Koja je uloga tjelesne aktivnosti u prevenciji karcinoma?

Zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u prevenciji, kontroli i tretmanu mnogih akutnih i kroničnih bolesti, no međutim, njena uloga u prevenciji karcinoma je nedovoljno istražena i samim time podcijenjena. Možemo reći kako istraživanja o ulozi tjelesne aktivnosti u prevenciji karcinoma uvelike zaostaju za sličnim istraživanjima kada su u pitanju vodeće kronične bolesti. Ipak, rezultati do sada provedenih istraživanja sugeriraju da tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u prevenciji pojave određenih vrsta karcinoma i preživljenju oboljelih osoba.

Kojim mehanizmima tjelesna aktivnost utječe na smanjenje rizika za nastanak karcinoma?

Najčešći mehanizmi pomoću kojih tjelesna aktivnost može utjecati na smanjenje rizika za nastanak karcinoma te na same učinke kancerogenog procesa su redukcija masnog tkiva, aktivnosti koje mijenjaju razinu spolnih hormona, promjene imunološkog sustava, učinci na inzulin, smanjenje stvaranja slobodnih radikala te izravni učinci na tumor u slučajevima kada je već došlo do njegovog nastanka.

Ima li tjelesna aktivnost utjecaj u prevenciji ginekoloških karcinoma?

Posljednjih desetak godina sve je veći broj studija koje istražuju povezanost tjelesne aktivnosti sa smanjenjem rizika za nastanak ginekoloških karcinoma te biološke mehanizme koji posreduju u povezanosti. Navedena istraživanja sugeriraju kako tjelesna aktivnost vjerojatno štiti od karcinoma endometrija sa smanjenjem rizika za 20 – 30% kod osoba koje održavaju najvišu razinu aktivnosti u odnosu na osobe s najnižom razinom, odnosno bez aktivnosti. Smatra se kako niski do umjereni intenzitet opterećenja (hodanje, vrtlarenje, kućanski poslovi ...), također može smanjiti rizik.

Određeni broj studija ukazuje na nisku razinu povezanosti tjelesne neaktivnosti i karcinoma jajnika, neke studije ukazuju kako povezanosti nema dok nedavna meta-analiza dosadašnjih istraživanja sugerira 20% manji rizik za tjelesno najaktivnije osobe u odnosu na neaktivne.

S obzirom da karcinomi endometrija i jajnika imaju hormonalnu etiologiju pretpostavlja se kako bi tjelesna aktivnost mogla odigrati važnu ulogu u promjeni čimbenika rizika. Ona može utjecati na regulaciju razine hormona, inzulin-posredovane puteve te energetsku ravnotežu za koje se smatra da su važni posrednici povezanosti između tjelesne aktivnosti i smanjenja rizika za nastanak navedenih karcinoma.

Što se tiče karcinoma vrata maternice, s obzirom na to da je glavni uzrok infekcija određenim vrstama humanog papiloma virusa (HPV), ne postoji dovoljno dokaza koji bi mogli ukazati na povezanost između tjelesne neaktivnosti i razvoja tog karcinoma. Ipak, rezultati nekoliko studija ukazuju kako je skroman utjecaj na čimbenike rizika moguć kroz utjecaj na spolne hormone, debljinu i imunološki sustav.

Utječe li tjelesna aktivnost na preživljenje kod ginekoloških karcinoma?

Iako postoje snažni razlozi za ispitivanje utjecaja tjelesne aktivnosti na preživljenje kod ginekoloških karcinoma, ova skupina je iznenađujuće nedovoljno istražena, a sama istraživanja su do danas vrlo rijetka. S obzirom na to da postoje značajne razlike u tretmanu, prognozi i komorbiditetu među pojedinim vrstama u ovoj skupini karcinoma, te je razlike potrebno uzeti u obzir prilikom izrade i ispitivanja intervencija tjelesnom aktivnosti.

Opće preporuke za tjelesnu aktivnost djece, adolescenata i odraslih osoba

Tjelesna aktivnost može smanjiti rizik nastanka nekoliko vrsta karcinoma, uključujući i ginekološke karcinome. Tjelesna aktivnost može na razne načine utjecati na rizik obolijevanja od karcinoma. Redovita tjelesna aktivnost pomaže u održavanju optimalne tjelesne težine uravnoteženjem unosa kalorija s energetskom potrošnjom. Također može pomoći i u sprječavanju nastanka određenih vrsta karcinoma pomoću izravnih i neizravnih učinaka, kao što su npr. već spomenuta regulacija spolnih hormona, učinci na inzulin i pozitivni učinci na imunološki sustav. Tjelesno aktivan način života također je povezan i sa smanjenjem rizika za većinu kroničnih bolesti.

Djeca i adolescenti trebali bi kontinuirano biti uključeni najmanje jedan sat dnevno u aktivnosti umjerenog ili visokog intenziteta, s time da u aktivnostima visokog intenziteta participiraju najmanje tri dana u tjednu. Odrasle osobe trebale bi vježbati najmanje 150 minuta umjerenim intenzitetom ili 75 minuta visokim intenzitetom tjedno. Moguća je pa čak i poželjna kombinacija navedenih intenziteta, tako da se trajanje može i produljiti. Istraživanja pokazuju kako učestalija i dugotrajnija/redovitija tjelesna aktivnost može pružiti još veće smanjenje rizika za obolijevanje od karcinoma. Iako nije poznat optimalan intenzitet, učestalost i trajanje aktivnosti potrebne za smanjenje rizika, približavanje razini od 300 minuta umjerenog intenziteta ili 150 minuta visokog intenziteta tjedno vjerojatno će pružiti dodatnu zaštitu od karcinoma. Tjelesna aktivnost u trajanju od 300 minuta tjedno također pomaže i u prevenciji debljine te na taj način može imati direktan utjecaj na smanjenje rizika od karcinoma povezanih s debljinom. Nekoliko studija ukazuje kako debljina možda potencijalno povećava incidenciju karcinoma vrata maternice.

U načelu, potrebno je od najranijeg djetinjstva usvajati tjelesno aktivni životni stil i na taj način ograničiti sjedilačke aktivnosti te aktivnosti vezane uz ekran.

Preporučuje se bavljenje bilo kojom vrstom aktivnosti koja se provodi u svakodnevnom životu, npr. kućanski poslovi, rad u vrtu, igra s djecom itd. Od aerobnih aktivnosti umjerenog intenziteta preporučuje se hodanje, lagana vožnja biciklom, plesanje, planinarenje, rolanje itd., a od intenzivnijih aktivnosti nordijsko hodanje, trčanje, brža vožnja biciklom, plivanje, aerobika, vježbanje na ergometrima itd. Također je poželjno uključiti se u rekreativne sportske igre, kao što su npr. odbojka, košarka, tenis…

Zaključak

Danas je poznato kako tjelesna aktivnost može smanjiti rizik za razvoj primarnog karcinoma. Ovisno o vrsti karcinoma, dokazi za pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na čimbenike rizika – različiti su. Kod nekih karcinoma dokazi su uvjerljivi, kod drugih su vjerojatni, kod trećih na razini mogućeg, dok su kod određenih vrsta nedostatni, odnosno ne postoje. Ginekološki karcinomi također se međusobno razlikuju ako promatramo utjecaj tjelesne aktivnosti na čimbenike rizika. U svakom slučaju, pred istraživačima su novi izazovi kako bi još bolje razumjeli specifičnu vrstu, adekvatan intezitet i vrijeme provedeno u aktivnosti te na taj način utjecali na smanjenje čimbenika rizika za svaku pojedinu skupinu karcinoma.