U FOKUSU

PREHRANA

UČENIKA U

OSNOVNIM ŠKOLAMA

Ana Puljak, dr. med., spec. javnog zdravstva
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Početkom ove školske godine briga za uravnoteženu prehranu u školama postaje aktualnija i nastoji se primijeniti u što više škola u Hrvatskoj. 28. 12. 2012. godine donešeni su „Normativi za prehranu učenika u osnovnoj školi“ (N.N. 146/12). Propisane su i „Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama“. Kroz normative i nacionalne smjernice propisuju se vrste prehrambenih namirnica, optimalni unos energije i hranjivih tvari, broj obroka te raspodjela preporučenog unosa energije po obrocima.

Djeca u školi provode velik dio dana što znači da moraju u školi zadovoljiti i velik dio prehrambenih potreba. Djeca koja pohađaju boravak oko 70% svojih prehrambenih potreba trebala bi zadovoljiti tijekom boravka u školi. Zato je izuzetno važno da školska prehrana bude uravnotežena, primjerena dobi i da zadovoljava sve energetske i nutritivne potrebe, što je osnova pravilnog rasta i razvoja, ali i usvajanja pozitivnih zdravstvenih navika.

Energetski unos Energija je potrebna za rast i razvoj i za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Energetske potrebe su individualne i ovise o dobi, spolu, tjelesnoj građi i aktivnosti.

Preporučeni dnevni energetski unos prema dobi i spolu učenika osnovne škole (odnosi se na normalno uhranjene i umjereno tjelesno aktivne učenike)

Preporuke za postizanje uravnotežene raspodjele dnevnog unosa energije po obrocima podrazumijevaju da zajutrak zadovoljava 20% dnevnih potreba osnovnoškolaca, doručak 15% energije, ručak 35% energije, a užina 10% dnevnih potreba energije. Večera bi trebala zadovoljiti 20% energetskih potreba.

Dnevni unos hranjivih tvari trebao bi biti raspoređen na način da bjelančevine čine 10-15%, masti 25-35% i ugljikohidrati do 50% unosa. Jednostavni šećeri (dodani hrani i piću) sudjeluju s udjelom do 10%. Preporučeni unos vlakana iznosi od 17,4 do 27,6 g/dan, ovisno o dobi učenika.

Energiju iz hrane dobivamo iz masti (ulja), ugljikohidrata i bjelančevina.

Masti i ulja najvažniji su izvor energije, izvor su životno važnih masnih kiselina i bitni su za apsorpciju i iskorištavanje vitamina topivih u masti (A, D, E i K). Postoje i štetne masti koje povećavaju tjelesnu masu, a ne daju dovoljnu količinu energije. Ugljikohidrati se odnose na šećere, škrobne ugljikohidrate i vlakna.

Ugljikohidrati su važan izvor energije i trebali bi biti osnovna komponenta obroka. Ugljikohidrate možemo dobiti iz žitarica, mahunarki, voća i povrća. Hranu i pića bogata šećerima treba izbjegavati (slastice, gazirana pića), odnosno konzumirati u malim količinama i što rjeđe.

Bjelančevine su osnovni biološki spojevi našeg tijela, važni za rast i razvoj organizma. Razlikujemo bjelančevine biljnog (orašasti plodovi, mahunarke, žitarice) i životinjskog porijekla (meso, riba, jaja, mlijeko i sir).

Što se preporučuje u školskoj prehrani?

Ovisno o duljini boravka u školi, učenici mogu birati između šest predviđenih modula: modul 1 podrazumijeva četiri obroka, modul 2 tri obroka, moduli 4 i 6 dva obroka (doručak-ručak ili ručak-užina), a moduli 3 i 5 jedan obrok (doručak ili ručak).

Razne prehrambene namirnice različitog su energetskog i nutritivnog sastava. Važno je dobro „kombinirati” namirnice kako bi se postigao optimalni unos energije i nutrijenata.

Za zajutrak i doručak preporučuju se: mlijeko ili mliječni proizvodi, svježe pripremljeni mliječni napici, žitne pahuljice ili kruh od cjelovitog zrna, orašasti plodovi i sjemenke, sir, maslac, marmelada, med, mliječni namazi, namazi od mahunarki, ribe ili povrća, mesni naresci, jaja, sezonsko voće i povrće, prirodni voćni sok.

Za ručak se preporučuju: juhe, kuhano povrće ili miješana variva od povrća, krumpira, mahunarki i žitarica, složena jela od mesa s povrćem, krumpirom i proizvodima od žitarica, meso, perad, riba, jaja, salate od svježeg povrća i voće.

