Infekcija hepatitis C virusom (HVC) predstavlja ozbiljan, globalan javno zdravstveni problem od kojeg boluje oko četiri milijuna ljudi u Europi, a procjenjuje se da će oko 20% kronično zaraženih osoba razviti cirozu jetre tijekom 20 godina.

Glavni način prijenosa zaraze je putem krvi, a 90% novootkrivenih HCV pozitivnih osoba u Europskoj uniji su intravenozni (i.v.) ovisnici o drogama. Načini prijenosa infekcije kod i.v. ovisnika su: zaraženi pribor, uvlačenje u špricu kontaminirane otopine droge od drugog konzumenta, „prokuhavanjem“ stare vatice koja sadrži drogu, spolnim kontaktom, u oko 6% slučajeva s majke na dijete za vrijeme trudnoće ili prilikom porođaja, nehotično ubadanje na iglu, korištenje britvice, četkice za zube zaraženih osoba te drugi načini prijenosa.

Aktualni europski akcijski plan stavlja naglasak na povećanja kvalitete i učinkovitosti u reduciranju problema zaraženih HCV-om prevencijom, liječenjem i pružanjem „harm-reduction“ usluga intravenoznim ovisnicima, kao i multidisciplinarni pristup liječenju bolesti ovisnosti koji se primjenjuje u našoj Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti. Stoga sve nove opijatske ovisnike već kod prvog pregleda testiramo na krvlju prenosive viruse (HCV i HIV), a tijekom godine se retestiraju pacijenti s rizičnim ponašanjem. Značajan broj ovisnika zbog straha od suočavanja s „istinom“ izbjegava ili odgađa testiranje te ih je potrebno ohrabriti i potaknuti da prihvate testiranje „na licu mjesta“ pouzdanim Ora-Quick testovima na slinu, jer ako se pacijente upućuje u specijalizirani laboratorij, 30 do 40% ovisnika neće obaviti testiranje na zaraženost virusima HCV i HIV.

U slučaju pozitivnog probnog testa (na HCV i HIV) informiramo pacijenta kako pozitivan rezultat ne mora značiti zarazu, upućujemo bolesnika na daljnje dijagnostičke postupke (markeri i određivanje viremije, KKS i biokemijske pretrage) i provodimo motivacijski razgovor čiji je cilj poticanje na daljnju obradu i liječenje. U slučaju potvrđene viremije važna je suradnja s obiteljskim liječnikom pacijenta, upućivanje hepatologu/infektologu na daljnji dijagnostički postupak te određivanje indikacija za liječenje. Nalaz i mišljenje ovlaštenog psihijatra kod kojeg je pacijent u programu liječenja ovisnosti (motivirnost za liječenje, dostatni kapaciteti za retenciju u zajedničkom tretmanu HCV i ovisnosti, stabilna apstinencija tijekom najmanje šest mjeseci od svih psihoaktivnih tvari i alkohola, odnosno odsustvo težeg komorbidnog poremećaja – depresije, manije ili psihotičnog poremećaja) preduvjet su za odobrenje terapije protiv hepatitisa C.

Glavni ciljevi rada s opijatskim ovisnicima su testiranje što većeg broja ovisnika na HCV, HBV (hepatitis B) i HIV, psihoedukacija o krvlju prenosivim infekcijama, načinima prijenosa, kliničkoj slici i liječenju, poticanje cijepljenja protiv HBV i HAV (hepatitis A) ako nisu zaraženi tim virusom te uključivanje u tretman. Kod osoba koje su u fazi liječenja hepatitisa C multidisciplinarnim pristupom provodi se održavanje na supstitucijskoj terapiji te prevencija nuspojava liječenja infekcije HCV-a (somatske nuspojave koje imitiraju somatske smetnje sustezanja te psihičke dekompenzacije u vidu anksioznih, depresivnih smetnji, nesanice, psihotičnih promjena i suicidalnost), što sve utječe na retenciju u tretmanu hepatitisa kao i prevenciju porasta novooboljelih.

U tablici 1 prikazani su rezultati probira HCV-a i HIV-a u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti u razdoblju od 2009. do 2015.godine, a podaci su prikupljeni analizom iz upitnika „Osnovni podaci o ovisnicima u programu liječenja - Pompidu grupa“.

Tablica 1. Rezultati probira HCV i HIV-a u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ “Dr. Andrija Štampar” od 2009. do 2015. godine

Grafikon 1. Grafički prikaz testova probira na HCV i HIV obavljenih u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti NZJZ “Dr. Andrija Štampar” od 2009. do 2015. godine

Rezultati istraživanja prikazanih u relativnim i apsolutnim frekvencijama kroz promatrano šestogodišnje razdoblje, od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2015. godine, upućuju na zaključak da je incidencija testiranih opijatskih ovisnika na HCV i HIV gotovo ujednačena, dakle bez uočenih značajnijih godišnjih statističkih odstupanja.

Zaključno

Multidisciplinarni pristup liječenju bolesti ovisnosti u Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda, osim savjetodavnog tretmana trudnica opijatskih ovisnica zaraženih s HCV/HBV i HIV-om, uključuju psihijatrijski tretman (ordiniranje supstitucijske terapije, specifične farmakotrapije te psihoterapiju), psihosocijalne intervencije i podršku članova obitelji i partnera. Kod osoba koje su u tretmanu liječenja HCV-a potrebno je provoditi češće kontrole i nadzor psihijatra, pratiti nuspojave tijekom liječenja (koje mogu dovesti do pogoršanja stanja) i intervenirati kako ne bi došlo do prekida započetog liječenja.