Medicinski i nutricionistički stručnjaci procjenjuju da oko 30% djevojaka i mladića u Hrvatskoj ima neki oblik poremećaja hranjenja. Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i percepcija vlastitog tijela u adolescenciji jedan su od važnih razloga pojave poremećaja u prehrani čije se posljedice mogu očitovati i u odrasloj dobi. Anoreksiju ili bulimiju ima 2-3% (i to 90% djevojaka i oko 10% mladića), a samo 30% onih koji imaju takav poremećaj zatraži stručnu pomoć. Teško ih je prepoznati i dijagnosticirati stoga je izuzetno važno informirati mlade te što ranije reagirati već na pojavu prvih simptoma poremećaja hranjenja.
Mnoge mlade osobe imaju nisko samopoštovanje, što posljedično dovodi do sklonosti donošenju odluka prema potrebama i standardima drugih, odnosno društva općenito. Usko je povezano i s nastankom poremećaja hranjenja, depresijom, maloljetničkom delikvencijom, samoozljeđivanjem, na žalost u ekstremnim situacijama i samoubojstvom. Samopoštovanje predstavlja procjenu pojma o sebi, adolescenti se propituju: Jesam li vrijedna/an kao osoba? Prihvaćam li sebe? Koliko sam uspješna/an u onome što mi je važno? Koliko sam sposobna/an? Znatno nižu razinu samopoštovanja tijekom adolescencije imaju djevojke u odnosu na mladiće. Djevojke osjećaju veći pritisak kada se radi o tjelesnom izgledu, to je vrijeme prvih ljubavi i izlazaka kada je fizički izgled najviše od svih karakteristika povezan s razinom samopoštovanja. Mediji prikazivanjem manekenki i modela otežavaju mladima prihvaćanje pozitivnih osjećaja o samima sebi stvarajući često nerealistična očekivanja i standarde u odnosu na vlastiti izgled, te nameću mit "lijepo je ujedno i dobro". Adolescencija je burno razdoblje za mlade, ali i njihove obitelji. Važan čimbenik u razvoju samopoštovanja je i socioekonomski status. U pravilu višu razinu samopoštovanja imaju adolescenti iz obitelji srednjih i viših slojeva u odnosu na siromašnije vršnjake. Mladima čiji roditelji raspolažu s više materijalnih sredstava dostupnije je kvalitetnije obrazovanje, veće su mogućnosti razvijanja interesa i talenata u sportu, glazbi, likovnosti. Ne manje važan utjecaj na prihvaćenost u društvu vršnjaka su statusni simboli poput markirane odjeće, najnovijih mobitela, tableta, gadgeta. Pojam o sebi, način na koji pojedinac doživljava sebe povezan je s percepcijom drugih osoba, situacija i pogleda na svijet Ukoliko im roditelji nisu u mogućnosti priuštiti neke luskuze mogu se osjećati isključenima ili manje vrijednima. Značajan prediktor samopoštovanja je i osjećaj sposobnosti, kompetencije, posebno kada se radi o situacijama u kojima se nalazi i područjima koja su važna adolescentima ili osobi iz okoline koja im je važna.
S jedne strane roditelji naglašavaju uspjeh u školi, dok su vršnjacima bitnije socijalne kompetencije i fizički izgled. Međutim, učestalo kritiziranje mladih od strane roditelja ili drugih autoriteta može naštetiti samopoštovanju adolescenta. Ukazivanje na pogreške i iznošenje kritike neizbježan su dio odgojnog procesa, ali je potrebno potkrijepiti ih prijedlozima drugačijih načina ponašanja, uz pohvale uspjeha u područjima koja su adolescentima važna. Najsigurniji način stvaranja visokog samopoštovanja su roditelji koji i sami imaju visoko samopoštovanje te predstavljaju model svojoj djeci. Roditelji koji jasno iskazuju povjerenje u djetetovu dobrotu i sposobnosti, odgajaju ih s ljubavlju i poštovanjem, postavljaju im razumna pravila i očekivanja te su u svojim postupcima dosljedni.
Anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje
Poremećaje hranjenja teško je dijagnosticirati, udruženi su s narušenim samopouzdanjem, gubitkom osjećaja samokontrole, promjenama raspoloženja, depresijom, nesposobnošću podnošenja frustracija. Poremećaji hranjenja javljaju se u ranom djetinjstvu ili adolescenciji, a najugroženija populacija su djevojke u dobi od 14 do 17 godina. To je razdoblje kada se tijelo intenzivno mijenja pa je bijeg u poremećaj hranjenja pokušaj da se izbjegnu nagle promjene ili/i namjera da se negiraju preteški socijalni zahtjevi postavljeni pred mladu osobu. Strah od prevelike tjelesne težine nastoji se kontrolirati odbijanjem hrane ili se kompulzivnim prejedanjem nastoje suzbiti snažni osjećaji nesigurnosti i uznemirenosti. Na žalost, javlja se i sklonost samoozljeđivanju jer fizička bol skreće pažnju od duševne boli koju osjećaju. Najčešći poremećaji hranjenja su anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje, koji ujedno čine i tri osnovna tipa poremećaja, ali je važno spomenuti nespecifične oblike poremećaja hranjenja koji također predstavljaju ozbiljan problem. Uz traženje psihološke pomoći važno je obratiti se i liječniku jer su brojne negativne posljedice poremećaja hranjenja opasne za tjelesno zdravlje.
