TEMA BROJA

PREHLADA:
ČINJENICE O AKUTNIM INFEKCIJAMA GORNJEG DIŠNOG SUSTAVA

Mr. sc. Peter Senji, dr. med., spec. kliničke mikrobiologije
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Pod infekcijama gornjeg dišnog sustava (GDS) podrazumijevamo bolesti uzrokovane mikroorganizmima, prije svega virusima i bakterijama, dok su drugi uzročnici (kao gljivice) rijetki i u praksi zanemarivi. Po kliničkoj slici su akutne infekcije GDS-a slične nizu bolesti nezarazne prirode, poput alergijskih, podražajnih (različite prašine i plinovi), autoimunih, ali i naglo nastalim tumorskim oboljenjima.

Simptomi infekcija GDS-a se dijele na opće i specifične. Opći su simptomi infekcija GDS-a brzo, često naglo nastala povišena temperatura (ponekad bolesnik može navesti ne samo dan, nego i sat početka bolesti!), glavobolje neodređene lokalizacije, znojenje, malaksalost, gubitak teka i ne razlikuju se od simptoma bolesti (infekcija) drugih organskih sustava. Specifični su simptomi lokalizirana bolnost (ždrijela, srednjeg uha, jednostrana bol čela ili bol u području korijena gornjih zuba), crvenilo očiju, sekrecija iz nosa i otežano disanje kroz nos, otežano-bolno gutanje, povećani i bolni limfni čvorovi, kašalj, kihanje, promuklost, kao i manja krvarenja (kod ispuhivanja nosa u sekretu se može pojaviti sukrvica). U pravilu su virusne infekcije GDS-a dobroćudne bolesti kod kojih se glavnina simptoma povlači u roku od tjedan do dva, čak i kod neliječenih bolesnika, dok bakterijske infekcije uzrokuju nešto teže, a ponekad i izrazito teške bolesti.

Kod infekcija GDS-a se ističe činjenica da su to najčešće zarazne bolesti u ljudi. Djeca koja još nisu stekla imunitet imaju prehlade pet do šest puta godišnje pa čak i do deset puta. Ulaskom u školski kolektiv djeca ih mogu imati i više od deset puta godišnje. Svaka infekcija stimulira imunitet na virus koji je uzrokovao prehladu. Međutim, pri ovome se javljaju dva problema. Prvo, imunitet je specifičan za soj virusa koji je uzrokovao prehladu, a budući je ukupan broj virusa koji uzrokuju ovu bolest veći od sto, za razvoj imuniteta protiv svih njih bi bio potreban isti broj prehlada. S druge pak strane, imunitet je ograničenog trajanja te je nakon nekoliko godina moguće dobiti prehladu virusom od kojeg se već bolovalo u prošlosti. Ovo objašnjava pojavu da su ljudi svih životnih dobi podložni ovim infekcijama te čak i inače zdrave osobe odrasle dobi mogu imati prehladu dva do pet puta godišnje, a roditelji (kao i članovi uže obitelji) zbog bliskog kontakta s djecom i češće.

Virusne infekcije GDS-a mogu imati i komplikacije. U djece je najvažnija komplikacija akutna upala srednjeg uha (AOM = acute otitis media). AOM nastaje naglo i u početku je virusna infekcija, no bakterije iz područja GDS-a mogu prodrijeti u srednje uho i uzrokovati bakterijski sinusitis. Upala srednjeg uha je česta bolest u djece do tri godine te se smatra da se u toj dobi javlja čak u tri četvrtine djece, dok je u odrasloj životnoj dobi rjeđa. Virusni AOM se liječi simptomatski, dok se bakterijski liječi antibioticima. Razlikovati, međutim, virusni od bakterijskog AOM-a nije uvijek lako te je ovo bolest zbog koje se djeci prepisuje najviše antibiotika. Odluka o tome dati ili ne djetetu koje ima znakove AOM-a je u rukama pedijatra koji odluku donosi na bazi simptoma i objektivnih znakova. Laboratorijska dijagnostika – misli se na mikrobiološku – pri tome igra vrlo ograničenu ulogu, a nalaz bakterija (najčešće Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis) u nazofarinksu („bris nosa“) vrlo je teško tumačiti budući se ove bakterije nalaze i kod visokog postotka zdrave djece. Vjeruje se da veliki broj djece nepotrebno prima antibiotike nakon što liječnici popuste pod pritiskom zabrinutih roditelja.

Sinusitis je druga važna komplikacija akutne infekcije GDS-a. Javlja se približno u 0,5% infekcija GDS-a kod odraslih, a čak u pet do deset posto kod djece nakon što se formiraju sinusi. Kao i kod AOM-a, uzročnici su virusi, ali akutni virusni sinusitis može prijeći u akutni bakterijski sinusitis. Ovaj potonji se obično liječi antibioticima, no razlikovanje dva oblika sinusitisa često nije lako i zahtijeva znanje liječnika. Uzročnici su identični kao kod AOM-a.

