Savjetovališni rad i savjetovanje su ključni dio svakodnevnog rada školskog liječnika. Obuhvaćeni su učenici, studenti, roditelji, učitelji, profesori i stručni suradnici u školi. Potreba za takvim radom je sve traženija, poteškoće s kojima se učenici susreću u svakodnevnom radu rastu sukladno sve većim zahtjevima u školovanju i obrazovanju.

Zabrinjavajući je podatak da i do 20% djece i mladeži tijekom školovanja imaju neke od poteškoća vezanih za učenje što ih svrstava među najčešće poteškoće s kojima se mladi susreću. Činjenica da tek svaki četvrti student uspije diplomirati sigurno je dijelom uzrokovana i poteškoćama u učenju koje učenje čine teškim i sporim. Biti dobar đak je imperativ koji često roditelji postavljaju pred svoje dijete. Za neku djecu to je nedostižan ideal, posustaju u toj utrci. Dobivanjem loših ocjena ne postaju samo loši đaci s razočaranim roditeljima, već strada i njihovo samopoštovanje, slabije se snalaze u društvu vršnjaka, razvijaju razna neprilagođena i rizična ponašanja.

Djeca s teškoćama u razvoju i njihovo snalaženje i prilagodba na školu su visoko na listi prioriteta i skrbi svojih školskih liječnika. Ovdje imamo biološku komponentu kao ograničavajući faktor savladavanja gradiva i jako je važno pružiti podršku, informirati i usmjeriti sve uključene oko djeteta, od roditelja do učitelja da bi dijete pravovremeno razvilo svoje sposobnosti. Posebno je važno ovdje naglasiti destigmatizaciju takvih poteškoća i naglašavati da se ne radi o neposlušnoj i lijenoj djeci.

Nerijetko učenici upućivanje školskom liječniku smatraju „po kazni“, nelagodno se osjećaju i nisu motivirani za promjenu. Često smatraju da je razlog njihovih problema negdje drugdje, izvan njih pa bi se tako valjda trebao i riješiti bez njihovog uplitanja. Prvo treba procijeniti spremnost učenika na promjenu te utvrditi imaju li dijete i oni koji se brinu za njega neke određene probleme na kojima bi željeli raditi ili neke ciljeve koje bi željeli postići. Kada su u pitanju djeca osnovnoškolske dobi, česta je kombinacija zabrinutog roditelja i djeteta u otporu. U takvim situacijama prvi susret treba iskoristiti za izgradnju povjerenja, pažljivo saslušati njihovo viđenje situacije, pomoći učeniku osvijestiti razliku između njegovog stanja sada i onog kakav bi želio biti. Izbjegavati direktnu konfrontaciju i postavljanje našeg mišljenja iznad njegovog. Znači bez „držanja prodika“ i nadmudrivanja. Važno je u njegovom izlaganju prepoznati u čemu je dijete učinkovito, uspješno, te ih isticati i podupirati njegove jake strane. I tako, korak po korak od motivacije, uspostavljanja odnosa, do promjene u ponašanju prema zajedničkom cilju. To je kruh naš svagdašnji.

Za razliku od gore navedenog primjera u Savjetovalište za učenje i teškoće prilagodbe pri Centru za mlade uglavnom se javljaju studenti i srednjoškolci samoinicijativno, motivirani za promjenu. Pokazalo se potrebnim postojanje takvog specifičnog centralnog savjetovališnog mjesta unutar službe, koje će biti prepoznatljivo kao centar otvorenih vrata za koje ne treba uputnica i besplatno je. Očuvanje privatnosti i povjerljivosti nužan je preduvjet za funkcioniranje savjetovališta i povjerljivost osobnih i zdravstvenih podataka je zajamčena. Stručnjaci koji rade u savjetovalištu u završnim su fazama edukacije iz kognitivno bihevioralne ili realitetne psihoterapije.

