Termin injektiranje (ubrizgavanje) droga uključuje nekoliko puteva unosa droge u organizam: intravenski put, supkutani (pod kožu) i intramuskularni put (u mišić). Sva tri oblika nose zdravstvene rizike razvitka različitih zaraza. Zaraze mogu nastati kao posljedica unosa uzročnika prilikom injektiranja ili kontaminanata dodanih u mješavinu droge. Doda li se tome činjenica da drogu sebi mogu ubrizgati sami korisnici droge, ali im to može i netko drugi s nesterilnim odnosno već korištenim priborom za injektiranje droga, ne čudi da je rizik prenošenja zaraza uzrokovanih krvlju prenosivim uzročnicima (hepatitis B, hepatitis C, HIV) kao i ostalih bolesti povećan.

Uobičajene krvlju prenosive zarazne bolesti ove grupe uključuju virus ljudske imunodeficijencije (HIV), virus hepatitisa C (HCV) i virus hepatitisa B (HBV). Navedene infekcije se prenose putem dijeljenje pribora za injektiranje među korisnicima, poput šprica, igala i ostalog pribora za pripremu droge, a mogu se prenijeti i spolnim putem, odnosno nezaštićenim spolnim odnosom na spolne partnere i klijente/klijentice. U populaciji korisnika droga puno je veći broj zaraženih hepatitisom C, nego hepatitisom B i HIV-om što je posljedica same osobine virusa i tijeka infekcije hepatitisa C.

Glavni put zaraze virusom hepatitisa C (HCV-om) u Europi je ubrizgavanje droga. Prema procjenama u Europi postoji oko milijun trenutnih ili bivših intravenskih korisnika droga za koje postoji mogućnost da imaju kroničnu infekciju HCV-om. Stope infekcije HCV-om često su vrlo visoke među intravenskim korisnicima droga, a kreću se od 12% do 85% .

Moguće se zaraziti hepatitisom C i pri samo jednom uzimanju droge injektiranjem s nesterilnim priborom; rizik zaražavanja svakako raste s dužinom staža injektiranja droge. Često je zabilježena i ko-infekcija (istovremena infekcija) različitim tipovima virusa hepatitisa i HIV-a, što dovodi do ubrzanog propadanja jetre, razvitka ciroze, zatajenja jetre i smrti. Činjenica da većina zaraženih HCV-om nema jasne simptome bolesti i nije svjesna svoje zaraze, otvara put širenja infekcije na ostalu populaciju korisnika droga i spolne partnere/partnerice, ali i smanjuje broj onih koji ulaze u liječničku skrb.

Zaraza hepatitisom B u uživaoca droga jedna je od prvih infekcija nastalih kao posljedica korištenja tuđeg pribora za injektiranje zabilježena već sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. S obzirom na postojanje učinkovitog cjepiva koje sprječava zarazu virusom hepatitisa B, a time i razvitak kroničnih komplikacija (ciroza jetre i karcinom jetre); cijepljenje protiv hepatitisa B dio je svih programa cijepljenja (u zemljama Europske unije) osoba pod povećanim rizikom zaražavanja hepatitisom B kao što su i intravenski korisnici droga.

Od zabilježenih prvih slučajeva zaraze HIV-om, početkom 1980-tih godina i kasnije 1990-tih i 2000-tih pojedine zemlje, koje nisu usmjerile jače preventivne aktivnosti prema intravenskim uživaocima droga, kao i neke okolnosti u okruženju (tranzicija, recesija) pridonijele su razvitku epidemije HIV-a u populaciji korisnika droga. Implementacijom i osnaživanjem programa usmjerenih na populaciju intravenskih korisnika droga, taj uzlazni trend se zaustavio te se ne bilježi porast novo zaraženih HIV-om u toj populaciji.