Infekcije GDS-a se u narodu zovu „prehlada“, premda izlaganje hladnoći u njihovom nastanku nema nikakvu ulogu. Veza „prehlade“ i hladnoće je samo u tome da se ove bolesti češće javljaju u hladnijim mjesecima, no učinak je hladnoće posredan i infekcija nastaje isključivo nakon što čovjek dođe u kontakt s mikroorganizmima pa makar i u najtoplijim mjesecima. Ulazak novog soja mikroorganizma u neku populaciju izaziva manje ili više eksplozivno širenje infekcije (epidemija), što traje dok dovoljan broj ljudi ne stekne imunitet na taj mikroorganizam. Nakon toga se epidemija spontano gasi, sve dok u populaciju ne stigne nova skupina ljudi koji još nisu bili u kontaktu s tim mikroorganizmom ili dok u populaciju ljudi ne stigne novi mikroorganizam. Da je tome tako, poznato je već skoro jedno stoljeće. Naime, zapaženo je još tada na otočju Svalbard (na pola puta između sjevernog kraja Norveške i sjevernog pola), gdje je u uvjetima ekstremne hladnoće i snijega stanovništvo mjesecima bilo odsječeno od ostatka svijeta. Sve dok je otočje bilo izolirano, nitko nije imao „prehladu“ – sve dok ne bi stigli prvi proljetni brodovi i mornari donijeli sa sobom neki od virusa kojim stanovništvo nije bilo prokuženo. A tada bi eksplodirala epidemija hunjavice, kihanja, kašlja, crvenih očiju!

Također, „prehladu“ ne uzrokuju niti hladni napitci niti sladoled! Hladna hrana i pića mogu nadražiti sluznicu ždrijela, ali bez mikroorganizama nema ni infekcije. Ljudi se (a pogotovu djeca!) zbog hladnoće više zadržavaju u zatvorenim prostorima te dolazi do određene „prenapučenosti“. Uostalom, poznato je da se infekcije GDS-a najlakše šire u ustanovama za djecu (jaslice, vrtići, škole) te na mjestima na kojima se ljudi nalaze u većem broju (povremeno ili stalno) poput vojarni, internata, kino i kazališnih dvorana ili zatvora. Djeca su posebno osjetljiva na infekcije GDS-a. Organizam, naime, tijekom života opetovanim uzročnicima stječe otpornost (imunost) na mikroorganizme koji su uzrokovali infekciju. Ta se stečena otpornost tijekom života „taloži“ te su odrasle osobe rane zrele životne dobi najotpornije na prehlade.

Veći broj osoba u zatvorenom prostoru znači i bliži kontakt i izloženost česticama izbačenim kašljanjem i kihanjem. Dodamo li tome zagađenost prstiju nosnim sekretom, dodatni i vrlo važan je faktor prijenosa infekcije s jedne osobe na drugu putem nedovoljno (o)pranih ruku. Zapravo, ljude treba educirati da kod kihanja i kašlja tijekom prehlade (ali i inače!) koriste jednokratne (papirnate) maramice koje se nakon upotrebe odbacuju u komunalni otpad, a ruke se operu ugodno toplom tekućom vodom i (uvijek dati prednost!) tekućim sapunom. Pranje ruku treba trajati najmanje dvadeset sekundi, uz nastanak obilne pjene. Nakon pranja, ruke treba obrisati suhim ručnikom (po mogućnosti papirnatim za jednokratnu upotrebu). U slučaju da bolesnik nema papirnate maramice, kihati i kašljati treba u rukav, a ne u šaku (pogotovu ne u dlan!).

Infekcija GDS-a može biti, kako je rečeno, virusna, bakterijska, ali i miješana. U slučaju miješane infekcije, virusna infekcija u pravilu prethodi bakterijskoj infekciji čiji nastanak vrlo često prati pogoršanje simptoma.

Činjenicu da bakterije uzrokuju manji dio infekcija GDS-a treba posebno istaknuti. Glavni je uzročnik grlobolje bakterija Streptococus pyogenes (poznat i kao beta-hemolitički streptokok grupe A) i ne treba ga nikako miješati s beta-hemolitičkim streptokokima drugih grupa, pogotovu ne grupe B i D. Prenosi se bliskim kontaktom s oboljelom osobom (vrlo rijetko indirektno, preko hrane ili predmeta opće upotrebe). Nerijetko se, međutim, nalazi i kod zdravih osoba (bez simptoma) i tada govorimo o kliconoštvu. Kliconoštvo Streptococus pyogenes je stanje, a ne bolest i stoga se ne treba liječiti. Izuzetak je slučaj kada se u užem krugu osoba poput obitelji ponavljaju grlobolje kada se uzročnik može pokušati eliminirati istovremenim liječenjem svih osoba koje žive u bliskoj zajednici.

