Sredinom 19. stoljeća doktor Ignaz Phillipp Semmelweis otkrio je važnost higijene te uveo obvezno pranje ruku osoblja u bolnici čime se smanjuje smrtnost hospitaliziranih bolesnika.

Dr. I. P. Semmelweis bio je asistent na Prvoj porodiljinoj klinici u Beču u vrijeme kada je velik broj rodilja umirao od babinje groznice. Pitanje babinje groznice postaje mu vrlo zanimljivo te pokušava otkriti što joj je uzrok. U svom istraživanju uočio je da između odsjeka gdje se školuju primalje i odsjeka gdje se školuju studenti medicine postoji značajna razlika u broju smrtnih slučajeva - znatno veći broj smrtnih slučajeva zabilježen je u odsjeku gdje su se školovali studenti medicine. Pokušavajući otkriti što je tomu uzrok dr. Semmelweis vrijeme provodi u mrtvačnici obavljajući obdukcije i nakon toga pregledavajući rodilje. Njegov rad rezultirao je još većim brojem smrtnih slučajeva.

Nakon smrti kolege kojeg je prilikom obdukcije ozlijedio student, dr. Semmelweis čitajući zapisnik uoči kako se radi o istom stanju kao i kod žena koje su umrle od babinje groznice. Shvatio je da kada bi studenti i on sam nakon obdukcija pregledavali rodilje tada bi ih i zarazili. Budući da nije imao potporu nadređenih liječnika, na vlastitu odgovornost, 15. svibnja 1847. godine izvjesio je propis kojim se nalaže liječnicima i studenima da prilikom prelaska iz obdukcijske dvorane u rađaonicu operu ruke. Bilo je to vrijeme kada bakterije svijetu još nisu poznate. Dr. Semmelweis nailazi na velik otpor liječnika i studenata te osobno nadzire pranje ruku. Ruke je bilo potrebno prati prije svakog pregleda te čistiti i instrumente koje su dotad čistili rubom kute.

Sve mjere koje je uveo dr. Semmelweis dovele su do znatnog smanjenja broja smrtnih slučajeva rodilja. Nažalost, medicinska zajednica nije na široj osnovi prihvatila Semmelweisove spoznaje pa kada se i konačno odredila komisija koja je trebala ispitati njegov rad njegov šef, profesor Klein odlučio je to spriječiti. Budući da je dr. Semmelweis bio Mađar i podupirao revolucionare - protivnike tadašnje vlade u Beču 1848. godine Klein ga je prokazao ministarstvu koje je zabranilo da komisija preispita njegova saznanja u području babinje groznice. Nakon toga dr. Semmelweis se vraća u Mađarsku i u Odjelu za rodilje bolnice uvodi mjere higijene.

1865. godine nakon duge borbe kako bi njegovo otkriće bilo prihvaćeno duševno obolijeva te ubrzo i umire i to upravo od sepse protiv koje se toliko borio.

Trideset godina kasnije nakon njegove smrti antisepsa će zavladati kirurškim dvoranama.

Ova priča još je jedan primjer iz povijesti kako nas naša ograničenost u razmišljanju može unazaditi desetljećima. Najtužnija činjenica su nebrojene smrti koje su mogle biti izbjegnute.