Prof. dr. sc. Hrvoje Pintarić, dr. med., specijalist je interne i hitne medicine, subspecijalist kardiologije. Redoviti je profesor na Stomatološkom fakultetu. Pri Zdravstvenom veleučilištu profesor je visoke škole u području biomedicine i zdravstva - grana interna medicina. Objavio je 85 originalnih znanstvenih i stručnih radova, od čega je 19 indeksirano u Current contents, 17 u Science Citation Index, deset u Scopusu, devet u drugim međunarodnim indeksnim klasifikacijama (EMBASE, Excerpta Medica, Index Copernicus) i 30 u drugim časopisima. Već dvadeset godina bavi se invazivnom i intervencijskom kardiologijom, strukom koja aktivno liječi bolesnike s akutnim infarktom miokarda i anginom pectoris. Pročelnik je Centra za hitni prijem KBC Sestre Milosrdnice. Radi i u Poliklinici Fleur.

Profesore Pintarić Vi ste specijalist hitne i interne medicine, subspecijalist kardiolog, koja su Vaša profesionalna i znanstvena interesna područja?

Osim osnovne struke kojom se bavim, dio mog stručnog i znanstvenog interesa usmjeren je i na zdravlje žena vezano uz kardiovaskularne bolesti, ali i šire od toga. Također, jedno od područja interesa mi je i rehabilitacija bolesnika nakon infarkta miokarda, odnosno pacijenata koji boluju od kardiovaskularnih bolesti. Pri tome mislim na prilagodbu njihovog zdravstvenog stanja svakodnevici od profesionalnog života do navika - kao što su to tjelesna aktivnost ili spolni život (bitna sastavnica života svih nas).

Kolika je učestalost i/ili smrtnost od srčano-žilnih bolesti?

Kardiovaskularne bolesti uzrok su oko 17,5 milijuna smrti godišnje u svijetu, a procjenjuje se da će do 2030. godine biti uzrokom 23 milijuna smrti. Na razini Europe kardiovaskularne bolesti odgovorne su za oko 4,3 milijuna smrti godišnje. Posebno zabrinjava porast u broju oboljelih žena. U Hrvatskoj su još uvijek glavni uzrok smrtnosti i kod muškaraca i kod žena. Intenzivniji porast smrtnosti počinje u dobi iznad 50 godina. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, kardiovaskularne bolesti najveći su uzrok opterećenja bolestima (DALYs).

Jedan dio Vašeg rada usmjeren je upravo na zdravlje žena. Zašto Vas je to zaintrigiralo?

Tijekom svog profesionalnog rada uvidio sam, općenito govoreći, manju posvećenost ženama kada je u pitanju bolest, odnosno zdravlje. Smatram da je to ujedno i specifično izraženo u području kardiologije. Do nedavno je većina smjernica utvrđena na osnovu obolijevanja muškaraca i temelji se više na specifičnostima bolesti (i rehabilitacije nakon bolesti) vezanih uz muški spol. Primjerice, u 2/3 studija provedenih u ovom području ispitanici su bili muškarci. Upravo zato, a znajući da postoje specifičnosti koje vežemo uz spol, zaintrigirala me i ova "druga strana priče".

Kada su u pitanju bolesti krvnih žila, obolijevaju li više muškarci ili žene?

Kada se uspoređuje cijeli životni vijek zapravo više obolijevaju žene, iako se u javnosti uglavnom provlači teza da su to bolesti muškaraca. Također, u dobnoj skupini iznad 65 godina više je oboljelih žena. U tzv. generativnoj dobi žene su zaštićene svojim hormonalnim statusom, odnosno ove bolesti se nešto ranije javljaju kod muškaraca.

Postoje li neke specifičnosti vezane uz zdravlje srca žena? Odnosno, koliko su to uopće specifičnosti ako sada znamo da su žene one koje su "zastupljenije" u obolijevanju"?

Svakako, važno je znati da je npr. simptomatologija infarkta miokarda (srčanog udara) kod žena često vrlo nespecifična. Uvjetno rečeno jer se vodimo smjernicama koje su tipičnije za muškarce. Kod žena se npr. često infarkt miokarda očituje osjećajem pritiska u prsnom košu, nespecifičnim bolovima u području želuca i slično i kao takav može se previdjeti. Neki od simptoma srčanog udara koje navode žene su izrazit umor, nedostatak daha, bol u vratu i ramenu te mučnina i bol u abdomenu. U žena se rjeđe javlja klasični simptom izrazite boli u prsima. Uzrok takvim razlikama nije nam poznat, a kao jedan od mogućih navodi se češća sklonost žena umanjivanju težine svojih simptoma u odnosu na muškarce. Zbog svega toga žene sa srčanim udarom rjeđe se javljaju liječniku, a nekad on ostane i neprepoznat.

