Kockanje je jedan od najopasnijih ljudskih poroka, koji predstavljajući iluziju lako zarađenog novca može vrlo lako dovesti do financijske propasti osobe koja kocka odnosno njegove obitelji. Izgledi gotovo nikada nisu na vašoj strani; bilo da je riječ o pokeru, blackjacku, lutriji ili ostalim tipovima igara na sreću; kockanje je uspješna industrija jer kuća uvijek pobjeđuje.

Posljednjih godina otvorilo se nekoliko tisuća mjesta za kockanje i klađenje pa bilo koja osoba može za nekoliko minuta biti na mjestu na kojem će odlutati od svojih problema i postići da oni na neko vrijeme nestanu. Socijalni faktor raširenosti mjesta za kockanje važan je faktor u raširenosti ovisnosti.

U Republici Hrvatskoj najviše je ovisnika o kladionicama, slijede automati pa rulet, dok je u Europi na prvom mjestu ovisnost o automatima, zatim slijede sportske kladionice i rulet. Procjenjuje se, prema epidemiološkim podacima, kako u Hrvatskoj danas imamo između 50 i 100 tisuća osoba koje su ovisne o kockanju, a njima treba pridodati i one koji nisu ovisni i kockaju na razini zloupotrebe. Istovremeno najmanje 50.000 članova njihovih obitelji u ovom trenutku zbog toga pati. Ovisnost o kockanju, kao i druge teške ovisnosti, uništava strukturu ovisnika i njegovu obitelj. Važno je spomenuti kako je svaki drugi stanovnik Hrvatske stariji od 15 godina uključen u neki oblik lutrije, a svaki treći u nagradne igre vezane uz kupnju određenih proizvoda koji donose dobitak ili uz kupnju u određenim prodavaonicama. Svaki sedmi se u općoj populaciji kladi, a najviše se kupuje lutrija.

Kockanje uključuje raznolike aktivnosti, tako da postoje i različite vrste ovisnosti o kockanju. Ovisnost o kocki nije uvijek lako uočljiva. Suprotno uvriježenom mišljenju, čin kockanja nije ograničen samo na slot aparate, karte, kasina ili kladionice. Kupnja srećke, sudjelovanje u nagradnoj igri ili oklada s prijateljem također su oblici kockanja.

Ovisnost o kockanju, tzv. kompulzivno kockanje, vrsta je poremećaja kontrole impulsa. Kompulzivni kockari ne mogu kontrolirati poriv za kockanjem, premda su svjesni da njihovo kockanje šteti njima i njihovim voljenima. Kockanje bi značilo da ste spremni riskirati nešto što cijenite i vrednujete u nadi dobivanja nečega što ima još veću vrijednost. Kompulzivni kockari nastavljaju s kockanjem bez obzira na to osjećali se dobro ili loše, dobivali ili gubili. Čak i kada znaju da su izgledi protiv njih pa i kada znaju da si ne mogu priuštiti da izgube – ljudi s problemom ovisnosti o kockanju naprosto se ne mogu kloniti kocke.

Kockanje potiče sustav nagrade u mozgu te slično poput droge ili alkohola može dovesti do stvaranja ovisnosti. Ako je osoba sklona patološkom kockanju, može neprestano sudjelovati u okladama, skrivati svoje ponašanje, iscrpiti ušteđevinu, akumulirati dugove ili čak pribjegavati kriminalnom ponašanju poput krađa ili prijevara kako bi održavao takvo svoje ponašanje. Patološko kockanje prihvaćeno je kao psihički poremećaj 1980. godine (DSM -III).

U klasifikaciji DSM 5 (Dijagnostički i klinički priručnik za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog udruženja) radikalno je promijenjen odnos prema tom poremećaju. Poremećaj je promijenio ime i više se ne označava kao patološko kockanje, nego kao ovisnost o kockanju. Novi pojam i njegov položaj u novom priručniku odražavaju rezultate istraživanja koji kockanje smatraju sličnim poremećajima zlouporabe ilegalnih supstanci sa sličnom kliničkom slikom, moždanim podrijetlom, komorbiditetom, patofiziologijom i liječenjem. Prepoznavanje tih sličnosti pomoći će ljudima s problemom u traženju pomoći i usluga koje su im potrebne, a drugi će bolje razumjeti izazove s kojima se osobe ovisne o kockanju suočavaju kako bi prevladale taj poremećaj.

