Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, 2004.), fizička aktivnost predstavlja bilo kakav oblik kretanja koji uključuje aktivaciju mišića i potrošnju energije s ciljem smanjenja rizika od nastanka kardiovaskularnih bolesti, depresije, šećerne bolesti tipa 2 te kontrole tjelesne težine.

Obzirom na blagotvorne učinke fizičke aktivnosti na raspoloženje, istraživanja se često usmjeravaju na vezu simptoma depresije, anksioznosti i fizičke aktivnosti. Studije provođene unazad više od 30 godina potvrđuju da redovita tjelesna aktivnost može poboljšati raspoloženje i olakšati simptome depresije pa i anksioznosti.

Kako depresija bitno utječe na normalno svakodnevno funkcioniranje može se smatrati da smanjuje funkcionalnost. Prema procjenama globalnog opterećenja bolestima, SZO pretpostavlja da će do 2020. godine depresija postati drugi svjetski zdravstveni problem, a u ženskoj populaciji – prvi. Osobe s depresivnim poremećajem pate od sniženog raspoloženja, manjka interesa ili zadovoljstva, imaju poremećeni apetit i ritam spavanja, niskog su samopoštovanja, muče ih osjećaji krivnje, manjka im energije te se javljaju poteškoće u koncentraciji. Ponekad ovi simptomi postaju toliko izraženi da mogu dovesti do rizika od pokušaja i počinjenja suicida.

Veliko značenje u procesu kojim fizička aktivnost utječe na raspoloženje ima lučenje određenih kemijskih spojeva u našem tijelu. Jedan takav kemijski spoj je i endorfin. Poznato je kako trčanje kao aktivnost izaziva učinak „euforije u trkača“ koja nastaje baš uslijed oslobađanja endorfina. Endorfini se općenito luče tijekom napornih vježbi, uzbuđenja, doživljaja boli te proizvode osjećaj smanjenja boli i doživljaj blagostanja. Istraživanja ukazuju da vježbanje dovoljne dužine i intenziteta dovodi do povećanja razine endorfina koje ima pozitivne učinke na raspoloženje te posredno dovodi do smanjenja simptoma depresije i anksioznosti. Endorfini su samo jedan od niza neurotransmitera koji se oslobađaju tijekom vježbanja. Tjelesna aktivnost također potiče oslobađanje dopamina, norepinefrina i serotonina. Potonji neurotransmiteri igraju važnu ulogu u reguliranju raspoloženja. Tako redovita tjelovježba može pozitivno utjecati na razinu serotonina u mozgu. Podizanje razine serotonina povećava raspoloženje i opći osjećaj dobrobiti što dodatno pomaže u regulaciji drugih fizioloških funkcija, kao što su apetit i ciklus budnosti i spavanja. Redovita vježba također pomaže uravnotežiti razinu hormona stresa u tijelu, poput adrenalina. Adrenalin igra ključnu ulogu u odgovoru na stres, ali njegov suvišak ima štetan učinaka na zdravlje kardiovaskularnog, probavnog, imunološkog, endokrinog i drugih tjelesnih sustava.

North i sur. (1990.) prikazali su rezultate meta-analize 80 istraživanja provedenih 90-ih godina, a koja su proučavala utjecaj vježbanja na depresiju te su ukratko pokazali da:

• aerobno i redovito vježbanje učinkovito ublažava depresiju;
• najveće smanjenje depresije vidljivo je kod ispitanika u programu psihološke skrbi;
• vježbanje je povezano sa smanjenjem simptoma depresije;
• vježbanje učinkovito ublažava depresivno raspoloženja kod mentalno zdravih osoba, kao i onih uključenih u psihijatrijsko liječenje;
• sve vrste vježbanja (aerobno i anaerobno) učinkovito ublažavaju depresiju;
• vježbanje je učinkovitije od opuštanja i ugodnih aktivnosti u ublažavanju depresije.

Depresivne se osobe često povlače od raznih oblika tjelesne aktivnosti jer im manjka energije i motivacije. Manjak tjelesne aktivnosti će takvo stanje učiniti još gorim – osobito ako se radi o ozbiljnijoj depresiji pri kojoj osobe mogu imati poteškoća već u obavljanju uobičajenih aktivnosti svakodnevnog života koje su prethodno obavljale s lakoćom. Važno je i korisno  povećati razinu dnevnih aktivnosti i napraviti plan aktivnosti. Motiviranje osobe s depresivnim poremećajem da bude tjelesno aktivna može biti ključno za oporavak. Može se početi s  aktivnostima poput pranja suđa, iznošenja smeća. Obavljanje ovih stvari daje osjećaj postignuća i vlastite vrijednosti te bi s vremenom osoba depresivnog raspoloženja mogla biti u stanju obavljati i složenije stvari. Koristan je princip pospremanja jedne ladice, nakon prve ladice uslijedit će druga itd. 

Osim kućanskih poslova i poslova u vrtu, preporuča se uvesti hodanje odnosno redovite svakodnevne šetnje. U vlastitom radu redovito preporučam uvesti hodanje, kao najjednostavniji oblik fizičke aktivnosti u trajanju oko sat vremena dnevno.  Osim hodanja uputno je uključivanje u rekreativne oblike vježbanja, zajedno s članovima obitelji ili prijateljima. Odlascima na zajedničko vježbanje širi se socijalna mreža, što je također važno za oporavak osoba koje boluju od depresije. Osim socijalnog aspekta vježbanja, na planu mentalnog zdravlja postoje i druge dobrobiti. Na primjer, usredotočenost na pokret tijekom vježbanja, može pomoći u odvraćanju od uznemirujućih misli. Postavljanje i dosezanje ciljeva vezanih uz vježbe može pozitivno utjecati na samopouzdanje i osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom, ali i životom.

Literatura:
Craft,L.L. i Perna, F.M. The Benefits of Exercise for the Clinically Depressed. Prim Care Companion J Clin Psychiatry. 2004; 6(3): 104–111.
North TC, McCullagh P, Tran ZV. Effects of exercise on depression. Exerc Sport Sci Rev. 1990;18:379–415.
http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs385/en/