Svjetska zdravstvena organizacija ovisnost o drogama definira kao ponašanje pojedinca koji kod uporabe psihoaktivnih supstanci daje prednost ponašanju izazvanog djelovanju tih tvari pred bilo kakvim drugim oblicima života. S razvojem modernog društva, pa tako i razvojem tehnologije, postaje nam sve teže i teže definirati sam pojam ovisnosti.

S jedne strane, konzumiranje opojnih droga, alkoholizam i pušenje, pružaju jasnu sliku fizičke i psihičke ovisnosti, a s druge strane, sve je više argumenata kako mnoga druga ponašanja poput kockanja, nekontroliranog seksualnog promiskuiteta, opsjednutosti (hrana, sport, Internet, posao, religiozne sekte i slično), kupovanja praćenog kompulzivnim ponašanjem i slična ponašanja u sebi također sadrže patološka obilježja ovisnosti. Svi će ti pojedinci pokazivati slične simptome; tako će ovisnici o drogama i drugim tvarima pokazivati trenutačni osjećaj olakšanja i ugode pri uzimanju tvari i gubljenje kontrole jednako kao što će i patološki igrači pri klađenju, kockari pri kockanju ili oni pri kupovini gubiti kontrolu pri obuzdavanju nagona za repetitivnim ponavljanjem užitka te doživjeti zadovoljstvo i ugodu pri svakom tom činu.

Ovisnost bez droga se često društveno marginalizira i ne pridaje joj se ni izdaleka značenje kao toksikomaniji, a takvi oblici ovisnosti zauzimaju jednako važno mjesto u životu ovisnika kao i ovisnost o drogama. Ovisnost bez opojnih tvari će vezati osobu za „predmet“ ovisnosti, jednako kao i ovisnost o nekim opojnim tvarima i uzrokovat će u gotovo istoj mjeri poremećaj socijalnog ponašanja.

Ovisnost o kupovini vs. konzumerizam

U godišnjem izvještaju instituta WorldWatch stoji kako 1,7 milijardi ljudi širom svijeta pripada „potrošačkoj klasi“, ljudi koju karakterizira prehrana visoko prerađenom hranom, želja za većim kućama, većim automobilima, većim dugom i stil života koji je posvećen sakupljanju neesencijalnih stvari. Ljudi o kojima se govori, globalni potrošači, uglavnom dolaze iz zemalja u razvoju s najvećim potencijalom za ekspanziju. Konzumerizam s ekonomskog aspekta značio bi zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije i stav prema kojem sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara. Također, ovisnost bez droga, praćena kompulzivnim ponašanjem, odraz je suvremenog urbanog života u kojem brzina življenja, svakodnevni stresovi, težnja za zaradom, uspjehom, popularnošću i generalna težnja za većim i boljim, produbljuju jaz između biološke i psihološke prirode čovjeka i njegovih vitalnih potreba. Naš svakodnevni konzumerizam trebamo razlikovati od preokupiranosti kupovinom koja, prisutna često i u „zdravih pojedinaca“ kod ovih drugih čini sadržaj misli usmjeren na trošenje i kupovinu, čak i više sati dnevno.

Ovisnost o kupovini se često smatra vrstom opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Takvi su ljudi zaokupljeni kupovinom i trošenjem i doživljavaju različite osjećaje zadovoljstva pri postupku kupovine. Razvijaju misli, poticaje i preokupacije koje ih unaprijed pripremaju za trošenje. Negativne emocije depresije, anksioznosti, dosade, samokritičnosti i ljutnje se često navode kao glavni izvor porijekla poremećaja kompulzivnog kupovanja, dok se euforija i olakšanje koje se događa pri kupovini, najčešće navode kao posljedice istog poremećaja. Neposredno pred kupovinu, potrošači izvještavaju o prisutnoj anksioznosti čija razina opada pri samom činu kupovine. Kompulzivno kupovanje je obično privatna aktivnost i većina potrošača nastoji sama kupovati.

Kompulzivna potrošnja je u literaturi o marketingu definirana kao kronična i repetitivna aktivnost, koja se javlja nakon loših emocionalnih doživljaja, teško ju je kontrolirati i zaustaviti, iako rezultira lošim posljedicama za pojedinca i društvo.

Neke jasno izdvojene faze kroz koje prolaze osobe s poremećajem kompulzivnog kupovanja su: anticipacija, priprema, kupovina i trošenje. U prvoj fazi osoba intenzivno razmišlja o nekom objektu i ima jaku potrebu za posjedovanjem tog objekta. Također se može dogoditi da je preokupirana mislima o kupovini tog objekta. U drugoj fazi, osoba se priprema za kupovinu i trošenje, što uključuje odluku o tome kada i gdje kupovati, kako se obući za tu priliku te koje kreditne kartice koristiti. U ovoj fazi osoba istražuje tržište u smislu materijalnih dobara koja su na ponudi, sniženja, novootvorenih trgovina, onoga što je trenutno u trendu i slično. Treća faza uključuje stvarno iskustvo kupovine, koje je za većinu osoba s ovim poremećajem, uzbudljivo iskustvo te ga čak povezuju sa seksualnim uzbuđenjem. Kupovina se završava plaćanjem za kupljeno, a taj čin je praćen negativnim emocijama razočarenja u samog sebe i krivnje.

