Pojava i širenje otpornosti na antibiotike postalo je globalna zdravstvena prijetnja. Bakterijska rezistencija značajno otežava liječenje životno ugrožavajućih stanja i bolesti. Posebno u bolničkim ustanovama infekcije organizmima otpornim na uobičajene lijekove u bolesnika predstavljaju prioritetni problem. Brojni stručnjaci unutar preventivnih multidisciplinarnih povjerenstava za sprječavanje bolničkih infekcija, svakodnevno se susreću s ovim gorućim problemom.

Antibiotici su neophodni u liječenju i sprječavanju širenja bolesti u ljudi, biljaka i životinja. Međutim, nepotrebnom i neracionalnom uporabom (nepridržavanjem upute o načinu, duljini ili vremenskim razmacima između uzimanja lijeka ili nepravilnim zbrinjavanjem), povećava se mogućnost razvoja rezistencije bakterija na ovu vrstu lijekova. Razvoj novih vrsta lijekova, radi strogih pravila istraživanja i financijskih izdataka, ne ide brzinom kojom ide razvoj otpornosti i posljedična nemogućnost uporabe lijeka. Najčešće se glavnim uzrokom razvoja otpornosti smatra prekomjerno i neispravno korištenje antibiotika u liječenju ljudi ili životinja, dok se o doprinosu čimbenika iz okoliša manje u javnosti govori.

U Globalnom akcijskom planu o antimikrobnoj rezistenciji Svjetske zdravstvene organizacije, jasno je naglašena važnost kontrole širenja otpornih mikroorganizama kroz hranu i okoliš, kao jedna od ključnih prevenitivnih aktivnosti. Ostatci antibiotika sveprisutni su u okolišu, pri čemu je ljudski faktor ključan. Bakterije radi toga razvijaju različite sposobnosti, poput stvaranja specifičnih enzima, što pridonosi njihovoj otpornosti na antibiotike.

Stoga je monitoring ostataka antibiotika, koji se provodi i unutar zavoda za javno zdravstvo, vrlo značajan za donošenje stručno utemeljenih odluka. Nove, vrlo osjetljive analitičke tehnike, omogućavaju dokaz i praćenje. Nakon izlučivanja iz ljudskog ili životinjskog organizma, antibiotici se šire u okolišu otjecanjem otpadnim vodama, ispiranjem ili procijeđivanjem zemljišta tijekom padalina, zalijevanjem ili gnojenjem. Monitoring ostataka antibiotika u okolišu važan je ne samo u područjima u kojima se uzgajaju životinje, nego i u područjima intenzivne proizvodnje, poput mesne, farmaceutske, kozmetičke industrije i sl. Mnoge urbane sredine prate koncentracije antibiotika i u komunalnim otpadnim vodama. U novije vrijeme prati se i opseg prijenosa ostataka antibiotika i zrakom putem lebdećih čestica (eng. particulate matter – PM).

Slika 1. Gene i bakterije rezistentne na antibiotike međusobno dijele životinje, ljudi i okoliš.

Pravilna briga o okolišu pacijenta i pravilne higijenske mjere mogu utjecati na kontrolu širenja otpornih sojeva mikroorganizama. Međusobna povezanost okoliša i zdravlja dokazana je i primjera radi, reakcijom lančanog umnožavanja (engl. Polymerase Chain Reaction - PCR), pomoću koje su identični slijedovi gena utvrđeni i u otpornim bakterijama, u ljudskim uzorcima i u okolišu pacijenta. O istome svjedoči i inicijativa pod nazivom „Jedno Zdravlje“ (engl. One Health) (Slika 1., Slika 2.), koja ukazuje na neraskidivu povezanost okolišnog, životinjskog i ljudskog zdravlja. Podupiru ga sve međunarodne organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i brojnih drugih. Koncept predstavlja svjetsku inicijativu i strategiju širenja interdisciplinarne suradnje i komunikacije u okviru zajedničke zaštite zdravlja ljudi, životinja i okoliša. Pri tome su uz liječnike, veterinare te različite stručnjake za utvrđivanje, praćenje i rješavanje kontaminananta i bolesti u okolišu, važni dionici i uzgajivači biljaka i životinja, te subjekti u poslovanju (proizvodnji i trgovini) hranom i sl.

Slika 2. Jedno zdravlje i ključni dionici u osiguranju istoga (onehealthinitiative.com)

Sve navedeno govori da u svrhu pravilne procjene rizika moramo svebuhvatno pratiti utjecaj mogućeg štetnog čimbenika i na okoliš i na ljude, pa tako i ostatke antibiotika i razvoj otpornih mikororganizama, osim u ljudskim, i u okolišnim uzorcima. Samo združeno promatranje može pridonijeti razvoju i odabiru pravilnih preventivnih aktivnosti ili korektivnih mjera.

Reference: McEachran AD, Blackwell BR, Delton Hanson J, Wooten KJ, Mayer GD, Cox SB, Smith PN. Antibiotics, Bacteria, and Antibiotic Resistance Genes: Aerial Transport from Cattle Feed Yards via Particulate Matter. Environmental Health Perspectives 2015;123(4):337-343. RH. Ministarstvo zdravlja. ISKRA (Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike). Smjernice za kontrolu širenja infekcija uzrokovanih multiplorezistentnim gram-negativnim bakterijama. Zagreb, 2012.