Kardiovaskularne bolesti su s obzirom na njihovu pojavnost jedan od najznačajnijih javnozdravstvenih problema. Većina publikacija (radova, biltena) opisujući teret kardiovaskularnih bolesti u prvi plan stavlja smrtnost (mortalitet), a zatim pobol (morbiditet). No sve je više radova koji teret bolesti, pa tako i kardiovaskularnih, promatraju kroz prizmu financija, odnosno financijskog i ekonomskog troška za zdravstveni sustav, ali i društvo u cjelini.

U Europi kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrti, a odgovorne su za 48% svih smrti. Međutim te se stope razlikuju među državama, te su u nekim državama (npr. Francuska, Španjolska, Švicarska) niže, a u drugima više (npr. Estonija, Latvija, Rumunjska).

U Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti također vodeći uzrok smrti s udjelom 48,7% u ukupnom mortalitetu. Kada govorimo o morbiditetu, budući da u Republici Hrvatskoj ne postoji jedinstven registar kardiovaskularnih bolesti, taj se morbiditet promatra specifično kroz dijelove zdravstvenog sustava u kojima se pojavljuju bolesnici oboljeli od kardiovaskularnih bolesti. Pa tako primjerice možemo pratiti bolnički morbiditet, te izvanbolnički morbiditet – dijagnoze zabilježene u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

U bolnicama Republike Hrvatske (RH) kardiovaskularne su bolesti na 1. mjestu po morbiditetu. Međutim ako se gleda po spolu, kod žena bolesti cirkulacijskog sustava nisu na prvom mjestu, već novotvorine, a od bolesti cirkulacijskog sustava prednjači cerebrovaskularni inzult, dok su kod muškaraca bolesti cirkulacijskog sustava na prvom mjestu i to konkretno kronične ishemične bolesti srca (podaci HZJZ). U primarnoj zdravstvenoj zaštiti među zabilježenim bolestima i stanjima, kardiovaskularne bolesti zauzimaju udio od 12%.

Financijski (ekonomski) teret bolesti

Sve bolesti, pa tako i kardiovaskularne, stvaraju trošak za zdravstveni sustav i društvo u cjelini. Ti troškovi mogu biti neposredni (direktni) i posredni (indirektni). Neposredne troškove za zdravstveni sustav čini pružanje zdravstvene zaštite, dok posredne troškove predstavljaju gubitak produktivnosti, gubitak radi prerane smrti, troškovi neformalne skrbi i slično.

U neposredne troškove bolesti svrstavaju se u širem smislu troškovi prevencije, (ranog) otkrivanja, liječenja i rehabilitacije, a u užem smislu to su troškovi primarne zdravstvene zaštite (posjeti liječniku obiteljske medicine, posjeti patronažne sestre kući pacijenta, laboratorijske pretrage, izvanbolnička hitna medicinska pomoć, zdravstvena njega u kući…), te troškovi sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite (akutno bolničko liječenje, dugotrajno liječenje, rehabilitacija, specijalističko-konzilijarni pregledi i dijagnostika, laboratorijska dijagnostika), a jedan od najznačajnijih troškova predstavljaju lijekovi na recept.

Neposredni troškovi hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca u 2014. godini u Republici Hrvatskoj

S obzirom na način plaćanja zdravstvene zaštite od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ugovornim pružateljima zdravstvene zaštite, pojedini troškovi se mogu jasno pratiti (kao npr. troškovi bolničkog liječenja i lijekova na recept). Za primarnu zdravstvenu zaštitu može se napraviti okvirna procjena.

Za potrebe ovog članka analizirane su dvije skupine bolesti i stanja prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB), deseta revizija i to: I10-I15 Hipertenzivne bolesti te I20-I25 Ishemične bolesti srca. Za navedene su dijagnoze analizirani troškovi bolničkog liječenja, akutnog, kroničnog i rehabilitacije, troškovi specijalističko-konzilijarnih pregleda u bolnicama i izvan bolnica, te troškovi lijekova na recept.

Akutno bolničko liječenje

Ukupan trošak obveznog zdravstvenog osiguranja na akutno stacionarno bolničko liječenje dvije promatrane skupine dijagnoza u 2014. godini iznosio je 275,8 milijuna kuna za 28.031 hospitalizaciju. Najveći udio u troškovima za navedene bolesti zauzimaju pacijenti zaprimljeni pod dijagnozom Akutni infarkt miokarda (I21) s ukupnim iznosom od 94,7 milijuna kuna i udjelom u ukupno likvidiranim sredstvima od 34%, a navedena dijagnoza kao razlog prijama bilježi i najveći udio u broju slučajeva i to 29% (8.084 slučaja).