Za užinu se preporučuju: mlijeko, jogurt i drugi fermentirani mliječni proizvodi, mlijeko sa žitnim pahuljicama, pekarski proizvodi iz cijelog zrna, tijesto i proizvodi od tijesta iz cijelog zrna: biskvitna tijesta i okruglice s voćem ili sirom, štrukle, savijače, pite i sl., voće, voćni sok bez dodanog šećera.

Koliko učestalo treba konzumirati pojedine namirnice?

U planiranju dnevnih i tjednih jelovnika preporučuje se svakodnevno konzumirati: mlijeko i mliječne proizvode, žitarice, proizvode od žitarica i krumpir, voće, povrće, perad, jaja, mahunarke, orašaste plodove i sjemenke u mljevenom obliku te vodu. Meso se preporučuje konzumirati najviše pet puta tjedno. Konzumiranje ribe preporučuje se najmanje jedan do dva puta na tjedan.

Mlijeko i mliječni proizvodi:

• mlijeko i fermentirani mliječni proizvodi – preporučuju se mliječni proizvodi s najmanje 2,5% mliječne masti i izbjegavanje zaslađenih mliječnih napitaka
• sir – preporučuju se sve vrste svježeg sira, namaza od svježeg sira, mliječnih namaza te polutvrdih sireva

Meso, mesne prerađevine, riba, jaja:

• meso - prednost treba dati mesu peradi (puretina, piletina) i kunića te teletini i janjetini, a rjeđe crvenom mesu (preporuka: nemasna svinjetina i junetina)
• mesne prerađevine - naresci kod kojih je vidljiva struktura mesa (narezak od purećih ili pilećih prsa, šunka, kare i sl.)
• riba - filetirana riba bez kosti te papaline, srdele i lignje. Za pripremu riblje paštete može se koristiti riba iz konzerve (sardine, tuna i sl.)
• jaja - isključivo kokošja termički dobro obrađena jaja (tvrdo kuhana, jaja u složencima, žličnjaci s jajima i sl.)

Mahunarke i orašasti plodovi:

• mahunarke - grah, leća, slanutak, bob, soja i dr. Svježe pripremljeni namazi od mahunarki, variva od mahunarki, guste juhe, složenci, popečci i sl
• orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi i sl.), sjemenke (buče, sezama, lana, suncokreta, maka i sl.) kao dodatak hrani

Žitarice, proizvodi od žitarica i krumpir:

• žitarice i proizvodi od žitarica - kruh, pecivo, tjestenina i ostali proizvodi, prednost iz cjelovitih žitarica (npr. ječmena, zobena i prosena kaša, riža, heljda, žitne pahuljice, tj. mješavina žitnih pahuljica, pšenična i kukuruzna krupica i sl.)
• krumpir - kao prilog i to kuhani, pečen na malo masnoće, pire ili sastavni dio variva. Izbjegavati krumpir pržen u dubokom ulju

Voće:

• sve vrste svježeg/sezonskog i sušenog voća- prednost dati svježem voću i svježe iscijeđenim prirodnim voćnim sokovima

Povrće:

• sve vrste svježeg/sezonskog povrća, ako nema dovoljno svježeg sezonskog povrća, može se koristiti duboko smrznuto i toplinski obrađeno povrće

• maslac i margarin - maslac i mekani margarinski namazi
• ulja - isključivo biljna ulja (npr. maslinovo, suncokretovo, od kukuruznih klica, repičino, bučino)
• vrhnje - sa 12% mliječne masti

Kolači, kompoti, marmelade/džemovi, med, sladoled i ostale slastice:

• kolači - pripremljeni u školskoj kuhinji i industrijski gotovi kolači, s manjim količinama šećera i masti, prednost iz cijelog zrna, a bez kreme na osnovi sirovih jaja
• kompoti - od svježeg voća s malo šećera ili meda, u slučaju loše opskrbe svježim voćem koristiti industrijski kompot, ali razrijeđen vodom (dodati oko 20% vode) te sokom od svježeg limuna
• marmelade, džemovi, med - prednost dati marmeladama i džemovima s manje šećera, ali bez dodatka umjetnih sladila
• sve vrste meda
• puding - pripremati mliječne pudinge, a prednost dati pudinzima pripremljenim s manjim dodatkom šećera, pudinzi se mogu pripremati s dodatkom svježeg i suhog voća, orašastih plodova i sjemenki
• sladoled - mliječni sladoled.

• sol - jodirana kuhinjska sol, začinska sol
• ocat - jabučni ili vinski ocat te sok od limuna
• začinsko bilje - peršin, celer, vlasac, bosiljak, origano, mažuran, komorač, kim, ružmarin, lovorov list, cimet i sl.