Koji su fiziološki zaštitni mehanizmi kod žena kada su u pitanju srčano-žilne bolesti i postoje li neki rizični čimbenici koji se prepoznaju upravo kod njih?

Da, upravo ovaj hormonalni status čini žene "zaštićenijima" u reproduktivnoj dobi. Prije svega, hormon estrogen. No nažalost, neki drugi čimbenici kao što su pušenje i stres, a koji su postali znatno učestaliji u ženskoj populaciji, u velikoj mjeri "poništavaju" ove pozitivne, zaštitne fiziološke utjecaje. Nadalje, žene koje boluju od dijabetesa imaju veći rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s muškarcima oboljelim od dijabetesa. Srce žene znatno teže podnosi kronični stres, nego srce muškarca. Depresija je psihička bolest koja se dvostruko češće javlja u žena, a također se povezuje s povećanim rizikom. Pušenje i tjelesna neaktivnost ostavljaju teže posljedice na kardiovaskularni sustav žene, nego muškarca. Također, trebamo navesti i komplikacije u trudnoći - visok krvni tlak tijekom trudnoće ili gestacijski dijabetes mogu dugotrajno povisiti rizik od kardiovaskularnih bolesti kod žena.

Napisali ste i dvije knjige, jednu čiji ste autor Vi i drugu u suradnji s drugim autorima. U njima govorite o tjelesnoj aktivnosti nakon preboljelog infarkta miokarda i drugih bolesti srca, možete li nam reći koje su to knjige?

Tako je. To su "Kardiologija rada i sporta" (Babić, Pintarić, Mišigoj, Miličić) i "EKG metode u svakodnevnoj praksi" (Pintarić).

Što biste preporučili osobama koje se žele početi intenzivnije baviti tjelesnom aktivnošću u mlađoj, ali i u nešto starijoj životnoj dobi?

S obzirom na velik broj kardioloških dijagnoza i bolesti koje mogu uzrokovati iznenadnu srčanu smrt sportaša u svijetu, postoji nekoliko različitih preporuka i konsenzusa za preventivne preglede, kao i za utvrđivanje sposobnosti sportaša s pojedinim kardiološkim dijagnozama.

Primjerice, obveznim preventivnim pregledima sportaša u Italiji tijekom perioda od 26 godina godišnja incidencija (pojavnost) iznenadnih smrti smanjena je za 89% te se ta incidencija praktički izjednačila s incidencijom iznenadne smrti u onih koji nisu sportaši.

U svakom slučaju, prije bavljenja intenzivnim sportskim aktivnostima potrebno je napraviti pregled. Jednako tako, muškarci iznad 45 godina života i žene iznad 55 godina života koje se namjeravaju baviti intenzivnijim sportskim aktivnostima moraju obaviti kardiološki pregled koji bi svakako trebao uključiti i ergometriju kao dijagnostičku metodu.

Jedan ste od rijetkih slučaja koji se bavi i problematikom seksualnog života nakon infarkta miokarda?

Tako je. Ta tematika me zaintrigirala jer mi je kroz profesiju i život postalo jasno da ljudi imaju puno pitanja, a malo informacija vezanih uz taj segment života u odnosu na bolest srca. Odnosno, najčešće imaju netočne ili neprecizne informacije. Ponekad im je neugodno pitati, ponekad ne znaju niti koga bi najbolje bilo pitati. Tako da je ovo sigurno jedna od tema o kojoj ni javnost niti pojedinci nemaju dovoljno informacija. Može se reći da nije ni utvrđen put za dobivanje ovakvih informacija u okviru struke i to svakako trebamo promijeniti.

Koje je najčešće pitanje kada je riječ o bolestima srca i spolnosti?

Pitanja ima jako puno. Naravno da postoje brojna ograničenja u spolnim aktivnostima kod ljudi s kardiovaskularnim bolestima. Nije tu riječ samo o infarktu, jer postoje razne kardiovaskularne bolesti, poput bolesti zalistaka, srčanog mišića, srčanih ritmova… Svaki od takvih bolesnika ima potrebu i pravo provesti svoj život na najbolji mogući način, a sigurno da je kvaliteta života narušena njemu i njegovom partneru ako postoje problemi vezani uz spolni kontakt. Potpuno je jasno da je to izuzetno važan segment života. U trenutku obolijevanja postavljaju se brojna pitanja vezana i uz spolne aktivnosti - ugrožava li pacijenta to životno, hoće li moći participirati kao prije, a pojavljuje se i strah kod partnera oko toga postoji li rizik ako pristane na to. Najupečatljivije pitanje je možda: koliko dugo nakon srčanog udara trebamo apstinirati u spolnom životu? Jednostavan odgovor, na općenitoj razini je četiri tjedna. Velik broj ljudi, od 40% do 70% njih, nakon preživljenog infarkta ima spolnu disfunkciju koja najčešće može biti vezana uz strah od spolnih aktivnosti. Preporučuju se i odnosi sa stalnim partnerom.