Na drugom je mjestu s obzirom na troškove Kronična ishemična bolest srca (I25), s ukupnim iznosom 91,7 milijun kuna što je udio od 33%, dok je sa 7.378 slučajeva na trećem mjestu, što je udio od 26%.

Na trećem je mjestu po udjelu u troškovima Angina pektoris (I20) s ukupnim iznosom 64,8 milijuna kuna, što čini udio od 24% u troškovima akutnog bolničkog liječenja ovih bolesti, dok po broju slučajeva sa 7.822 slučaja, zauzima drugo mjesto s udjelom od 28%. Ukupan broj dana liječenja za navedene slučajeve iznosio je 180.411, što je prosječno 6,44 dana po slučaju.

Za akutno bolničko liječenje navedenih bolesnika korišteno je ukupno 57 različitih DTS kategorija (DTS – dijagnostičko-terapijska skupina), očekivano, najviše u skupini F – bolesti i poremećaji cirkulacijskog sustava. Pojednostavljeno, DTS kategorija formira se na način da se bilježi razlog prijama (glavna dijagnoza), provedeni postupci te možebitne komplikacije i komorbiditeti (KK), te se pomoću računalnog programa pacijenti razvrstavaju u određenu dijagnostičko-terapijsku skupinu (od tuda naziv DTS) s utvrđenim koeficijentom složenosti, koji se onda množi s vrijednošću koeficijenta, čime se dobiva cijena same hospitalizacije.

U 2014. godini, za liječenje hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca, najviše je sredstava utrošeno na postupke intervencijske kardiologije. Tako je na prvom mjestu po ukupnim troškovima DTS kategorija F10Z Perkutana koronarna intervencija s akutnim infarktom miokarda, za što je ispostavljeno računa u ukupnom iznosu od 50,6 milijuna kuna (3.005 slučaja). Na drugom je mjestu F15Z Perkutana koronarna intervencija, bez akutnog infarkta miokarda, s umetanjem stenta, s ukupnim iznosom od 47,8 milijuna kuna (2.967 slučaja). Na trećem je mjestu kirurško liječenje (kardiokirurgija) i to F05B Koronarno premoštenje s invazivnom dijagnostikom na srcu bez vrlo teških KK (komplikacije i komorbiditeti op.a.), s ukupnim iznosom 28,3 milijuna kuna (763 slučaja). Na četvrtom mjestu po iznosu od 22,2 milijuna kuna nalazi se DTS kategorija F42B Poremećaj cirkulacije bez akutnog infarkta miokarda, s invazivnom dijagnostikom na srcu, bez složenih dijagnoza/postupaka, dok je istovremeno ta DTS kategorija na prvom mjestu po broju slučajeva (4.723).

Produženo i dugotrajno liječenje i rehabilitacija

Na ovaj vid liječenja za spomenute bolesti i stanja utrošeno je 7,4 milijuna kuna, od čega najveći udio zauzima upravo Fizikalna medicina i rehabilitacija u specijalnim bolnicama i lječilištima - kardiovaskularna rehabilitacija, s iznosom 4,3 milijuna kuna za ukupno 505 slučajeva s prosječnim trajanjem liječenja 19 dana. Iza rehabilitacije slijedi liječenje bolesnika oboljelih od subakutnih bolesti - produženo liječenje s ukupno 1,6 milijuna kuna. U stacionarima domova zdravlja provedene su 173 hospitalizacije, za što je utrošeno ukupno 414 tisuća kuna.

Specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita

U bolnicama Republike Hrvatske u 2014. godini obrađeno je 344.224 slučaja s nekom od dijagnoza iz grupe hipertenzivnih bolesti ili ishemičnih bolesti srca (radi se o „posjetima“ koji mogu biti pregledi ili dijagnostički postupak), za što je iz obveznog zdravstvenog osiguranja utrošeno 50,5 milijuna kuna, odnosno 146,63 kn po jednom slučaju. Izvan bolnica obrađeno je još 99.475 slučaja, za što je utrošeno 8,8 milijuna kuna, odnosno 88,50 kn po slučaju. 66% slučajeva u bolničkoj specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti koji koriste zdravstvenu zaštitu radi hipertenzivnih bolesti ili ishemičnih bolesti čine pacijenti s dijagnozom esencijalne primarne hipertenzije i za njihove je preglede i dijagnostiku utrošeno ukupno 28,5 milijuna kuna. U izvanbolničkoj specijalističko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, među pacijentima oboljelim od hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca, također je najviše onih koji posjećuju liječnika radi esencijalne (primarne) hipertenzije – 77%, a ukupni trošak za navedene usluge iznosio je 5,9 milijuna kuna.

