Respiratorne infekcije najčešća su bolest zbog koje se pacijenti javljaju liječniku. Prema statističkim podacima, respiratorne infekcije su povod za oko 2,5 milijuna posjeta liječniku u Hrvatskoj! Također se smatra da odrasla osoba u prosjeku 3 puta godišnje ima neki respiratorni infekt, a djeca i češće. Procjenjuje se da su u više od 85% slučajeva uzročnici respiratornih infekcija virusi! Antimikrobne lijekove ne treba propisivati kod virusnih infekcija jer su nedjelotvorni, a mogu doprinijeti razvoju otpornosti bakterija pa onda kada su zaista potrebni, terapija može biti neučinkovita. Unatoč tome, procjenjuje se da se oko dvije trećine peroralnih antimikrobnih lijekova propisuje baš bolesnicima s respiratornim infekcijama, što govori o nedovoljnoj kritičnosti liječnika i pacijenata. Takva se praksa opravdava strahom od mogućih komplikacija, odnosno bakterijskom infekcijom koja će zbog smanjenog imuniteta tijekom virusne infekcije „sigurno napasti“ pacijenta. Taj stav nije opravdan kod pacijenata s normalnom funkcijom imunološkog sustava. Stoga je važno objasniti klinički tijek virusne infekcije, pozvati pacijenta na strpljivost i kontrolu. Postoje jasni kriteriji kada je opravdana empirijska primjena kemoprofilakse o čemu će kasnije biti riječ. Najčešće infekcije gornjih dišnih putova su obična prehlada, febrilni respiratorni katar i influenca (gripa) koje treba liječiti simptomatski, a ne antimikrobnim lijekovima. U simptomatsko liječenje se ubraja unos tekućine, odmor, snižavanje tjelesne temperature (kad je povišena) higijena gornjih dišnih putova.

TABLICA 1. Pregled bolesti prema uzročnicima

Primjena antibiotika u svrhu sprečavanja bakterijske superinfekcije pokazala se učinkovitom u svega 1-2% pacijenata pa je redovito propisivanje antibiotika štetno, razvija se otpornost bakterija i nepotrebno se troše financijska sredstva.

Obična prehlada je najčešća od svih virusnih infekcija gornjeg respiratornog trakta. Posebno je česta u hladnijim razdobljima godine. Veliki broj raznih virusa može uzrokovati infekciju, a imunitet nakon preboljele bolesti je nepotpun pa su česte infekcije istim tipom virusa. Predisponirajući faktori mogu biti različiti, poput emocionalnog stresa, pretjeranog umora, sredine menstrualnog ciklusa. U osnovi kliničke slike je kataralna upala sluznice zahvaćenih dišnih organa koja je posljedica razmnožavanja virusa.

Bolest počinje naglo, nakon kratke inkubacije (1 - 3 dana), s nelagodom u grlu, osjećajem punoće u nosu, kihanjem i sekrecijom iz nosa. Za bolest je karakteristična normalna ili tek neznatno povišena tjelesna temperatura. Simptomi upale ždrijela, grkljana i donjih dijelova respiratornog trakta variraju u svojoj izraženosti od osobe do osobe, ali ovise i o virulenciji uzročnika.

Nazalna sekrecija je u početku bolesti vodenasta, ali već nakon 2 do 3 dana postaje mukozna do gnojna, zbog prisutnosti leukocita u sekretu. Produktivni kašalj može se protezati u drugi tjedan bolesti.

Obična prehlada se može zakomplicirati sekundarnom bakterijskom infekcijom. Tek je tada indicirana antimikrobna terapija! Moguće su bakterijske superinfekcije srednjeg uha (otitis media), dušnika i bronha ili paranazalnih sinusa.

U većini slučajeva bolest prolazi za 4 do 10 dana uz potpuno ozdravljenje, ukoliko nije bilo komplikacija koje produžuju trajanje bolesti.

Febrilni respiratorni katar i gripa imaju sličan početak, ali uz bitno višu tjelesnu temperaturu.

Kada je antibiotska profilaksa opravdana?

Kod bolesnika s povećanom osjetljivošću. Kada se radi o bolestima respiratornog sustava to se odnosi na bolesnike koji imaju funkcionalne ili anatomske abnormalnosti respiratornog trakta, kao što su kronična opstruktivna plućna bolest ili bronhiektazije ili one koje često imaju akutni bronhitis.

To je recidivirajuća (ponavljajuća) bakterijska infekcija često izazvana akutnom virusnom infekcijom, a može dovesti i do respiratorne dekompenzacije. Najčešći bakterijski uzročnici akutnih egzacerbacija bronhitisa su H. influenzae i pneumokoki.

Antibiotici se daju kod kronične opstruktivne plućne bolesti u sljedećim slučajevima: kao profilaksa u bolesnika s čestim recidivima kroničnog bronhitisa, terapija akutnih epizoda bronhitisa ili terapija teških egzacerbacija kronične opstruktivne plućne bolesti. Mada nema sigurnih dokaza da antibiotska profilaksa pomaže bolesnicima s kroničnom opstruktivnom bolešću, ipak bolesnici s akutnim egzacerbacijama kroničnog bronhitisa s promjenama u količini i svojstvima sputuma dobro reagiraju na terapiju antibioticima.

Zaključak

Većina akutnih respiratornih infekcija je posljedica virusa. Kod virusnih infekcija liječenje je simptomatsko. Primjena antimikrobne profilakse je opravdana samo kod osoba s povećanom osjetljivošću (npr. Kronična respiratorna opstruktivna bolest). Nepotrebno propisivanje peroralnih antibiotika ima štetne posljedice, kao što je razvoj otpornih sojeva bakterija.