U sklopu našeg rada u Pravnoj klinici, aktivno smo surađivali s brojnim građanskim udrugama. Na temelju suradnje s Udrugom ¨Svitanje¨, održali smo nekoliko prezentacija u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, nakon kojih bi uvijek uslijedila interaktivna tribina na kojoj su pacijenti imali priliku postavljati njima relevantna pravna pitanja.

Pravna tematika koja je bila najzastupljenija je, očekivano, bila vezana za Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Vođeni najčešćim upitima i temom ovog broja e-glasila „Zdravlje za sve“, odlučili smo ovdje obraditi tri takva instituta.

Vraćanje poslovne sposobnosti

S aspekta građansko-pravne regulative, poslovna sposobnost znači da fizička osoba može vlastitim očitovanjem volje stjecati prava i dužnosti. Poslovna se sposobnost stječe s 18 godina, iznimno ranije. Međutim, osoba može biti lišena poslovne sposobnosti ako se utvrdi postojanje duševnih smetnji te kumulativno, da zbog tih smetnji osoba nije u mogućnosti sama se brinuti o svojim potrebama, pravima i interesima i/ili ugrožava prava i interese drugih osoba. O lišenju poslovne sposobnosti sud donosi odluku, ali ona podliježe mogućoj reviziji, po prijedlogu za vraćanjem poslovne sposobnosti.

Prema članku 502. Obiteljskog zakona, ako prestanu razlozi za lišenje poslovne sposobnosti iz članka 234., sud će odlučiti o vraćanju poslovne sposobnosti. Također, sud može odlučiti da osoba koja je prijašnjom odlukom bila potpuno lišena poslovne sposobnosti bude samo djelomično lišena poslovne sposobnosti. Prijedlog za vraćanje ovlašteni su podnijeti svi oni kojima zakon daje pravo da podnesu i prijedlog za oduzimanje poslovne sposobnosti, kao i osoba lišena poslovne sposobnosti. Ako sud odbije prijedlog, može odlučiti da se ponovni prijedlog ne može podnijeti prije isteka određenog roka, koji ne smije biti dulji od godine dana. Prijedlog podnesen prije isteka roka, sud će odbaciti. Sud određuje ovaj rok ako s velikom vjerojatnošću proizlazi da za određeno vrijeme ne treba očekivati izlječenje ili poboljšanje.

U praksi za vraćanje poslovne sposobnosti je potrebna evidencija poboljšanja stanja u medicinskoj dokumentaciji, uzimanje propisane terapije, redovito obavljanje liječničkih kontrola, kao i ˝stabilno stanje˝, koje postoje kroz dulje vrijeme. Kada je poboljšanje vidljivo, sud najčešće osobama koje su djelomično lišene poslovne sposobnosti vraća sposobnost, a osobama koje su u potpunosti lišene poslovne sposobnosti, najprije djelomično vraća poslovnu sposobnost, a kasnije postoji mogućnost za potpunim vraćanjem.

Nažalost, zadnje dostupna statistika je pokazivala da u Hrvatskoj godišnje svega 35 ljudi vrati poslovnu sposobnost, što je 0,2 % osoba lišenih poslovne sposobnosti.

Prisilno zadržavanje i prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi

Prisilna hospitalizacija u psihijatrijsku ustanovu je mjera koja se može provesti nad osobama s težim duševnim smetnjama, koje uslijed te smetnje, ozbiljno i izravno ugrožavaju vlastiti ili život druge osobe. Već se iz same riječi ˝prisilna˝ može izvesti zaključak da za to nije potreban pristanak duševno bolesne osobe.

Prisilan smještaj može zahtijevati osobni liječnik (koji će tada izdati uputnicu) ili u hitnim slučajevima - policija. Psihijatar koji primi osobu u bolnici, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od 48 sati utvrditi ima li osnove za prisilno zadržavanje. Bolnica koja je na gore opisani način zaprimila osobu, dužna je bez odgode, a najkasnije u roku 12 sati od donošenja odluke o prisilnom zadržavanju, o tome obavijestiti nadležan županijski sud. Sud tada ima najviše 8 dana za donošenje rješenja o prisilnom smještaju ili o otpustu iz bolnice. Zakon detaljno propisuje radnje koje je sud dužan obaviti i način na koji sudac pojedinac dolazi do konačne odluke.

Ako sud odluči da je prisilna hospitalizacija opravdana, može propisati njeno trajanje do najduže trideset dana (prvi put), a kasnije, novim rješenjem, to iznova po potrebi produljivati - drugi put do tri mjeseca, a treći i svaki daljnji do šest mjeseci.

I prisilno smještena osoba ima pravo na privatnost, pravo na liječenje uz informirani pristanak i pravo na informiranje o njenim pravima, detaljno propisanim Zakonom.

Prava pacijenata u provedbi zaštite i psihijatrijskog liječenja

Pacijent nije objekt na kojem se vrši liječenje, nego subjekt koji na vlastiti način doživljava svoju bolest. I dok smo do sada prava pacijenata promatrali općenito kroz Zakon o zaštiti prava pacijenata, novi pogled se dobiva kroz Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Uz općenita prava pacijenta, kao što su informiranje i pristanak, u članku 14. se navode posebna prava, karakteristična za osobe smještene u psihijatrijskim bolnicama.

Prava kao što su resocijalizacija, obrazovanje, radno osposobljavanje, radno – terapijski poslovi, druženje s drugim osobama smještenim u ustanovi, predstavljaju dio liječenja, ali i dio tercijarne prevencije.

Kako to izgleda u praksi imali smo priliku vidjeti upravo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, u sklopu radnog centra koji vodi udruga Svitanje i profesorica Slađana Štrkalj Ivezić. Cilj je pacijente osposobiti za obiteljsko, socijalno i radno funkcioniranje. U sklopu toga, održavaju se radionice kuhanja, sviranja, kompjuterske radionice, edukacija pacijenata i obitelji, trening životnih vještina, izleti, a sve pod nadzorom psihijatara, socijalnih radnika, terapeuta i volontera.

Kao i uvijek, stojimo na raspolaganju za eventualna daljnja pitanja ili pojašnjenja za kojima se ukaže potreba nakon čitanja ovog članka, a posjedujemo i određen broj brošura koje detaljnije obrađuju tematiku prava osoba s duševnim smetnjama, uz naglasak na pravna pitanja koja ćemo rado ustupiti zainteresiranima.