertivnost, a ponekad i agresivno ponašanje dječaka se potkrepljuje, dok se isto ponašanje kod djevojčica najčešće sputava i oštro kritizira kao njima neprimjereno. Također, žene koje u istim prilikama kao i muškarci pokažu asertivno ponašanje procijenjene su manje inteligentnima i dopadljivima, a u odnosu na žene neasertivnog ponašanja, čak i manje fizički atraktivnima. S druge strane, asertivni muškarci procjenjuje se kao inteligentniji, obrazovaniji i socijalno vještiji od onih neasertivnih.

U nizu interpersonalnih situacija možemo postupati asertivno: asertivna osoba će iskreno, otvoreno i ljubazno zamoliti konobara da joj donese novu juhu, samo uz kratko objašnjenje da je prva juha hladna; otvoreno i bez okolišanja će reći svojim prijateljima s kojima često izlazi da će ovog vikenda izaći s drugim društvom; bez oklijevanja će priopćiti prijatelju da mu ne može pozajmiti novac jer ga planira potrošiti na nešto drugo.

U govoru možemo razlikovati TI PORUKE i JA PORUKE.

TI PORUKE su usmjerene na drugu osobu, govore o drugoj osobi, često etiketiraju drugu osobu po nekim njenim osobinama, dok nam korištenje JA PORUKA pomaže da ne idemo u napad već da asertivno komuniciramo što nas muči vezano uz ponašanje druge osobe i što želimo. JA PORUKE povećavaju mogućnost da nas druga osoba čuje u potpunosti te da želi surađivati.

Da bi bilo jasnije evo nekoliko primjera TI PORUKA: „ Ti nikad ne izneseš smeće kada te zamolim.“, „Ti si smotana, nije sport za tebe.“, „ Uvijek kasniš iako sam ti rekao da moraš doći na vrijeme!“, „Sramotiš me svojim glupostima pred učiteljicom, kako te nije sram?!“ „Kako baš ti uvijek slučajno nešto razbiješ?!“, „Zašto uvijek kasniš, što misliš da si neka faca pa da te ja stalno čekam?!“

JA PORUKA ima jasnu formu što nam pomaže da je relativno lako naučimo koristiti. Za početak moramo naučiti govoriti o sebi, a ne o drugoj osobi i preuzimati odgovornost za ono što mi želimo. To je asertivna komunikacija – jasno se zauzimamo za svoju potrebu bez ugrožavanja drugih.

Recimo na primjeru smeća, JA PORUKA bi mogla glasiti ovako: „Ljuta sam kad ne izneseš smeće kad si rekao da ćeš ga ti iznijeti zato što mi se onda čini kao da ne poštuješ naš dogovor ni mene. Stoga te lijepo molim da izneseš smeće i ubuduće poštuješ naš dogovor.“
Nadalje, treba razlikovati agresivan od asertivnog stila komunikacije, što ćemo detaljnije ilustrirati u sljedećem primjeru: Sestra stalno od vas traži neke usluge, tako da vam to već lagano počinje ići na živce. Nakon što ponovno nešto zatraži, vi ćete joj reći:

„Zar ti nemaš nikog drugog osim mene? Uostalom zašto sama to ne napraviš?“

„Dobro.“

„Volim ti ponekad pomoći, ali nije mi drago kad to tako često tražiš.“

Koji odgovor biste odabrali?

Odaberite odgovor c) asertivnu ili „ja“ poruku umjesto agresivne (a) ili neasertivne poruke (b).

Istraživanja konzistentno ukazuju na pozitivnu povezanost asertivnosti i samopoštovanja. Također, pokazalo se da asertivnije osobe u odnosu na pasivne i agresivne imaju razvijenu pozitivnu sliku o sebi te da se znaju izboriti za svoja prava. Nadalje, rezultati istraživanja asertivnosti na odraslima pokazuju da su osobe višeg samopoštovanja relativno zaštićenije od negativnih efekata stresa, dok rezultati istraživanja asertivnosti na djeci pokazuju da asertivnija djeca također imaju razvijenije vještine suočavanja sa stresom te bolje sposobnosti izražavanja naučenog sadržaja, kao i više samopoštovanja.

Rezultati istraživanja također ukazuju da nedostatak asertivnosti ima svoju afektivnu i anksioznu komponentu te da poremećaj asertivnosti zauzima položaj između anksioznosti i depresivnosti. Asertivnost je najprije proučavana u domeni anksioznih poremećaja, a istraživanja su pokazala kako je asertivni trening važan segment terapijskog procesa kada je u pitanju socijalna fobija, jer poboljšava interpersonalnu efikasnost takvih osoba, ali i snižava nivo anksioznosti. Asertivni trening dovodi i do značajne redukcije socijalne anksioznosti i u široj grupi pacijenata s anksioznim i depresivnim poremećajima.

U konačnici, asertivnost nam pruža priliku zadovoljiti svoje potrebe jer izražavamo vlastite stavove, mišljenja i osjećaje uvažavajući istovremeno svoja i tuđa prava. Zadovoljniji smo sobom jer se uspijevamo zauzeti za sebe i ono što radimo, a povećavamo i vlastitu efikasnost suočavanja s konfliktima i kritikom – asertivnost nam olakšava uspješno suočavanje s teškim odnosima/situacijama. Poboljšavamo sliku o sebi – potvrđujemo si vlastitu vrijednost i dostojanstvo uz istovremeno poštivanje vrijednosti i dostojanstva drugih. Možemo ostvariti iskrene i otvorene prijateljske, partnerske i radne odnose.

Test asertivnosti

• U restoranu ste naručili jelo. Konobar vam donosi staro i neukusno jelo. 

Kako ćete reagirati?

• Na sjednici dok govorite, nekoliko učitelja stalno priča. Oni to čine na svakoj sjednici ili predavanju. 

Kako ćete reagirati?

Prilagođeno prema: www.psychologytoday.com i www.mindtools.com