Promicanjem zdravih životnih izbora među djecom i mladima s ciljem pružanja podrške oboljelima od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima bavi se Centar za poremećaje hranjenja BEA. Centar provodi preventivne programe, edukaciju javnosti te povezuje stručnjake iz Hrvatske i inozemstva u stvaranju što kvalitetnijeg sustava prevencije i liječenja oboljelih od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja hranjenja (uključivo emocionalno prejedanje).
Centar organizira stručne tribine na kojima razmjenjuju znanja i iskustva stručnjaci različitih terapijskih pristupa u liječenju poremećaja hranjenja i podizanju razine znanja sudionika čime bi se u konačnici pružila kvalitetnija skrb oboljelima u našoj zemlji, a pravovremenim prepoznavanjem i pravilnim pristupom u liječenju smanjila mogućnost nastanka dugoročnih posljedica na fizičko i psihičko zdravlje oboljelih od anoreksije, bulimije i nespecifičnog poremećaja prehrane. Centar BEA je nastavak dosadašnjeg višegodišnjeg rada stručnjaka kroz grupe podrške, savjetovanje, preventivni program "Tko je to u ogledalu?", izradu Strategijskih smjernica za unapređenje prevencije i liječenja poremećaja hranjenja u RH, te sudjelovanja članova u akcijama u zajednici (projekti "Djevojački dnevnik" i "Budi svoj TIJELOhranitelj" Udruge PET PLUS).
U sklopu Centra za poremećaje hranjenja BEA djeluje Savjetovalište u kojem se pruža psihosocijalna podrška oboljelima i njihovim obiteljima. U rad savjetovališta mogu se uključiti djevojke i mladići koji nisu sigurni imaju li anoreksiju, bulimiju ili kompluzivno prejedanje jer pravoremena rana intervencija osobama s početnim simptomima daje najizglednije rezultate i mogućnost ozdravljenja.U Savjetovalištu se mogu dobiti informacije kome se mogu obratiti kao i koji su oblici zdravstvene i psihoterapijske pomoći dostupni u njihovoj sredini. Pomoć pružaju psihologinje, socijalni radnici i psihoterapeuti. Centar organizira i grupe podrške za oboljele od bulimije i kompulzivnog prejedanja koje funkcioniraju kao dopuna psihoterapijskom radu, a na kojima se radi na izražavanju emocija i iskustava, osnaživanju, jačanju samopouzdanja te se obrađuju različite teme važne oboljelima od poremećaja hranjenja. "Rad na sebi" podrazumijeva razumijevanje vlastitih odnosa emocija, misli i ponašanja u odnosu na druge osobe uz primjenu temeljnih postulata kognitivno-bihevioralne terapije. Uz sudjelovanje u radu grupe važno je pohađanje individualne ili grupne psihoterapije.
Ukoliko imate problema u odnosu prema hrani i svome tijelu ili poznajete osobu kojoj je potrebna pomoć javite se na info@centarbea.hr ili više informacija potražite na www.centarbea.hr. Stoga je važno upozoriti javnost na rastuće probleme poremećaja hranjenja, kao i na potrebu za primarnom prevencijom ovih poremećaja. Za realizaciju toga, potrebna je koordinacija zdravstvenog i obrazovnog sustava te potpora društvene zajednice i medija.
Svjetski tjedan skretanja pažnje na poremećaje prehrane
Svake godine Centar za poremećaje hranjenja BEA aktivno se uključuje u obilježavanje Svjetskog tjedna skretanja pažnje na poremećaje prehrane posljednjeg tjedna u veljači s namjerom podizanja svijesti o problemima poremećaja prehrane. Cilj je upozoriti javnost na raširenost poremećaja hranjenja među adolescenticama i mladim ženama (i sve češće među muškarcima). Procjenjuje se da u Hrvatskoj od poremećaja hranjenja boluje od 35.000-45.000 osoba, no oni su često neprepoznati i oboljeli ostaju izvan sustava liječenja. Poremećaje hranjenja nazivaju još i "tajnom bolesti" pošto oboljeli vrlo rijetko traže pomoć. Taj podatak je još alarmantniji kada znamo da neliječena anoreksija ima najviši postotak smrtnosti od svih mentalnih oboljenja.
Povodom Svjetskog tjedna skretanja pažnje na poremećaje hranjenja Centar za poremećaje hranjenja BEA organizira u petak 28. veljače 2014.g. stručnu tribinu "Psihoterapija u liječenju poremećaja hranjenja: gestalt i transakcijska analiza" u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" i Društvom gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, a pod pokroviteljstvom Ureda za zdravstvo Grada Zagreba. Tribina je namijenjena stručnjacima koji se bave ili se žele baviti psihoterapijskim radom s oboljelima od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima (psihijatrima, psiholozima i psihoterapeutima), te svima ostalima zainteresiranima za ovo područje.
Važno je upozoriti javnost na rastuće probleme poremećaja hranjenja, kao i na potrebu za primarnom prevencijom ovih poremećaja. Za realizaciju toga, potrebna je koordinacija zdravstvenog i obrazovnog sustava te potpora društvene zajednice i medija. |