Postoji velik rizik da već i adolescenti i tinejđeri razviju problematično ponašanje povezano s kockanjem. Kompulzivno kockanje obično počinje u kasnim tinejđerskim godinama. Istraživanja pokazuju kako problematično kockanje tipično počinje u ranoj adolescenciji kod muškaraca, a kod žena u kasnijoj dobi. Populacija adolescenata je u posebnom riziku zbog same prirode razvoja i odrastanja, praćene znatiželjom i otkrivanjem granica. Prosječna dob za početak kockarskih aktivnosti je između 11 do 13 godina. Mladi mogu kockati neformalno, ali situacije stresa ili depresije mogu kod njih potaknuti neodoljiv nagon za kockanjem. Mnogo mladih izjavljuje kako su „bombardirani“ reklamama i obavijestima o kockarskim aktivnostima; primaju neželjene elektroničke reklame putem e-maila, na aplikacijama na mobilnim telefonima ili gledaju reklame o kockarskim aktivnostima na televiziji. Mediji često igre na sreću prikazuju kao zabavnu i neškodljivu aktivnost, bez realističnog prikaza omjera rizika i dobitka te mogućih negativnih posljedica kockanja. Takve reklame šalju sliku kako je novac moguće brzo i lako dobiti te kako je vjerojatnost dobitka velika.

Osim sve veće prisutnosti kockarskih aktivnosti putem medija, veliko povećanje sudjelovanja sve većeg broja ljudi u kockarskim aktivnostima vođeno je i razvojem elektroničkih uređaja za kockanje te razvojem novih kockarskih tehnika koje koriste Internet i mobilne telefone.

Kako prepoznati osobu s problemom:

• uvijek kocka više nego što namjerava;
• kocka čak i kada nema novaca/sredstava (kocka do trenutka kada počinje trošiti novce za račune, kartice ili potrepštine za kuću i djecu, osjećaju da moraju nešto prodati da bi kockali, posuditi ili čak ukrasti);
• ima potrebu biti tajnovit po pitanju svog kockanja (često to drže tajnom ili lažu o tome koliko kockaju misleći da drugi to neće razumjeti ili da će ih iznenaditi s velikim dobitkom);
• kockanje služi kao način bijega od problema ili osjećaja tuge, bezvrijednosti, depresije;
• više puta neuspješno pokušava prestati s kockanjem;
• zanemaruje obveze, obitelj i prijatelje zbog kockanja;
• osjeća depresiju, nervozu ako se ne kocka;
• osjeća grižnju savjesti i kajanje zbog kockanja, ali ipak ponovno kocka;
• posuđuje novce kako bi kockao ili pokrio kockarske dugove.

Preporuke za liječenje

Patološko kockanje se liječi po sličnoj metodologiji kao druge bolesti ovisnosti: alkoholizam, narkomanija i pušenje. Tri su glavna načina liječenja tog problema, uključujući psihoterapiju, lijekove i grupe podrške. Kognitivno bihevioralna terapija i općenito bihevioralna terapija pomažu pojedincu uočiti obrazac ponašanja koji dovodi do i podržava ovisničko ponašanje, kako bi ga zamijenio zdravijim oblicima ponašanja. Obiteljska terapija također može biti korisna ovisniku o kockanju. Kada dođe do kompluzivnog kockanja, vrlo je vjerojatno da to utječe na cjelokupnu obiteljsku situaciju. Obiteljska se terapija ne bavi isključivo problemom kocke već pomaže zacjeljivanju obiteljskih odnosa i kreće se zajedno na put oporavka.

Neki pojedinci dobro reagiraju na antidepresive, antagoniste i stabilizatore raspoloženja. Često osobe s ovisnošću o kockanju mogu patiti i od bipolarnog poremećaja, depresije, ADHD-a ili opsesivno kompulzivnog poremećaja pa liječenje tih stanja može pomoći ublažavanju ovisnosti o kockanju.

Vrsta tretmana koja pomaže jednoj osobi ne mora nužno biti učinkovita kod svakoga. Svakako je važno potražiti stručnu pomoć, zajedno sa stručnjakom procijeniti različite mogućnosti i usuglasiti plan liječenja.

LITERATURA:

1. www.problemgambling.ca/EN/ResourcesForProfessionals/Pages/default.aspx
2. www.helpguide.org/articles/addiction/gambling-addiction-and-problem-gambling.htm
3. www.mayoclinic.org/diseases-conditions/compulsive-gambling/basics/symptoms/con-20023242
4. www.psychguides.com/guides/compulsive-gambling-symptoms-causes-and-effects/
5. Adams, PJ, Raeburn, J, de Silva, K. (2009). A question of balance: prioritizing public health responses to harm from gambling. Addiction, 104, 5, 688-691.
6. Koić, E, Đorđević, V, Filaković, P, Nađ, S. (2009). “Alea Iacta Est”, A Case Series Report of Problem and Pathological Gambling. Collegium Antropologicum, 33, 3, 961- 971.