Populacija osoba koje injektiraju drogu često je društveno i socijalno marginalizirana te se zbog niza socijalnih rizičnih faktora, kao što su loši životni uvjeti, beskućništvo, korištenje duhana i alkohola, javljaju česte infekcije kože i potkožnog tkiva te unutarnjih organa (gnojne lokalizirane infekcije kože, tuberkuloza pluća, ali i sistemske poput upale srčane ovojnice).

Tuberkuloza pluća

Kombinacija loših socijalnih životnih uvjeta s psihološkim učincima droga često u populaciji osoba koje injektiraju droge rezultira povećanim rizikom od zaražavanja tuberkulozom. U posebno povećanom riziku su osobe koje su uz ovisništvo i zaražene HIV-om (prirodni tok infekcije HIV-om dovodi do slabljenja imuniteta), stoga ne treba začuditi podatak da je vrlo česta istovremena infekcija HIV-om i tuberkulozom.

Kožne i bakterijske infekcije

Kožne i bakterijske sistemske infekcije u populaciji osoba koje injektiraju droge su vrlo česte no praćenje nije standardizirano. Neka istraživanja pokazala su učestalost (u trenutnih intravenskih korisnika droge) rana i gnojnih čireva od 40%. Te infekcije najčešće su nastale kao rezultat korištenja nesterilne opreme za ubrizgavanje ili nečiste opreme za pripremu droga. Najčešći uzročnik koji uzrokuje infekcije kože i mekog tkiva među intravenskim korisnicima droga je Staphylococcus aureus i streptokok grupe A. U manjoj mjeri lokalna infekcija može se proširiti i po ostalim organskim sustavima i dovesti do sepse, tromboze dubokih vena, upala srčane ovojnice i dr. U populaciji korisnika droga u Europi česti su nalazi klostridijskih infekcija koje rezultiraju botulizmom rane i tetanusom (u neadekvatno cijepljenih osoba).

Ostale infekcije

Osim već spomenutih hepatitisa B i C, kao i HIV-a, u osoba koje injektiraju drogu češće su zabilježene i ostale spolno prenosive infekcije zbog česte zamjene spolnih usluga za drogu ili novac te prakticiranje nezaštićenog spolnog odnosa

Usprkos povećanom obolijevanju među korisnicima droga u odnosu na opću populaciju uvođenje preventivnih programa i uključivanje organizacija civilnog društva (udruge) dovele su do smanjenja broja novih zaraza u populaciji osoba koje injektiraju droge. Preventivni programi uključuju višekomponentni pristup kroz programe smanjenja štete, savjetovanje i programe liječenja.

Preventivnim programima utječe se na promjenu ponašanja korisničke populacije kroz:

• Usvajanje sigurnijih načina korištenja droge: opskrba i legalan pristup čistom priboru za ubrizgavanje droga, uključujući i dovoljnu besplatnu opskrbu sterilnim iglama i špricama,
• Cijepljenje: cjepiva protiv hepatitisa B, tetanusa, gripe, a posebno za HIV-om zaražene sobe,
• Liječenje ovisnosti o drogama: nadomjesna (supstitucijska terapija opijatskim agonistima i drugi učinkovitim oblicima liječenja od ovisnosti o drogama)
• Testiranje: dobrovoljno i povjerljivo testiranje uz informirani pristanak za HIV, hepatitis B i C
• Liječenje zaraznih bolesti: antivirusno liječenje hepatitisa C i HIV infekcije
• Liječenje drugih zaraznih bolesti • Usvajanje sigurnijih seksualnih navika (zaštićeni spolni odnosi)

Kako bi se i nadalje smanjio pobol od zaraznih bolesti u populaciji osoba koje injektiraju drogu, nužno je kontinuirano provođenje preventivnih programa kroz partnerski pristup svih dionika uključenih u problematiku ovisnosti (zdravstveni, socijalni, javni, pravosudni), u čemu su Hrvatska i grad Zagreb jedan od vodećih u europskoj regiji s prisutnošću Centara za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti integriranih u cjelokupni zakonodavni i provedbeni okvir vezan uz problematiku ovisnosti i zlouporabe droga.