Folati

S pojmom folata, odnosno folne kiseline većina se obično susreće po prvi put tek tijekom razdoblja pripremanja trudnoće. No, primjena folata i folne kiseline te njihova važnost za ljudsko zdravlje ne odnosi se samo na to razdoblje. Folat (lat. folium - list) ili vitamin B9 je nezaobilazan vitamin skupine B koji utječe na pravilnu staničnu raspodjelu i rast. Nalazimo ga u zelenom lisnatom povrću (špinat, brokula, šparoge…), voću (naranče, kivi, limun, jagode…), grahu, jetrima i žitaricama.

Vitamin B9 je izvod pteroinske kiseline koji se nalazi u obliku prirodnog spoja u hrani, a folna kiselina je njegov umjetni pripravak koji se dodaje u hranu ili služi kao dodatak prehrani. Naziv folati odnosi se na sve izvode pteroinske kiseline koji pokazuju vitaminsko djelovanje u ljudi, na primjer folat i folna kiselina.

Na postojanost i iskorištavanje vitamina B9 utječu:
• oblik vitamina;
• vrsta namirnica;
• način na koji se namirnice prerađuju, pripremaju i pohranjuju;
• međudjelovanje s drugim hranjivim tvarima u hrani.

Vitamin B9 u hrani se općenito veže za bjelančevine, škrob te glikogen. Ako se hrana toplinski dulje obrađuje onda dolazi do njegove razgradnje te se tako uništava njegov veći dio. To se posebice odnosi na pripremu namirnica životinjskog porijekla koje ga gube više nego one biljnog porijekla. Takav gubitak je posebno izražen prilikom poparivanja povrća pa što je veća količina vode kojom se vrši poparivanje to je veći gubitak vitamina B9. Kada se radi o pripremanju povrća pod utjecajem pare ili mikrovalova njegov gubitak je znatno manji, ali to opet ovisi o vrsti (odnos površine i mase) povrća. Postojanost vitamina B9 može se povećati dodavanjem vitamina C, dok prisustvo kovinskih iona i dodataka hrani postiže oprečni učinak. Općenito njegova iskoristivost iz hrane u kojoj je sačuvan je oko 50 %.

Za razliku od vitamina B9 folna kiselina ima veću postojanost i iskoristivost u tijelu pa tako ako se uzme na prazan želudac iskoristivost će biti 100%, odnosno 85% kad se uzme tijekom obroka. Uvjet za učinkovito iskorištavanje folata je dostupnost vitamina B12 jer njegov nedostatak dovodi do funkcijskog nedostataka folata. Dnevna potreba za folatima ovisi o dobi te stanju u kojem se osoba nalazi. Za dječju dob ona iznosi oko 0,06 do 0,3 mg, u odrasloj dobi oko 0,4 mg, dok u trudnoći oko 0,6 mg.

Uloga folata

Jedna od osnovnih zadaća folata je da omoguće razvoj crvenih krvnih stanica te tako spriječi nastanak megaloblastične anemije. Također su nužni za stvaranje purina (adenin i gvanin) te jednog od pirimidinskih nukleotida (deoksitimidin monofosfat) koji su potrebni za stvaranje i obnavljanje deoksiribonukleinske kiseline, odnosno ribonukleinske kiseline.

Folati su neophodni za nastanak i razvoj svih stanica koje se ubrzano dijele, a posebice u trudnoći. Istraživanja su pokazala da imaju povoljan učinak na zdravlje mozga, pamćenje, sluh u starosti, srčano žilni sustav te psihičko zdravlje.

