Napokon proljeće. Sve se budi. Ljudi su željni svježeg zraka, mirisne šume, rekreacije. Odlaze u prirodu.

U zasjedi, na travci strpljivo čeka svoj topli obrok krvi mali člankonožac, obligatni hematofagni parazit, hrvatskog imena krpelj. Krpelji su podijeljeni u tri porodice: Ixodidae (tvrdi krpelji/ krpelji šikare), Argasidae (meki krpelji/krpelji nastambe) i Nuttalliellidae (samo jedna vrsta - Nuttalliella namaqua, za sad vezana samo uz područje južne i jugozapadne Afrike).

U proljeće započinje njihov najaktivniji period hranjenja sisanjem krvi kralježnjaka, bilo malih ili velikih sisavaca, što ovisi i o razvojnom stadiju krpelja te traje sve do jeseni. Osim jajeta, ostala tri razvojna stadija (ličinka, larva i odrasla jedinka) se hrane krvlju toplokrvnog domaćina. Slika 1 prikazuje životni ciklus krpelja.

Preuzeto s http://ecdc.europa.eu/en/healthtopics/vectors/Pages/vectors.aspx

Kako u Europi, tako i u Hrvatskoj najzastupljeniji je šumski krpelj Ixodes ricinus, a ime je dobio po obliku oplođene i krvlju nahranjene ženke koja tada poprima izgled sjemenke ricinusa. Najzastupljeniji je na području sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske. Potencijalni su vektori (prijenosnici) različitih uzročnika bolesti ljudi i životinja (borelioze, krpeljni meningoencefalitis, erlihioza, babezioza, tularemija, rikecioze). Prvenstveno su to zoonoze, a čovjek je tek slučajni domaćin kada se zbog posla ili rekreacije nađe u staništu krpelja. Infekcija nastupi kada zaraženi krpelj prilikom hranjenja slinom ispusti patogene u kožu domaćina.

Najučestalija bolest koju prenose krpelji na području Europe je lajmska bolest koja se sustavno počela pratiti prije petnaestak godina. Uzročnik Lajmske bolesti ili borelioze je spiroheta-spiralna bakterija  Borrelia burgdorferi, a dobila je 1982. ime u čast znanstvenika dr. Willy Burgdorfera koji je otkrio povezanost između spirohete nađene u krpelju i bolesti Lyme, koja je pak tako prozvana po gradu Lyme (Connecticut/SAD) gdje su se ranih 70.-tih godina prošlog stoljeća u većeg broja djece i odraslih javljali raznorodni simptomi poput osipa, otoka zglobova, glavobolje, kroničnog umora i paralize, a nisu se mogli povezati s poznatom bolesti. Ugriz krpelja se tek dugo nakon toga povezao s pojavnosti raznovrsnih simptoma. Ovu spirohetu prenose krpelji iz roda Ixodes i to za Europu najzastupljenija vrsta Ixodes ricinus, u Americi vrste Ixodes scapularis i Ixodes pacificus, a u Aziji Ixodes persulcatus.

Boreliozom mogu biti zahvaćena različita tkiva i sustavi (koža, zglobovi i živčani sustav).

Erythema chronicum migrans je karakterističan rani znak bolesti, a predstavlja crvenilo koje se javlja na mjestu ugriza zaraženog krpelja, od tri dana do nekoliko tjedana nakon uboda. Ono se prstenasto širi, često s bljeđom sredinom i ne treba ga zamijeniti s crvenilom koje se javlja kao posljedica ulaska iritativnih tvari na mjestu ugriza krpelja. Borelije se u koži razmnožavaju i krvlju mogu doći u različita tkiva. Tad se javljaju simptomi nalik gripi, poput slabosti, bolova u zglobovima, umjerene vrućice i otoka limfnih čvorova. U ovoj ranoj fazi bolesti antibioticima se može izliječiti oboljelog.

U slučaju da se bolest ne liječi mogu se razviti komplikacije od strane živčanog sustava tzv. neuroborelioza (10% oboljelih), zglobova (10% oboljelih) i rijetko srca.

Danas se zna za četiri genetičke vrste spirohete Borrelia burgdorferi: B.burgdorferi sensu stricto,  B.garinii, B. afzelii i B. japonica. Njihovoj različitoj rasprostranjenosti diljem svijeta pripisuje se i različita učestalost pojavnih oblika borelioze.

U našoj zemlji borelioza je endemski prisutna na sjeverozapadu (Medvednica, Međimurje, Varaždin).
U ranoj fazi bolesti kliničkim se pregledom može dijagnosticirati karakterističan osip Erythema chronicum migrans na mjestu ugriza krpelja. Dijagnoza lajmske bolesti uglavnom se temelji na laboratorijskim, uglavnom indirektnim, serološkim testovima, kao što su ELISA/EIA, IFA i Western blot tehnike, kojima se detektira imunološki odgovor na B.burgdorferi tj. protutijela određene klase (IgM, IgG, IgA). To nije izravan dokaz prisutnosti bakterije u organizmu. Direktni testovi su PCR i Dot blot metode, ali nisu u rutinskoj primjeni.
Još par riječi o ne tako čestoj, ali ipak prisutnoj bolesti koja se prenosi krpeljima, krpeljnom meningoencefalitisu. Krpeljni meningoencefalitis (KME) uzrokuje istoimeni virus. U Hrvatskoj je virus endemski prisutan na sjeverozapadu (ima ga i na Medvednici, ali nije zabilježen u nizinskom zagrebačkom području), u okolici Našica, Vinkovaca, Slavonskog Broda te u Gorskom Kotaru. Za razliku od lajmske bolesti, krpeljni meningoencefalitis se može prevenirati cjepivom koje se daje u tri doze.
Prilikom odlaska u šumu, nisko raslinje, grmlje, od ostalih mjera zaštite važno je naglasiti ulogu prikladne glatke odjeće za koju se krpelji teško hvataju, korištenje repelenata, ne provlačenje kroz gustiš u šumama i šikarama te pregled tijela na eventualno prisutne krpelje nakon svakog boravka u prirodi, posebno u vrijeme njihove najveće aktivnosti od proljeća do rane jeseni. Svaki krpelj koji se uhvatio na kožu se treba što prije ukloniti s tijela pincetom.

Na slici 2 prikazan je način otklanjanja krpelja iz kože u koju je zagrizao, pomoću pincete.

Preuzeto s https://www.cdc.gov/lyme/removal/index.html