Naslovnica uredništvo
 

Intervju
 
Tema broja
 
Čuvari zdravlja
 
Aktivno i zdravo starenje
 
Zdravstvena ekologija
 
Farmakoterapija
 
Građanske inicijative
 
Škola i zdravlje
 
Brojke govore
 
Feljton
 
 
  Vezani sadržaji: Europa bez granica  

pacijenT

Rubrika „Pacijent“, namijenjena je građanima, kao vodič kroz labirint zakona i propisa na kojima se temelji zdravstveni sustav Republike Hrvatske.

SEKUNDARNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA

 

Alen Bijelić


Sekundarnu zdravstvenu zaštitu definira Pravilnik o standardima i normativima prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 43/10., 71/10., 78/10., 88/10., 1/11., 6/11., 50/11., 54/11. i 61/11.) kao zaštitu koju provode klinički bolnički centri, kliničke bolnice, klinike, opće bolnice, specijalne bolnice i poliklinike, ugovorni privatni zdravstveni radnici specijalisti te zdravstvene ustanove i privatni zdravstveni radnici više i srednje stručne spreme koji obavljaju djelatnosti fizikalne terapije u kući bolesnika koji su u mreži i, iznimno, domovi zdravlja u skladu s odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Navedeni Pravilnik također govori i o tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti koju provode državni zdravstveni zavodi, klinike, kliničke bolnice i klinički bolnički centri koji su u mreži.

Za sekundarnu zdravstvenu zaštitu važan je i Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09., 16/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11.), poglavito čl. 34 i čl. 44. Čl. 34. navodi da specijalističko-konzilijarnu zaštitu osigurana osoba ostvaruje u najbližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod najbližeg ugovornog zdravstvenog radnika prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta i to na osnovi uputnice koju izdaje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite:

a) obiteljske (opće) medicine

b) dentalne medicine

c) pedijatar d) ginekolog

O potrebi upućivanja na specijalitičke, djagnostičke ili terapijske postupke odlučuju i doktor specijalist školske medicine, doktor specijalist epidemiolog, odnosno doktor specijalist javnog zdravstva.

Izabrani doktor dužan je na uputnici navesti naziv specijalista te uz uputnicu priložiti povijest bolesti i sve nalaze do tada obavljenih specijalističkih pregleda, terapijskih ili dijagnostičkih postupaka. Uputnica ima obilježje narudžbe za izvršenje pregleda. Uputnica vrijedi 30 dana od dana izdavanja, a pacijent je dužan u tom roku javiti se ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ugovornom zdravstvenom radniku privatne prakse zbog narudžbe na pregled.

Ugovorna ustanova ili ugovorni zdravstveni radnik privatne prakse iz čl. 34. dužan je pacijenta primiti odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana kad im se pacijent s uputnicom izabranog doktora javio.

Ako je na osnovi provedenog pregleda doktor specijalist utvrdio potrebu za daljnjom specijalističko- konzilijarnom obradom, pacijent ima pravo na specijalističko-konzilijarnu zaštitu koja se može ostvariti na temelju uputnice koju izdaje specijalist koji je utvrdio potrebu za takvom obradom. Protekom roka od 60 dana od dana izdavanja specijalističke uputnice pacijent ima pravo na izdavanje uputnice iz čl. 34. Pravilnika (pod uvjetom da mu nije osigurana zdravstvena zaštita).

Nakon obavljanja specijalističkog pregleda doktor specijalist dužan je dostaviti (neposredno ili putem pacijenta) nalaz i mišljenje o zdravstvenom stanju s daljnjim uputama za liječenje. Nakon što dobije nalaze, osigurana osoba dužna je javiti se izabranom doktoru s nalazom odmah, a najkasnije u roku tri dana.

Nadalje, Pravilnik govori o bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Osigurana osoba takvu zaštitu ostvaruje u ugovornim bolničkim ustanovama za liječenje bolesnika oboljelih od akutnih, subakutnih i kroničnih bolesti na osnovi izdane uputnice za bolničko liječenje koju osiguranoj osobi izdaje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite ili doktor u službi hitne medicine. Iznimno, osigurana osoba može ostvariti bolničku zaštitu bez uputnice u slučaju pružanja hitne medicinske pomoći. Bolničko liječenje se obavlja, u pravilu, u najbližoj ugovornoj bolničkoj ustanovi prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta.

Izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite dužan je na uputnici za bolničko liječenje navesti naziv djelatnosti zdravstvene zaštite koja se traži te uz uputnicu priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Uputnica vrijedi 30 dana od dana izdavanja, a pacijent je dužan javiti se ugovornoj zdravstvenoj ustanovi u tom roku. Bolničko liječenje osiguranih osoba koje boluju od kroničnih bolesti provodi se u ugovornim specijalnim bolnicama za liječenje: duševnih bolesti, plućnih bolesti, djece s trajnim psihofizičkim smetanjama te fizikalnom medicinom i medicinskom rehabilitacijom.

U ovom radu donosimo i prikaz medicinskih usluga koje su sadržane u obveznom zdravstvenom osiguranju, uzevši u obzir da se ta materija mjenjala te ju uređuje novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13., 137/13.).

Prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčanu naknadu. U čl. 18. Zakon taksativno navodi što čini pravo na zdravstvenu zaštitu, a to su:

1. cjelokupnu zdravstvenu zaštitu djece do navršene 18. godine života,

2. preventivnu i specifičnu zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata,

3. preventivnu zdravstvenu zaštitu žena,

4. zdravstvenu zaštitu žena u vezi s praćenjem trudnoće i poroda,

5. preventivnu zdravstvenu zaštitu osoba starijih od 65 godina,

6. cjelokupno liječenje zloćudnih bolesti,

7. cjelokupno liječenje koje je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti,

8. kućne posjete i kućno liječenje,

9. patronažnu zdravstvenu zaštitu,

10. sanitetski prijevoz za posebne kategorije bolesnika, sukladno pravilniku ministra nadležnog za zdravlje,

11. lijekove s osnovne liste lijekova Zavoda propisane na recept.

Osigurane osobe obvezne su sudjelovati u troškovima zdravstvene zaštite u visini od 20% pune cijene zdravstvene zaštite za sljedeće zdravstvene usluge (a koji iznos ne može biti manji od postotaka proračunske osnovice) :

1. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, uključujući dnevnu bolnicu i kirurške zahvate u dnevnoj bolnici, osim ambulantne fizikalne medicine i rehabilitacije – 0,75% proračunske osnovice,

2. specijalističku dijagnostiku koja nije na razini primarne zdravstvene zaštite – 1,50% proračunske osnovice,

3. ortopedska i druga pomagala utvrđena osnovnom listom ortopedskih i drugih pomagala – 1,50% proračunske osnovice,

4. specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu u ambulantnoj fizikalnoj medicini i rehabilitaciji i za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u kući – 0,75% proračunske osnovice po danu,

5. liječenje u drugim državama članicama i trećim državama sukladno propisima Europske unije, međunarodnom ugovoru, Direktivi 2011/24/EU, ovom Zakonu i općem aktu Zavoda ako propisima Europske unije, odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno,

6. troškove bolničke zdravstvene zaštite – 3,01% proračunske osnovice po danu,

7. dentalna pomagala utvrđena osnovnom listom dentalnih pomagala za odrasle osobe od 18 do 65 godina starosti – 30,07% proračunske osnovice,

8. dentalna pomagala utvrđena osnovnom listom dentalnih pomagala za odrasle osobe starije od 65 godina – 15,03% proračunske osnovice.

Nadalje, osigurane osobe obvezne su sudjelovati u visini od 0,30% proračunske osnovice za:

1. zdravstvenu zaštitu pruženu kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite: obiteljske (opće) medicine, ginekologije i dentalne medicine, sukladno općem aktu Zavoda,

2. izdavanje lijeka po receptu.

Druga je sastavnica prava iz obveznog osiguranja pravo na novčanu naknadu. Zakon u čl. 36. i 37. navodi koje novčane naknade postoje u sustavu obveznog osiguranja i u čl. 38. - čl. 71. detaljnije uređuje uvjete za stjecanje prava na pojedine naknade. Čl. 36. taksativno navodi naknadu plaće, naknadu za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja i dr. Važno je napomenuti da su sve naknade iz čl. 36. izuzete iz ovrhe. Čl. 37. uređuje naknade za slučaj priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti i tu govori o naknadi plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću, naknadi za troškove prijevoza u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja koja je posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti i naknadi za troškove pogreba u slučaju smrti osigurane osobe, ako je smrt neposredna posljedica priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti. U istome se članku navodi i koje sve skupine osiguranika mogu steći pravo na naknade iz ovoga stavka.


  Vezani sadržaji: Europa bez granica  
© 2014 Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” www.stampar.hr