U 2014. godini ukupni troškovi bolničke zdravstvene zaštite (bolničko liječenje i specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita u bolnicama, uključujući i stavke izvan limita) prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iznosili su gotovo 7,2 milijarde kn, a zdravstveno zbrinjavanje u bolnicama, bilo kroz bolničku bilo kroz specijalističko-konzilijarnu zdravstvenu zaštitu pacijenata oboljelih od hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca, iznosili su oko 334 milijuna kuna, što je 4,66% od ukupnih troškova. Treba imati na umu da se radi o neposrednim (direktnim) troškovima upravo (samo) radi navedenih bolesti i stanja, te da mnogi od tih pacijenata boluju od drugih kroničnih bolesti, čime troškovi mogu biti višestruko veći.

Lijekovi na recept

U 2014. godini za hipertenzivne bolesti i ishemične bolesti srca za lijekove na recept u ATK (anatomsko-trapijsko-kemijskoj) skupini C (lijekovi koji djeluju na kardiovaskularni sustav) utrošeno je ukupno 623,8 milijuna kuna. Raspodjela prema dijagnozama i skupinama lijekova prikazana je u Tablicama 1. i 2.

Potrebno je napomenuti da se, gledano prema ATK skupinama ovdje ne radi o ukupnoj potrošnji za navedene skupine, već samo o potrošnji za navedene skupine, kod kojih dijagnoza na receptu spada u skupinu hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca. Pa je tako npr. prema podacima Halmeda (Agencija za lijekove i medicinske proizvode) potrošnja za primjerice Hipolipemike u 2012. godini iznosila 247,4 milijuna kuna, a približna je potrošnja i u 2014., no na receptima se navode dijagnoze Poremećaji metabolizma lipoproteina i ostale lipidemije (E78 prema KKB-10), stoga one ovdje nisu uzete u obzir.

Za razliku od bolničkog liječenja gdje hipertenzivne bolesti i ishemične bolesti srca zauzimaju udio od 4,66%, kod lijekova na recept, hipertenzivne bolesti i ishemične bolesti srca zauzimaju 19%, ukupnog troška, pri čemu samo na esencijalnu (primarnu) hipertenziju kao dijagnozu odlazi 16,5% sredstava za lijekove na recept.

Također, ukupno gledajući troškove za hipertenzivne bolesti i ishemične bolesti srca prema vrstama zdravstvene zaštite, lijekovi na recept čine sveukupno najveći trošak.

Bolovanja

Kako je prethodno spomenuto, bolovanja spadaju pod neizravne troškove bolesti. U 2014. godini radi hipertenzivnih bolesti i ishemičnih bolesti srca otvoreno je ukupno 14,5 tisuća bolovanja, za koje je proveden ukupno 383.771 dan na bolovanju. Trošak bolovanja može se računati kao gubitak produktivnosti. Državni zavod za statistiku je objavio kako je prosječna mjesečna bruto-plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2014. iznosila 7.953,00 kune, što bi prosječno po danu (22 radna dana) iznosilo 361,50 kn. Prema tome, gubitak produktivnosti radi bolovanja uzrokovana hipertenzivnim i ishemičnim bolestima srca u 2014. godini iznosio je prema navedenom izračunu 138,73 milijuna kuna.

Kardiovaskularne bolesti, osim što zbog svoje pojavnosti (mortaliteta i morbiditeta) predstavljaju vodeći javnozdravstveni problem, predstavljaju i značajan financijski trošak za zdravstveni sustav i društvo u cjelini.

Stoga prevencija (primarna, sekundarna i tercijarna), liječenje i rehabilitacija ovih bolesti i stanja trebaju biti visoko na listi prioriteta onih koji upravljaju i vode zdravstveni sustav. Potrebno je uvesti mjere koje će se primjenjivati na cjelokupnu populaciju (javnozdravstvene mjere), ali i mjere koje će primjenjivati liječnici obiteljske medicine, individualno na svojim pacijentima, osobito kako bi provjerili pridržavaju li se uputa za kontrolu i liječenje rizičnih čimbenika za razvoj kardiovaskularnih bolesti, kao što je hipertenzija. Isto tako, potrebno je izraditi jedinstveni registar akutnog infarkta miokarda koji je za sada prisutan samo u Gradu Zagrebu, kako bi se sustavno mogla pratiti pojavnost i uočavati možebitna odstupanja u pojedinim županijama.

Kada su u pitanju troškovi, smanjenje tereta bolesti koje možemo spriječiti, a tu svakako spadaju kardiovaskularne bolesti, otvara prostor za ulaganje sredstava u one bolesti i stanja koja nije moguće spriječiti, ali ih je moguće učinkovito liječiti, no često je njihovo liječenje vrlo skupo (kao npr. pojedine maligne bolesti i slično), te se takvi pacijenti često osjećaju zakinuti u odnosu na pacijente koji su sami (negativno) utjecali na svoje zdravstveno stanje.