Virusne infekcije GDS-a su najčešće zarazne bolesti u ljudi. Liječenje akutnih infekcija GDS-a je simptomatsko i uzročno. Simptomatska terapija se sastoji od:

• Snižavanja povišene tjelesne temperature i smanjivanja eventualne boli, što se postiže davanjem paracetamola ili drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova.
• Održavanja prohodnosti dišnih putova, a naročito otvora paranazalnih sinusa prema nosnoj šupljini i Eustahijeve tube. Primjenjuju se kapi za nos, vlaženje zraka u prostoriji, nazalni sprejevi sterilne fiziološke otopine koja se može nabaviti u vidu komercijalnih pripravaka.
• Oralni pripravci (tablete) koji poboljšavaju prohodnost dišnih putova tako što smanjuju prokrvljenost sluznice i stvaranje sekreta, kao što su antihistaminici, su kontraindicirani.

Uzročna terapija podrazumijeva primjenu lijekova koji djeluju na mikrobne uzročnike infekcije. Najčešće je indicirana njihova primjena kod bakterijske grlobolje i bakterijske upale srednjeg uha ili bakterijskog sinuitisa.

• Bakterijske infekcije se liječe antibioticima koji dobro prodiru na mjesto infekcije i imaju najmanje nuspojava. Odluku o tome da li treba dati antibiotik, kao i izbor antibiotika, donosi isključivo liječnik.
• Lijekovi koji djeluju na viruse (interferon nazalno, pleconaril) pokazuju stanovito djelovanje, no efikasnost im je ograničena, a nuspojave mogu nadmašiti korist te se u praksi ne primjenjuju.

Prevencija

Specifične mjere prevencije infekcija GDS-a podrazumijevaju stvaranje imuniteta primjenom cjepiva. Nažalost, ova je mjera kao mogućnost još uvijek u dalekoj budućnosti. Problem je s jedne strane u velikom broju virusnih uzročnika (više od stotinu) infekcija GDS-a te bi trebalo za svakog uzročnika stvoriti zasebno cjepivo, što čini kompliciranim i skupim proces proizvodnje. Također, bilo bi vjerojatno potrebno osobe koje se želi zaštititi cijepiti višekratno, a konačni učinak bi bio imunitet ograničenog trajanja.

Bakterijska cjepiva za Streptococcus pneumoniae (Prevenar 13 i Pneumo 23) i Haemophylus influenzae tip b (Hib) prvenstveno su namijenjena prevenciji teških bakterijskih infekcija koje ovi mikroorganizmi mogu uzrokovati poput meningitisa, sepse, upale pluća i epiglotitisa, ali i prevenciji bakterijske upale srednjeg uha i bakterijskog sinuitisa. Utjecaj na akutnu virusnu infekciju GDS-a nemaju.

Opće mjere su brojne i podrazumijevaju jačanje nespecifične otpornosti organizma i odgovarajuće obrasce ponašanja. Prehrana koja je u skladu s poznatim i prihvaćenim principima i sadrži sve potrebne sastojke poput bjelančevina, ugljikohidrata, masnoća, vitamina i oligoelemenata je važna, ali vrijednost joj se ne smije precijeniti. Općeprihvaćen je i „općepoznat“ stav da je važno konzumirati hranu bogatu vitaminom C i dokazano je da uzimanje vitamina C nešto skraćuje tijek prehlade i ublažava simptome, no preventivno mu je djelovanje teško dokazati.

Fizička aktivnost, pogotovu na otvorenom, jedan je od bitnih čimbenika u povećavanju obrambenih snaga organizma. Istovremeno, na ovaj se način izbjegava izlaganje povećanoj koncentraciji mikroorganizama u pretrpanim prostorima (škole, kino i kazališne dvorane, različite priredbe za veliki broj osoba). Hladnoća (osim ekstremne) i snijeg nisu razlozi za izbjegavanje boravka na otvorenome. U zimskim mjesecima uobičajen je boravak u zatvorenom prostoru s toplim i suhim zrakom. Prozračivanje prostorija otvaranjem prozora je neophodno jer suvremeni vidovi grijanja ne osiguravaju stalnu izmjenu zraka između prostorija i vanjske sredine i isušuju zrak. Ukoliko se u istoj prostoriji nalazi više kreveta, treba osigurati razmak između njih od najmanje jednog metra, čime se zdrave osobe štite od čestica zarazne sluzi izbačene kihanjem i kašljem.

Pušenje, kako aktivno, tako i pasivno, povećava osjetljivost organizma na infekcije GDS-a.