Mehanizam nastanka alergijske reakcije

Već je navedeno da je u osnovi mehanizma nastanka alergijske reakcije aktivacija imunog sustava na molekulu lijeka, odnosno metabolit. Reakcije preosjetljivosti mogu se podijeliti u četiri tipa koji se ne razlikuju samo mehanizmom, već se mogu razlikovati u brzini razvoja i karakteristika kliničke slike.

Tip I je reakcija preosjetljivosti posredovana imunoglobulinom E. Nakon prvog kontakta s alergenom (lijek, pelud, otrov insekata) razviju se protutijela IgE koja su vezana za mastocite i krvne bazofile. Pri ponovnom kontaktu veže se antigen, što dovodi do oslobađanja medijatora upale. Klinički simptomi su najčešće urtikarija, angioedem i anafilaksija.

Tip II reakcije uključuje protutijela klase G i M. Kompleks alergen-protutijelo veže se za ciljne stanice i potiče aktivaciju komplementa. Posljedica je liza stanice, odnosno citoksičnost. Klinički primjer aktivacije komplementa lijekom je sistemski lupoidni eritem nakon uzimanja prokainamida (antiaritmika), lupoidni hepatits kao posljedica uzimanja laksativa ili hemolitička anemija kao posljedica uzimanja metildope.

Tip III također uključuje stvaranje protutijela klase M i G. Stvoreni imuni kompleksi se odlažu na bazalne membrane (bubrezi, pluća), nakon čega slijedi aktivacija komplementa, infiltracija leukocita i oštećenje tkiva. Klinička slika se naziva serumska bolest sa simptomima urtikarije, eritema, upale zglobova, limfadenopatije, glomerulonefritisa, perifernih edema i vrućice. Traje obično 1-2 tjedna. Serumsku bolest mogu izazvati monoklonalna protutijela i hiperimuni serum protiv zmijskog otrova. Teži oblik je vaskulitis (Stevens-Johnson sindrom) koji uključuje nefritis, miokarditis i poremećaje središnjeg živčanog sustava. Među lijekovima se najčešće navode sulfonamidi, penicilini, tiouracil, fenitoin i jodni kontrasti.

Tip IV je uzrokovana staničnom reakcijom, a naziva se još i kasna preosjetljivost. Reakcija obično nastane 2-3 dana nakon kontakta s alergenom pa se može zamijeniti s idiosinkratkom reakcijom. Karakterizirana je lokalnom upalom i nakupljanjem makrofaga. Klinički se manifestira kao kontaktni dermatitis. Osnova je za dijagnostičke kožne testove (na primjer tuberkulinski test).

Dijagnoza alergija

Reakciju na lijekove nije lako dijagnosticirati budući da klinički simptomi izgledaju kao i kod drugih bolesti. Anamnestički podaci o uzimanju lijeka, vrsti i vremenu, ključni su u dijagnostici. Za pojedine lijekove su razvijeni kožni testovi, koji su korisni ako postoji u mehanizmu nastanka kasna preosjetljivost. Analiza specifičnog IgE u krvi može pomoći. Najtočniji, ali i najbrutalniji, dijagnostički postupak je ponovno izlaganje suspektnom lijeku (rechallenge). Klinička posljedica može biti anafilakcija! Ovaj se postupak mora odvijati isključivo u ustanovama gdje postoji mogućnost hitne intervencije. Često se pokušavaju sastaviti tablice lijekova koji najčešće uzrokuju alergijske reakcije. Te su tablice točne što se tiče do sada objavljenih podataka, ali mogu zavarati s obzirom da svaki lijek ima potencijal razvoja reakcija preosjetljivosti. Najčešće se upozorava na oprez kod ponovnog propisivanja penicilina i njegovih derivata, sulfonamida, antikonvulziva, inzulina, jodnih pripravaka i antiaritmika.

Liječenje alergijskih reakcija

Kod liječenja alergijskih reakcija primjenjuju se nespecifični lijekovi: adrenalin, antihistaminici, kortikosteroidi i brohodilatatori. Adrenalin primijenjen parenteralno inhibira otpuštanje medijatora reakcije, relakcira glatke mišiće bronha (širi dišne putove) i kontrahira glatke mišiće krvnih žila (podiže krvni tlak). Spašava život bolesnika koji ima anafilaktičku reakciju! Antihistaminici sprečavaju vezanje histamina na membranske receptore. Teofilin i drugi bronhodilatatori šire bronhe, a kortikosteroidi djeluju protuupalno i smanjuju edem. Važno je napomenuti da klinički učinak kortikosteroida nastupa tek nakon 1-2 sata pa je njihova primjena u anafilaktičkoj reakciji od sekundarnog značenja. Kortikosteroidi su veoma korisni u preventivnoj primjeni, odnosno kod neophodne primjene lijeka za koji se sumnja da izaziva alergiju. Tada se kortikosteroidi primjenjuju 1-2 sata prije suspektnog lijeka (primjeri su jodni kontrasti ili penicilin kod vađenja zuba srčanog bolesnika). Moguć je i postupak takozvane desenzitizacije. Slično se primjenjuje kod preosjetljivosti na pelud i kućnu prašinu. Počne se s malim dozama koje se postupno povećavaju do terapijske doze. Na taj se način degranuliraju svi mastociti s postojećim antitijelima. Postupak je rizičan, a najveća opasnost je moguća anafilaktička reakcija. Ponekad se za odstranjivanje imunih kompleksa može primijeniti postupak plazmafereze, kao kod detoksikacije otrova.

Alergijske reakcije kod djece

Alergijske reakcije kod djece mogu se razviti već u dojenačkoj dobi, što je pokazano na primjeru preosjetljivosti na bjelančevine iz kravljeg mlijeka. Tijekom djetinjstva djeca su sklona infekcijama za boravka u vrtićima i kasnije u školi. Vrlo često primaju različite antibiotike, koji su ponekad nepotrebni jer su češće posrijedi virusne infekcije od bakterijskih. S obzirom na različite kliničke manifestacije doktori i roditelji su skloni pripisati te promjene alergijama na lijekove. Studije pokazuju da je pogrešno i pretjerano dijagnosticiranje alergija na lijekove značajno upravo kod djece. Stoga je važno pravilno evaluiranje anamnestičkih podataka, ali i primjena specifičnih kožnih i krvnih testova. Ne treba smetnuti s uma da hrana porijeklom od životinja (mlijeko i meso) može biti kontaminirana antibioticima, što može biti anamnestički prvi kontakt s alergenom.

Nema generalne mjere za prevenciju alergijskih reakcija na lijekove. Naravno, opća preporuka o smanjenju nepotrebne potrošnje lijekova, konzekvetno će utjecati i na smanjeni broj alergijskih reakcija. Ipak, alergijsku reakciju nije moguće predvidjeti, mada se često spominju epidemiološki podaci o obiteljskim nasljednim sklonostima, ali i o tipovima molekula koje se češće javljaju kao sumnjive u dijagnostici alergija. Važno je imati na umu da su opasne reakcije naglog početka (anafilaksija) i da brzo i učinkovito liječenje (primjena adrenalina) spašava život. Također je važno znati da većina alergijskih reakcija prolazi bez klinički manifestnih posljedica pa ne treba poticati strah prema uzimanju lijekova - farmakofobiju, ako su ovi potrebni u liječenju. Potrebno je educirati doktore i pacijente o ključnim značajkama alergijskih reakcija, kako bi ih pravodobno prepoznali i pravilno reagirali.