Unutar Centra za mlade, savjetovalište za učenje radi dva dana u tjednu, utorkom i srijedom poslijepodne. Zainteresirani se mogu naručiti putem telefona ili mailom, uputnica izabranog liječnika nije potrebna.

Najčešći problemi zbog kojih se mladi javljaju su zastoj u studiranju, nemaju razvijenu naviku učenja, neučinkovite tehnike učenja, imaju dileme oko sadašnjeg studija - nastaviti ili prekinuti, ispitna anksioznost. Tu su zatim poteškoće u prilagodbi na novonastalu životnu situaciju: odlazak od kuće zbog studiranja, poteškoće s uklapanjem u novu sredinu, socijalna anksioznost, problemi komunikacije, stresni događaji kao gubitak bliske osobe, financijska nesigurnost uslijed obiteljskog siromaštva, depresivnost.

Specifičnosti kognitivno bihevioralnog pristupa u radu sa studentima koji imaju probleme u učenju su psiho-edukacija studenata o njihovom problemu, postavljanje individualnih ciljeva, redovito praćenje napretka, rad na aktualnim i konkretnim problemima, aktivno sudjelovanje studenta, samostalan rad između susreta te ograničen broj susreta. Zavisno o razlogu javljanja, broj susreta je od jednog, kod jednostavnih problema, najčešće 6 do 10 raspoređenih 1 na tjedan/2 tjedna, kasnije 1 mjesečno i rjeđe za seanse održavanja postignutog.

Specifičnost realitetne terapije je potpuna individualizacija u terapijskom procesu sukladno afinitetima, sposobnostima i osobnosti studenta/srednjoškolca. Tempo i broj susreta odgovaraju potrebama svakog klijenta, a zajednički cilj terapeuta i klijenta su promjene u kognitivnim procesima koje za posljedicu imaju aktivnu komponentu odnosno prilagodbu na okolnosti. Promjena uvjerenja i percepcije nadalje koriste studentu tj. srednjoškolcu za bolje funkcioniranje i postizanje zadovoljstva i u ostalim aspektima života osim školovanja (partnerski odnos, obiteljski odnosi, samopoštovanje i dr.).

Ciljevi rada u savjetovalištu su restrukturiranje disfunkcionalnih vjerovanja. Nisu bitni samo objektivni vanjski stresori već i naša procjena koliko se dobro s tim stresorima možemo nositi. Ako student procjenjuje da je situacija zahtjevna, ali da su njegove sposobnosti za rješavanje problema visoke, tu će situaciju protumačiti kao izazov. Stres za koji osoba procjenjuje da nadilazi njezine sposobnosti nošenja s problemima može izazvati teškoće koncentracije, razdražljivost, frustraciju, nesanicu, tjeskobu i depresiju. Tu je zatim učenje učinkovitih tehnika učenja, planiranje i organizacija, postizanje pozitivnih emocija tijekom učenja i podizanje samopoštovanja.

U organiziranju učenja važno je planiranje: ciljevi moraju biti postupni i realni. Treba osigurati vrijeme za zabavu i odmor. Važno je nagraditi se za realizirana postignuća. Preporučuje se podijeliti naučeno s kolegama. Zajedničko učenje je poticajno za rad, dovodi do razmjene mišljenja i pojašnjavanja nejasnoća. Naročito korisno prije samog ispita, smanjuje ispitnu anksioznost i povećava sigurnost u sebe.

Na kraju je važno naglasiti da se uspješni studenti ne razlikuju od neuspješnih po sposobnostima, nego po navikama, snalaženju u poteškoćama, organizaciji i metodama učenja.

Kontakt podaci Centra za mlade

Savjetovališta za učenje i teškoće prilagodbe

Savjetovatelji: Ljiljana Tirić Čihoratić (KBT), Marija Posavec (RT), Tatjana Gadže Okić (RT), Ljiljana Đurić (RT)

Adresa: Mirogojska cesta 16, Zagreb Telefon: 01 46 96 281 E-mail: skolska@stampar.hr