Mnogi su pozitivni učinci držanja ljubimaca: većina nas je svjesna uloge pasa u vođenju slijepih osoba, kao i policijskih pasa ili pasa spasioca. Ustanovljeno je kako milovanje mačke spušta krvni tlak, mnoge opušta gledanje riba, a prisutnost ljubimca pomaže povučenijoj djeci da se otvore prema vanjskom svijetu (Sinojia, 2014.).

Također, važno je spomenuti kako posjedovanje kućnih ljubimaca nije podjednako uobičajeno u svim dijelovima svijeta, što nas navodi ka zaključku da su percepcija i stavovi prema kućnim ljubimcima dijelom i kulturalno uvjetovani. Samim time može se zaključiti kako u Hrvatskoj većinom gajimo pozitivne emocije spram životinja kao kućnih ljubimaca čemu u prilog idu i brojke. Neslužbene procjene govore kako 61% kućanstava u Hrvatskoj posjeduje kućnog ljubimca, a u području sjeverne Hrvatske čak 76% stanovništva koegzistira s nekim kućnim ljubimcem.

Mnogi vlasnici izjavljuju da se uz ljubimce jednostavno osjećaju bolje, da imaju društvo kad su usamljeni i da su prihvaćeni onakvima kakvi zapravo jesu. Većina obitelji posebno značajnim ističe ulogu ljubimaca u teškim trenucima poput bolesti ili smrti u obitelji. Podaci nekoliko američkih studija govore kako preko 90% vlasnika kućnih ljubimaca smatra svoje ljubimce važnim članovima obitelji, najboljim prijateljima, zamjenskom djecom i zaštitnicima te većina navodi kako su uz svoje životinje smireniji, sretniji te se osjećaju sposobnijima u nošenju s različitim stresnim situacijama u životu.

Rezultati raznih istraživanja su pokazali kako su osnovnoškolska djeca koja imaju psa više empatična i prosocijalno orijentirana u odnosu na djecu koja nemaju kućnog ljubimca, dok su oni privrženiji ljubimcima procijenili svoju obiteljsku klimu značajno pozitivnijom jer se djeca o ljubimcima obično brinu sa svojim roditeljima što naknadno utječe i na razvoj osjećaja kompetentnosti. Djeca s kućnim ljubimcima znaju pokazivati značajno višu razinu autonomije (u odnosu s roditeljima), bolje mišljenje o sebi (samopoimanje) i samopoštovanje. Privrženost djece i ljubimaca može utjecati na vjerovanje kod djece da će ih ljubimci prihvaćati i voljeti bezuvjetno (čak i kada ih dijete naljuti) te im tako predstavljaju izvor bezuvjetne naklonosti. Život s ljubimcem može olakšati usvajanje jezika i povećati verbalne vještine, dijelom i radi toga jer ih životinja nikada ne osuđuje. Posjedovanje ljubimca pokazalo se povezano i s većom obiteljskom povezanošću jer obitelji nakon dolaska kućnog ljubimca obično provode više vremena zajedno. Djeca koja od malih nogu odrastaju u društvu ljubimaca postaju, u jednoj mjeri, odgovornije osobe jer su se naučili skrbiti za potrebe životinja koje to ne mogu same.

Neke studije sugeriraju kako stariji vlasnici kućnih ljubimaca značajno manje posjećuju liječnike, imaju manje zdravstvenih problema te im se čini kako su na neki način barem dijelom zaštićeni od negativnog utjecaja stresnih životnih događaja. Mačka je, primjerice, samostalna i pažljiva pa često pomaže ljudima koji pate od depresije i kronične boli jer djeluje umirujuće. Podaci govore kako ljudi koji pate od Alzheimerove bolesti, a žive s mačkom, imaju manje anksioznih epizoda.

Dokazano je da sama prisutnost životinje, posebno maženje, uvelike smanjuje krvni tlak i smiruje puls; simpatički živčani sustav manje je aktivan, pa tijelo otpušta manje hormona koji uzrokuju stres, kao što je adrenalin. To se, naravno, u puno manjoj mjeri odnosi na akvarijske ribice nego li na pse ili mačke. Statistike pokazuju kako se vlasnici ljubimaca u prosjeku manje razbolijevaju, imaju zdravije srce, aktivniji život i višu subjektivnu procjenu kvalitete života. Društvo ljubimca doprinosi dobrobiti i kod onih ljudi koji su emocionalno osjetljiviji, čije emocionalne potrebe nisu adekvatno zadovoljene i/ili onih koji prolaze kroz teža razdoblja u svojim životima. Također, ljudi koji žive sami, ali imaju kućnog ljubimca, ne samo da se osjećaju manje usamljeno, nego i lakše sklapaju nova prijateljstva jer ljubimci često služe za „probijanje leda“ u komunikaciji i olakšavaju socijalne kontakte.

Područje mentalnog zdravlja često zanemaruje jedinstven odnos koji ljudi imaju sa svojim kućnim ljubimcima i često propagira opće prihvaćenu pretpostavku kako je snažna povezanost s ljubimcem zapravo nesposobnost osobe da oformi zdravi odnos s drugom osobom. Moguće je kako ljubimci na poseban način pomažu u zadovoljenju niza emocionalnih potreba, u nekim slučajevima zamjenjujući manjak veza privrženosti s ljudima, a u drugima proširujući raspon veza i socijalnih kontakata koji doprinose općem životnom zadovoljstvu te pružaju osjećaj ugode i potpore u težim trenucima.