Kada govorimo o infarktu miokarda koje je najčešće pitanje vezano uz spolni život?

Kada čovjek preživi infarkt bilo bi preporučljivo da prođu tri do četiri tjedna prije ponovnog početka sa spolnim aktivnostima. Svakoj rani otprilike toliko vremena treba da zaraste, a isto tako je s ozlijeđenim srčanim mišićem, kojem je to vrijeme potrebno da se oporavi od ozljede. Nakon proteka toga vremena mnogo je manje opasnosti od ozbiljnih posljedica, a unutar četiri tjedana nakon infarkta moguća je angina d'amour na francuskom ili takozvana "slatka smrt".

Istina, to nije česta pojava, od svih infarkta "slatka smrt" događa se u 1% slučajeva, a do angine pectoris ili boli u prsima dolazi u 5% slučajeva. Naime, spolna aktivnost ima ekvivalent fizičkoj aktivnosti od tri metabolička ekvivalenta (hod po ravnom brzinom tri do šest kilometra na sat). U trenutku vrhunca tlak poraste do otprilike 160/90 mmHg, a otkucaji srca do oko 120/min. Tlak i puls tada narastu u veoma kratkom periodu, koji je najrizičniji da nastane komplikacija. No, prema kliničkim istraživanjima, visoki tlak nije jedini direktno vezan uz "slatku smrt". Osobi koja je imala infarkt najčešća opasnost u spolnom životu je poremećaj srčanog ritma, koji može biti smrtonosan. Druga opasnost je da teoretski može doživjeti reinfarkt.

Nakon proteka četiri do šest tjedana od srčanog udara postoji način kako se osobu može testirati da bi se utvrdilo je li ponovno sposobna za spolnu aktivnost, radi li osobi taj napor ishemiju, odnosno stvara li joj manjak kisika u određenom dijelu srčanog mišića.

U tijeku je i Vaše istraživanje kako se žene osjećaju nakon infarkta miokarda, a vezano uz spolni život. Zašto ste baš tome posvetili pažnju?

Između ostalog zato što je ženama u tom smislu manje posvećena pažnja, odnosno uglavnom govorimo kako bolesti srca i/ili infarkt miokarda utječu na taj segment života kod muškaraca, dok su kod žena ta pitanja prilično zanemarena i o tome malo govorimo, pišemo ili raspravljamo. Očekujemo da ćemo kroz ovo istraživanje dobiti korisne odgovore koje ćemo moći implementirati u stručni i savjetodavni rad.

Povezuje li se mentalno zdravlje, odnosno bolesti sa zdravljem srca? Ima li tu razlika između žena i muškaraca?

Naravno. Anksiozni i depresivni poremećaji povećavaju rizik srčano-žilnih bolesti i jednako tako otežavaju rehabilitaciju nakon oboljenja. Ovi poremećaji učestaliji su kod žena i samim time i u ovom smislu trebali bismo više pažnje posvetiti zdravlju žena.

Koliko su je važna uravnoteženost u svakodnevici i briga o zdravlju, odnosno primarna i sekundarna prevencija za zdravlje srca?

Primarnoj prevenciji, koja se odnosni na sve one aktivnosti koje provodimo da do bolesti niti ne dođe i sekundarnoj prevenciji, koja se odnosi na rano otkrivanje bolesti prema većem broju studija provedenih u različitim populacijama pripisuje se čak 44% do 76% smanjenja smrtnosti, dok je 23% do 47% smanjenja smrtnosti zasluga liječenja.

I na kraju, što biste preporučili našim dragim čitateljicama (a i čitateljima)?

Teško je u mlađoj dobi razmišljati o tome kako će nam život izgledati za deset pa i 20 godina, pogotovo kada je o riječ o bolestima. No, jako je bitno toga biti svjestan na vrijeme. Zdrava prehrana, redovita tjelovježba, održavanje stalne i umjerene tjelesne težine te prestanak pušenja svakoj ženi omogućuju smanjenje vjerojatnosti nastanka srčanih tegoba, a povećanje vjerojatnosti za dulji i kvalitetniji život. Naravno da to preporučujemo i muškarcima, ali ovog puta su nam žene, zasluženo, malo više u fokusu.