Kakve su to osobe?

Nekontrolirano kupovanje je oblik ovisnosti koji nastaje uglavnom kao odgovor ljudi na svakodnevne stresove modernog života. No, veoma je teško označiti osobu kao ovisnika o kupovini, osobito ako je riječ o čistom zadovoljstvu osobe koja je zaradila novac. Nekontrolirano kupovanje u smislu ovisnosti odnosi se na kompulzivnu zanesenost kupovanjem radi ublažavanja psihičkog stanja u kojem se osoba nalazi.

Tako Valence (1995.) opisuje više tipova ljudi koji neumjereno kupuju i imaju patološke simptome ovisnosti:

a) Emocionalni konzumenti kojima kupovina ublažava emocionalno stanje u kojem se nalaze i najčešće služi kao oblik auto-terapije za ublažavanje uznemirenosti, ponekad i kao antidepresivna auto-terapija.

b) Impulzivni konzumenti potaknuti neodoljivom željom za kupovanjem. Kupovanje prati jaki osjećaj krivice, koji se javlja nedugo nakon obavljene kupovine.

c) Fanatični konzumenti kolekcionari, koji opetovano kupuju iste stvari i ne mogu se oduprijeti stalnom ponavljanju kupovine.

d) Kompulzivni konzumenti koji se koriste kupovinom kako bi smanjili visoku unutrašnju tenziju, uznemirenost ili nesposobnost samokontrole. Oni nerijetko pokazuju izrazito jake osjećaje frustracije u vrijeme kupovanja.

Zanimljivu klasifikaciju ovisnika o kupovini ponudio je McElroy (1995.), a odnosi se na psihosocijalnu analizu ovisnika prilikom kupovine.

1. Opsesivno obuzeti kupci koji se ne mogu oduprijeti porivu kupovine. Elroy ih dijeli na dva tipa: a) jedni, koji na drugačiji način ne mogu suzbiti vlastite misli b) drugi, bogati kupci koji kupuju nepotrebne stvari, ublažavajući tako svoje psihičko stanje.

2. Socijalno alijenirani kupci kojima kupovina predstavlja oblik socijalne adaptacije i koji nerijetko provode veoma mnogo vremena kupujući i u situaciji kad im to stvara nepotrebne dugove.

3. Neobuzdani kupci koji prekomjerno kupuju jedino u vrijeme obuzetosti maničnim stanjem psihe.

Liječenje

Ovisnici o kupovini u novije vrijeme posebno privlače pažnju terapeuta koji nastoje dijagnosticirati ovisnost o kompulzivnoj kupovini pomoću skale prepoznavanja vlastite neumjerenosti kupovanja. Jedna od takvih skala je Faber O'Guinnova skala koja se sastoji od 19 pitanja grupiranih za analizu sljedećih stanja: kompulzija kupovanja, manija kupovanja, unutrašnja psihička stanja prilikom neumjerenog kupovanja. Autor smatra da je uviđanje vlastitog stanja prvi korak ublažavanja ili potpunog otklanjanja ovisnosti.

Tretman takvih osoba dosta je težak budući da nemamo jasne dokaze o tome što točno takvim pojedincima pomaže. Postoji prostor kako i za farmakološki, tako i za psihološki tretman. Premda ne postoji potpuno učinkovit i znanstveno utvrđen tretman, postoje studije koje izvještavaju o pozitivnom učinku antidepresiva, osobito selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Korisnima se smatra kognitivno bihevioralna grupna terapija, kao i različiti oblici samopomoći.

LITRATURA:

1. Black, DW. (2007) Compulsive buying disorder: a review of the evidence. CNS Spectrums 12: 124-32.

2. McElroy, SL, Jr. Keck, PE, Phillips, KA. (1995) Kleptomania, compulsive buying and binge-eating disorder. J. Clin Psychiatry, 56 (4), 14-26.

3. Murali, V, Ray, R, Rustempašić, N, Pindžo, Dž. (2013) Sociopsihološke odrednice i kritika savremenog konzumerističkog trenda: uloga marketinga i vrijednosti u formiranju konzumerističkog društva. Sociološka luča VII/1 2013

4. Shaffiullha, M. (2012). Advances in psychiatric treatment (2012), vol. 18, 263-269.

5. Valence, A. (1995). Compulsive buying: concept and measurement. J. Consummer Policy, Oxford, 11 (1995), 419-433. 6. Itković Zuckerman, Z. (2004) Istraživanje ovisnosti bez droga kod studentske populacije. Pedagogijska istraživanja, br. 1. str. 236.