Škola i zdravlje

HPV

[Humani papiloma virus]

Maja Juroš, dr. med., spec. školske medicine
Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim kontaktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog), s inficirane na zdravu osobu. Rizik za obolijevanje od spolno prenosivih infekcija najveći je među onim mladima koji rano stupaju u seksualne odnose i skloni su mijenjanju partnera. Upravo ta populacija nije sklona korištenju kondoma, koji je najsigurnije zaštitno sredstvo i protiv spolno prenosivih infekcija i protiv neželjene trudnoće. Osim toga, prepoznavanje rizika je u populaciji mladih i inače izrazito nisko, a vjerovanje da se "njima ne može ništa loše dogoditi" jako izraženo. Mladi koji uzimaju bilo koje psihoaktivne droge (uključujući alkohol) skloniji su pod utjecajem droga slučajnim i neplaniranim seksualnim odnosima s gotovo nepoznatim partnerima, pri kojima se uglavnom ne koristi nikakva zaštita.

Danas su najvažnije spolno prenosive bolesti one uzrokovane virusima i to: virusom humane imunodeficijencije (HIV) koji je uzročnik AIDS-a, virusom genitalnog herpesa, humanim papiloma virusima (HPV) i virusima koji uzrokuju hepatitis B i C. Česti su uzročnici i bakterije: klamidija (najraširenija bakterijska spolno prenosiva infekcija uzrokovana bakterijom Chlamydia trachomatis), ureaplazma, gonokok i treponema, a katkad su uzročnici i praživotinje (trihomonas), gljive (kandida) i člankonošci (stidna uš).

Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, teške upale spolnih organa, rak spolnih organa, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje te utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija humanim papiloma virusom (HPV) danas je najčešća spolno prenosiva infekcija. Postoji čak više od 100 različitih tipova tog virusa, a to su uglavnom virusi koji su se izuzetno dobro prilagodili koži i sluznicama te se vrlo lako prenose s čovjeka na čovjeka, što dokazuje podatak da se 70% osoba zarazi jednim tipom virusa tijekom aktivnoga spolnog života.

Kod osoba koje nisu mogle svojim obrambenim snagama eliminirati virus, on ostaje u stanicama genitalne regije i dovodi do nastanka dobroćudnih, prekanceroznih i kanceroznih promjena, ovisno o tipu virusa kojim smo zaraženi. Neke kliničke manifestacije prisutne su i u muških osoba, a kod njih HPV može dovesti do pojave genitalnih bradavica, karcinoma penisa i analne regije. Humani papiloma virusi, ovisno o sposobnosti izazivanja dobroćudnih ili zloćudnih tumora, svrstavaju se u skupine visokog rizika (izazivaju zloćudne tumore vrata maternice, rodnice i stidnice, a najčešći su tipovi 16 i 18) i niskog rizika (izazivaju nastanak spolnih bradavica, a najčešći su tipovi 6 i 11).

U Hrvatskoj je 2009. godine 369 žena oboljelo od raka vrata maternice, a umrlo je više od 100 žena. Najčešće su oboljele žene između 35. i 49. godine života, a ujedno je to i drugi najčešći karcinom u toj dobnoj skupini. Da bismo što uspješnije spriječili spolno prenosive bolesti, bitna je trajna edukacija mladih, liječnika, roditelja i zajednice. Također je bitno izbjegavanje rizičnih spolnih ponašanja, održavanje spolne higijene, redoviti odlazak liječniku te cijepljenje. Registrirana cjepiva u Hrvatskoj su Gardasil™ (četverovalentno cjepivo, registrirano 2007., štiti od tipova 6, 11, 16, 18 i upotrebljava se za cijepljenje i djevojčica i djevojaka u dobi od 9 do 26 godina) te Cervarix™ (dvovalentno cjepivo, registrirano 2008., štiti od tipova 16, 18 i upotrebljava se za cijepljenje djevojčica i djevojaka u dobi od 10 do 25 godina).

Četverovalentno cjepivo protiv bolesti uzrokovanih HPV tipovima 6, 11, 16 i 18 registrirano je u 127 zemalja, uključujući SAD i Kanadu te sve članice i pristupne zemlje EU. U svijetu je od 2006. do danas distribuirano gotovo 91 milijun doza ovog cjepiva u 124 zemlje, a od 2008. u Hrvatskoj je distribuirano 13.734 doza četverovalentnog cjepiva.

Cijepljenje u Hrvatskoj nije uvršteno u obvezni kalendar cijepljenja, a provodi se na dobrovoljnoj osnovi u Zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, od 2007. godine. Što se tiče muške populacije, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je četverovalento cjepivo za cijepljenje dječaka i mladića u dobi od 9 do 26 godina zbog sprječavanja nastanka genitalnih bradavica (od 2009.) te raka muškog spolovila i analne regije (od 2010. godine), no Nacionalne preporuke u EU još ne uključuju organizirano cijepljenje dječaka.

Kao i kod ostalih cjepiva moguće su nuspojave, iako se cjepivo općenito dobro podnosi. U Agenciji za lijekove od primjene cjepiva nije zabilježena niti jedna ozbiljna nuspojava, a najčešće nuspojave su blage i prolazne: bol na mjestu uboda, oticanje i crvenilo te povišena temperatura.

Cijepiti se ne smije osoba koja je alergična na bilo koji sastojak cjepiva (npr. pekarski kvasac), koja je imala alergijsku reakciju nakon primjene prethodne doze cjepiva, osoba s povišenom tjelesnom temperaturom, osoba koja boluje od akutne bolesti (angina, upala pluća, vodene kozice, gripa i sl.). Važno je imati na umu da cijepljenje nije dozvola za neodgovorno spolno ponašanje. Najbolju zaštitu cijepljenje pruža djevojkama prije stupanja u spolni život.

Cijepljenje nije zamjena za ginekološki pregled i Papa test i ne štiti od bolesti koje mogu nastati preostalim tipovima HPV-a koji nisu zastupljeni u cjepivu te od ostalih spolno prenosivih bolesti. Uz cijepljenje, važne mjere za prevenciju HPV-a i ostalih spolno prenosivih bolesti su edukacija, uloga obitelji, odgovorno spolno ponašanje te redoviti preventivni pregledi ginekologa i drugih specijalista.