• voda - pitka negazirana voda po želji
• čaj - svježe kuhani biljni čaj (npr. od šipka, kamilice, metvice) ili voćni čaj uz dodatak soka od limuna, kao topli ili hladni napitak (za zaslađivanje prednost dati medu, a dodani šećer koristiti u minimalnim količinama).

Hranu s visokim udjelom masti, šećera i soli ne preporučuje se konzumirati više od dva puta mjesečno.

Gazirana zaslađena pića i ostala zašećerena pića (ledeni čaj) treba izbjegavati jer obiluju šećerom, umjetnim bojama i aditivima. „Grickalice” također ne treba često konzumirati radi visokog sadržaja soli i aditiva.

Uz uvođenje uravnotežene prehrane u osnovne škole, sukladno Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnim školama i Normativima za prehranu učenika u osnovnoj školi, u ovoj školskoj godini na nacionalnoj razini provodi se i projekt Europske unije „Shema školskog voća“.

Oko 160.000 učenika od 1. do 4. razreda u 835 škola u Republici Hrvatskoj dobilo je mogućnost sudjelovanja u ovom projektu. Uključene škole, odnosno učenici, najmanje jednom tjedno besplatno dobivaju mandarine, jabuke, kruške, šljive, breskve, nektarine, trešnje, jagode, rajčice ili mrkve.

Projekt "Shema školskog voća" osmišljen je s ciljem:

• promoviranja zdravih prehrambenih navika i povećanja udjela voća i povrća u svakodnevnoj prehrani
• sprječavanja nastanka debljine i bolesti uzrokovanih neprimjerenom prehranom u dječjoj dobi
• usvajanja pozitivnih prehrambenih navika djece i ograničavanja unosa hrane s visokim sadržajem masti, šećera i soli
• omogućavanja dodatnog obroka svježeg voća ili povrća školskoj djeci

U projekt su uključene 24 države članice Europske unije (oko 9 milijuna djece predškolskog i školskog uzrasta). Troškovi za projekt financiraju se većim dijelom iz proračuna Europske unije za poljoprivredu (75%), a manjim dijelom iz Državnog proračuna Republike Hrvatske (25%).

Projekt se u pravnom smislu temelji na:

• Uredbi komisije Europske Unije broj 288/2009. od 07. travnja 2009. u smislu potpore opskrbe djece u obrazovnim ustanovama u okviru Sheme školskog voća: voćem i povrćem, prerađenim voćem i povrćem i bananama.
• Nacionalnoj strategiji za provedbu Sheme školskog voća za razdoblje od 01. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2014.
• Pravilniku o provedbi Sheme školskog voća (Narodne novine broj 22/13, 48/13).

Ispitivanje prehrambenih navika djece u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj u sklopu projekta Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske dobi, pokazalo je da 66% učenika i učenica ne jede voće svaki dan, a 76% učenika i učenica ne jede povrće svaki dan. Upravo zbog ovakvih zabrinjavajućih podataka ovaj projekt je hvale vrijedan u smislu poticanja pozitivnih prehrambenih navika školske djece.

Usvajanjem kvalitetne, biološki vrijedne, raznovrsne i kalorijski primjerene prehrane u osnovnim školama osigurat će se pravilan rast i razvoj djece. Ujedno će se smanjiti i učestalost poremećaja vezanih uz nepravilnu prehranu (pretilost, prekomjerna tjelesna težina, bolesti metabolizma, pothranjenost). Uravnotežene prehrambene navike izuzetno je važno usvojiti u ranijoj životnoj dobi jer se na taj način stvaraju i pozitivne zdravstvene navike za cijeli život.

Da bi se programi uspješno proveli potrebno je pripremiti i kontinuirano educirati sve uključene (djecu, roditelje, timove školske prehrane, učitelje). Školsku djecu treba uključiti u provođenje programa i dati im ulogu „partnera” u programu (sudjelovanje u radionicama, osmišljavanje „zdravih” obroka, uzgoj voća...).

Ujedno treba kontinuirano provoditi osvješćivanje i informiranje šire populacije o važnosti uravnotežene prehrane (putem medija, javnozdravstvenih akcija, predavanja...). Mjere porezne politike u smislu oporezivanja namirnica štetnih za zdravlje, odnosno olakšice za „zdrave” namirnice, orijentiranje dijela prehrambene industrije na „zdrave obroke” ili „zdrave školske pakete” jedna su od opcija koje bi pomogle popularizaciji uravnotežene prehrane u školama.

Uspješne javnozdravstvene akcije podrazumijevaju promjenu čitavog društvenog konteksta, odnosno potrebno je čitavo društveno okruženje usmjeriti prema cilju koji želimo postići.