Razvoj nedostatka folata

Nedostatak folata može biti vezan uz njihov nedovoljan unos hranom ili pak uz mutaciju gena N5, N10-metilentetrahidrofolat-reduktazu. Nedovoljan unos hranom čest je u trudnica, dojilja, nedonoščadi, starijih osoba, osoba ovisnih o alkoholu, bolesnika koji uzimaju hranu mimo probavnog sustava, bolesnika koji su na hemodijalizi, bolesnika koji pate od zloćudnih i upalnih bolesti te osoba slabijih novčanih primanja. Danas je poznato više od 20 mutacija na genu N5, N10-metilentetrahidrofolat-reduktazi, ali najčešća mutacija koja je vezana uz nedostatak folata je nasljedni polimorfizam C677T. On nastaje zbog zamjene citozina u timin na 4. egzonu zbog čega dolazi do zamjene aminokiseline alanina u valin. To dovodi do termolabilnosti enzima 5-metilTHF-a koja smanjuje njegovo djelovanje za 50% do 60%, a posljedica je smanjene dostupnog 5-metilTHF, nepravilna remetilacija homocisteina te nagomilavanje homocisteina u tijelu.

Posljedice nedostatka folata

Nedostatak folata vezuje se uz brojne poremećaje pa tako njihov nedostatak, kao i nedostatak vitamina B12 dovodi do nastanka megaloblastične anemije. Brojna istraživanja ukazala su da je manjak folata povezan s razvojem ateroskleroze, duboke venske tromboze te srčanih oboljenja. Također povezuje se s oštećenjem misaonih sposobnosti, Alzheimerovom bolešću, depresijom te zloćudnim bolestima. Istovremeno pojedina istraživanja ukazuju da povećan unos folata može biti jedan od mogućih čimbenika za razvoj raka debelog crijeva i prostate te se zato savjetuje da se veće doze folata uzimaju s oprezom. Nedostatak folata u trudnoći dovodi se u vezu s pobačajem, razvojnim poremećajima te prirođenim greškama pa nije začuđujuće što je još prije 26 godina Medical Research Council preporučio korištenje folne kiseline tijekom četiri tjedna prije začeća te za vrijeme prva tri mjeseca trudnoće.

Budući da se primjeren unos folata teško postiže isključivo prehranom te da se većina žena ne drži preporučenih doza, 1998. godine je Food and Drug Administration (FDA) u Sjedinjenim Američkim državama propisom određuje da se žitarice obogaćuju folnom kiselinom što je doprinijelo smanjenju učestalosti prirođenih grešaka, posebice defekta neuralne cijevi. U tom smislu, još neke zemlje poput Velike Britanije provode obogaćivanje namirnica folnom kiselinom. Europska unija nema propisan takav zajednički zakon već je ženina odluka hoće li uzimati pripravke folne kiseline. Razlog je što povećan unos folne kiseline može prikriti nedostatak vitamina B12, ali i prema nekim istraživanjima povećati rizik za nastanak raka debelog crijeva i prostate.

Pojedina istraživanja potvrdila su da unos više vitamina s folnom kiselinom u razdoblju prije začeća ima pozitivan učinak na smanjenje nastanka nekih prirođenih grešaka kao što su prirođene srčane greške te rascjep usne. S druge strane, neke studije su opovrgnule pozitivan učinak folne kiseline na razvoj prirođenih srčanih grešaka te rascjepa usana, a čak je jedno istraživanje pokazalo da količine folne kiseline od 0,4 mg u razdoblju prije začeća mogu povećati rizik za nastanak rascjepa usne. Također, smatra se da ovisno o količinama folne kiseline, ovisi i kakav će biti njen učinak. Iz toga proizlazi da je možda za sprječavanje nastanka prirođenih srčanih grešaka potrebna veća količine folne kiseline u odnosu na manje količine koje bi imale sprječavajući učinak za razvoj defekta neuralne cijevi.

Treba napomenuti da je s obzirom na razne oblike folata i njihov učinak teško iskazati djelovanje folne kiseline, unatoč dokazanom značaju prilikom primjene folne kiseline u razdoblju prije i za vrijeme trudnoće. Prema podacima koji idu u prilog osvješćivanju važnosti uzimanja folne kiseline te nekoliko provedenih studija o njenom korištenju u Republici Hrvatskoj, konačni rezultati govore da tek između 14 i 20% žena pravilno uzima folnu kiselinu. Danas se zna da folna kiselina može imati dvojnu ulogu u razvoju različitih bolesti, a ovisno o količini i vremenu izlaganja pa se njezine veće količine trebaju uzimati s oprezom.